Mikrosolari su četvrti mirovinski stup onima koji si ih mogu priuštiti

Autor: Valentina Wiesner/VL , 07. svibanj 2018. u 22:01
Svi sudionici složili su sa da hrvatska energetska budućnost nema alternativu obnovljivoj energiji, Foto: Davor Višnjić / Pixsell

Može li Hrvatska i na koji način postići energetsku autonomiju?

Da hrvatska energetska budućnost nema alternativu obnovljivoj energiji jedinstven je zaključak sudionika okruglog stola ‘Novi elektroenergetski potencijali Hrvatske kao put do energetske autonomije’ Poslovnog dnevnika i Večernjeg lista. Ono oko čega se nisu složili je transparentnost prikazivanja cijene njezine proizvodnje. I dok član uprave HEP-a Petar Sprčić poručuje da je, uračunavajući poticaje, skuplja od energije kupljene na burzi, Ivan Šimić, predsjednik HUP-ove Koordinacije obnovljivih izvora energije kaže da danas ni gradnja hidroelektrane ne bi bila isplativa bez poticaja, a Dubravka Brkić, voditeljica Odjela za obnovljive izvore energije Hrvatskog operatora tržišta energije (HROTE), ističe da bi slika bila ponešto drukčija da je država dopustila prodaju energije iz obnovljivih izvora na tržištu, a ne kroz regulirani otkup.

Na pitanje što Hrvatska čini po pitanju ovisnosti o uvozu električne energije, Slavko Krajcar, energetski stručnjak i profesor na zagrebačkom Fakultetu elektrotehnike i računarstva apostrofirao je da određenu neovisnost možemo postići jer smo na prostoru gdje je to vrlo lagano, uz vjetar i sunce. “Naša budućnost što se tiče energetike je svijetla, samo moramo donijeti odluku da to želimo”, rekao je Krajcar, no dodao i da se iz šire regije energija može uvoziti za pristojnu cijenu.

Ivica Jakić, zastupnik švicarskog energetskog diva Alpiqa, istaknuo je kako Hrvatska neće moći izbjeći da ima jednu jaku elektranu, iako trenutačno nema ozbiljne crpne hidroelektrane.“RWE ostavlja iza sebe elektrane na ugljen kao loše kredite. Hrvatska se mora odrediti u takvom smjeru. A odluke nema jer je politika nije donijela”, kritizirao je Jakić.

Tarifni sustavi i pravilnici stoje

Govoreći o tome može li Hrvatska težiti da postane energetski autonomna Marija Šćulac Domac, direktorica sektora energetike i zaštite okoliša u HGK, poručuje da treba pogledati istini u oči.

“Potencijali prirodnog plina nisu ono što smo nekad učili, a ni nafte, a onda ponovo dolazimo do vodotoka i biomase… Treba težiti maksimalnom korištenju vlastitih resursa. Objektivni zaključak stručnjaka koji su radili na zadnjoj energetskoj strategiji 2009. je da možemo postići održivi razvoj uz sve ciljeve smanjenja razine ugljika, a da sebi ne stavljamo omču oko vrata, nego iskoristimo zamah u investicijskom ciklusu”, kaže Marija Šćulac Domac te dodaje da su naši građani skeptični prema velikim energetskim projektima pa bismo se trebali usmjeriti na veći broj manjih projekata.Upozorava da smo možda nekad i donosili strateške dokumente koje nismo provodili, no EU nam više neće dopustiti da budemo manje ambiciozni nego što smo to zacrtali. S obzirom na to da nove energetske strategije još nemamo i svi je čekaju, još uvijek, kaže Šimić, nema ni konsenzusa da želimo veći udio obnovljivih izvora.

“Mi ne poštujemo vlastite dokumente, svaka politička garnitura osmišljava vlastitu strategiju kao da ona već ne postoji. A ona može biti na 10 stranica, kao nacionalni konsenzus kako povećati udio obnovljivih izvora u energetskom miksu. Čekamo u nekom mraku, svi tarifni sustavi i pravilnici stoje, došlo je do toga da ćemo imati oko 10000 MW proizvodnog kapaciteta, a sad i više od 500 MW građevinskih dozvola za buduće projekte za koje ne znamo možemo li ih realizirati i kako jer nemamo strategiju”, revoltiran je Šimić. Ističe da već sad imamo vjetroelektranu na Pagu koja je izašla iz sustava poticaja i na tržištu je, a energija iz tih elektrana znatno je jeftinija nego što se može kupiti na burzi. “Troškovi su nakon amortizacije marginalni i oslobađa se dodatni prostor, ako budemo željeli kroz drugi model, premijski, poticati proizvodnju obnovljivih izvora”, pojašnjava Šimić. Ističe kako se rijetko može čuti koliko su obnovljivi izvori doprinijeli da se cijena električne energije smanji posljednjih godina, i to za pet do sedam eura nižu cijenu po MWh.Danas u Hrvatskoj ne možete napraviti hidroelektranu jer su sve rijeke zaštićene. Zemlje u susjedstvu grade hidroelektrane, a mi smo se prezaštitili – kaže Šimić.

Zarobljeni u poticajima

Jakić kao pozitivan primjer navodi Graz u kojem su razinu vode podigli za sedam metara kako bi izgradili hidroelektranu, a svaka im hidroelektrana mora biti u suvlasništvu lokalne zajednice koja izabere tim stručnjaka i donese odluku o gradnji. “U Europi na svakoj elektrani postoji status umješača: mora se dokazati djelovanje na okoliš u roku 30 dana. Ne može se odlučivati transparentima, ako je odgovor da utjecaja ima – ne gradi se, ako je ne – gradi se. Kazne za sprečavanje gradnje su od 100 do milijun eura”, poentira Jakić. Da nije sve tako crno kad su obnovljivi izvori posrijedi otkriva Dubravka Brkić koja kaže da smo jedna od rijetkih zemalja koja se otvarala kroz tržište obnovljivih izvora, čega nema nigdje u Europi.

“Do 2020. će se osloboditi i znatna sredstva za otvaranja novog investicijskog ciklusa. No, čekati do 2020. loš je signal investitorima. Tijekom ove godine bi se trebalo dati investitorima signal kako 2019. mogu početi svoje ulaganje”, poručuje Brkić. Profesor Krajcar veliki je zagovornik sunca i vjetra: napominje kako je vjerojatnost da će crpna hidroelektrana biti sagrađena jednaka nuli, a da je biomasa neodrživa cijeli životni vijek bez poticaja.

“Vjetar i sunce održivi su nakon što prestanu poticaji, to ćemo ostaviti našoj djeci. Mi smo zarobljeni u poticajima. Tvrdim da bi danas, kad bi se oslobodili proizvodni kapaciteti, i ulagači u obnovljivo vidjeli svjetlo dana”, kaže Krajcar pojašnjavajući da se plaća od 42 do 48 eura za MWH energije iz vjetra, a da je cijena energije na burzi od 40 do 44 eura. “Imali bi mogućnost prodaje uz zaradu. Ne treba više poticaja za vjetar i sunce, treba ih samo voljeti. A to treba politika odlučiti”, zaključuje profesor, a ‘recept’ za stvaranje ljubavi vidi u uključenju lokalne zajednice.

I Dubravka Brkić iz HROTE potvrdila je kako su lani u 50 posto energetskih projekata u Njemačkoj bile uključene i lokalne zajednice. Nakon što se HEP-ovac Sprčić više puta vratio na temu cijena i poticaja, Šimić se složio da svaki potrošač treba znati da proizvodnja iz obnovljivih izvora stoji 88 lipa, a da je oni plaćaju 46 lipa. “Energija koja je poticana nije tržišna kategorija, a i hidroelektrane su skriveno poticane. Danas je nemoguće napraviti novu hidroelektranu bez poticaja, energija bi bila skuplja nego ona od sunca ili vjetra, isplati se proizvodnja samo iz starih koje su amortizirane”, istaknuo je Šimić ukazujući na vrijednost resursa koje baštinimo kroz HEP, na što mu je Sprčić oštro odgovorio da vrti ‘spinove’ te da hidroelektrane nisu poticane.

Profesor Krajcar obojici je poručio kako treba pošteno reći da danas tržišna cijena nema dugi rok življenja te će ostati samo sunce jer će ono jedino izdržati test konkurentnosti dok će ga vjetar istrpjeti samo neko vrijeme. “Klasična je elektrana u budućnosti marginalna ako ostanu ovi uvjeti. Ne postoji apsolutna istina, ni Sprčićeva, ni Šimićeva”, poručio je Krajcar, argumentirajući da se obnovljive elektrane ne mogu staviti u kontekst s isluženim njemačkim elektranama, a energija koju plaćamo kroz HEP i kupujemo je u regiji, zapravo preko Slovenije, Mađarske i Bosne dolazi iz Njemačke. Nakon priče o proizvođačima, na one koji ju plaćaju ‘lopticu’ je vratila Marija Šćulac Domac.

“Oni koji troše električnu energiju suočili su se krajem prošle godine s rastom cijene, sa situacijom da su im troškovi porasli 20 posto u zadnjem kvartalu godine kad nisu mogli planirati troškove”, podsjetila je predstavnica HGK. Kaže kako su naši industrijski pogoni u Austriji u puno nepovoljnijem položaju u odnosu na tržište, a naknade su skupe i oni u HGK rade na njihovu rasterećenju, no najavljuje se da će premijski model tražiti povećanje naknade za tri lipe, opet preko leđa kupaca.

“Pojedini su obnovljivi modeli apsolutno konkurenti bez poticaja. Probajmo naći druge izvore financiranja, ne kroz proizvedenu energiju, nego kroz investitore. Probajmo financirati investicije kroz politike ruralnog razvoja, kroz politike gospodarenja otpadom… Velika su nam sredstva na raspolaganju. Malo su ‘zapakirani’ izvori, no ako ne možemo u sadašnjem financijskom modelu predviđenom za razdoblje od 2014. do 2020., možemo se založiti da u sljedećem ciklusu značajna sredstva budu alocirana za izravne investicije, da relaksiramo naknadu i što manje opteretimo krajnjeg potrošača”, smatra Marija Šćulac Domac. Dubravka Brkić ističe da njihove poruke građanima, kao energetskih stručnjaka, trebaju biti da je kratkoročno ulaganje u obnovljive izvore uvijek skupo, ali dugoročno vodi ka rasterećenju kroz sljedećih 40 do 50 godina, i radi za budućnost naše djece. A zakonodavcu poručuju da smo jedna od rijetkih zemalja koja nije nikad implementirala program potpore koji je trebao biti izrađen i poslan Europskoj komisiji, čime bi se određeni kupci oslobodili naknade. Nismo implementirali ni fiskalne mjere, tržište emisijskih dozvola, otvaranje Zelenog fonda i zajedničke projekte koji su već bili mogući prema toj direktivi…Šimić je istaknuo i da je solarna energija skupa jer su ugovori za njezin otkup potpisani prema tarifnom sustavu iz 2012. kad je bila skuplja od energije vjetra.

Energetska strategija i investicije

“Nemojte revidirati sustav koji je doveo do pozitivnih pomaka. Hajdemo graditi novi sustav koji počiva na tom premijskom, raspišimo natječaj, možda neće trebati premija”, spreman je Šimić. Poručuje da trebamo transparentan prikaz u svakom segmentu energije, da vidimo koliki su troškovi, da se pokaže koliko je napravljeno kroz zadnjih deset godina i koliko je društvo dobilo.

“Ako pokažemo da je 88 lipa/KWh cijena iz obnovljivih izvora, građani će vidjeti da je duplo skuplje nego električna energija. No, cijena električne energije će se početi u budućnosti – ne malo, nego značajno povećavati. Ne želim da se tad kao na žrtveno janje pokaže na obnovljivu energiju, da je ona krivac”, zabrinut je Šimić. Iz HGK je stigla poruka da trebamo čim prije izaći s osnovnim smjernicama energetske strategije i uključiti sve dionike te se usredotočiti na obnovljive izvore kao jedan od prioriteta i što prije donijeti izmjene i dopune Zakona o obnovljivim izvorima i podzakonske propise.

“Investicijski ciklus dvije je godine zaustavljen zbog nedonošenja podzakonskih propisa. No pohvala za uredbu koju je Vlada donijela za mikrosolare. Tu leži potencijal za uključivanje građana, ali i lokalnog gospodarstva. To će raditi lokalni serviseri i instalateri, domaće tvrtke rade elaborate, doći će do investicijskog potencijala na lokalnoj razini”, ističe Marija Šćulac Domac koja zaziva i kompenzacijske mjere za ugroženu energetski intenzivnu industriju, da ne budemo u lošijem položaju u odnosu na zemlje koje nisu žrtvovale gospodarstvo zbog odluke u smjeru obnovljivih izvora.Dubravka Brkić je mikrosolare nazvala 4. mirovinskim stupom za one koji ih mogu priuštiti.

“Očekujemo čudo od energetske strategije, što neće biti čudo. U najoptimističnijem scenariju bit će gotova za 1,5 do dvije godine, jer iza nje dolaze provedbeni akti, trebat će se konzultirati s javnošću… A to je kasno za hrvatsko društvo. Volio bih da nešto napravimo: započnemo novi ciklus u obnovljivoj energiji”, kaže profesor Krajcar te dodaje da premijski model može zaživjeti vrlo brzo, a onda staloženo i mirno možemo sačekati provedbene akte. “Siromašnima možemo pomoći, ne s 200 kuna, nego fotonaponom! Tako se vodi socijalna politika”, poručio je profesor Krajcar. 

Komentirajte prvi

New Report

Close