Mala tvrtka prva u poslu s NATO-om, veliki proizvođači tek čekaju šansu

Autor: Saša Vejnović , 12. siječanj 2011. u 22:00

Zagrebačka tvrtka INsig2 isporučit će informatičku opremu NATO-voj bazi u Napulju, a vrijednost ugovora kreće se oko milijun kuna

Zagrebačka informatička tvrtka INsig2 prva je hrvatska tvrtka koja je potpisala ugovor s NATO-om, doznaje Poslovni dnevnik. Ugovor je potpisan još krajem studenog 2010. s NCSA-om, jednom od agencija NATO-a, a riječ je o isporuci i konfiguraciji informatičke opreme bazi u Napulju. Goran Oparnica, direktor tvrtke INsig2, ne želi javno otkriti vrijednost ugovora, a prema našim informacijama riječ je o nešto više od milijun kuna.

Na natječaj bez ambicija
“Bili smo iznenađeni kad smo dobili obavijest da smo pobijedili na natječaju. Javili smo se više da nešto naučimo”, kaže skromno Oparnica, dodajući da im je puno pomogao odlazak na konferenciju u Pragu u listopadu. Riječ je tek o jednoj u nizu konferencija na kojima NATO informira poduzetnike iz zemalja članica kako poslovati s njihovim agencijama. “Na početku smo pomislili da je odlazak na tu konferenciju bila greška jer su u većini bili predstavnici velikih multinacionalnih kompanija s više od 10.000 zaposlenika. No sada znam da nam je to jako puno pomoglo u pripremama za ove natječaje”, kaže Oparnica. Informaciju o toj konferenciji pronašli su sami na internetskim stranicama NATO-a, a koliko je njemu poznato u Pragu više nije bilo nikoga iz Hrvatske. “Osnovna značajka poslovanja s NATO-om je to da NATO ne kupuje proizvod ili uslugu, nego čitav aranžman. Onaj tko uspije ponuditi čitav taj lanac, od proizvoda do svega što ide uz to, taj će dobiti natječaj”, smatra Oparnica. Na stranicama agencija NATO-a objavljuje se tek dio natječaja, dok većina nije javnoga karaktera. To je bio slučaj i s onim na kojem je pobijedio INsig2, a informacija im je stigla od Hrvatske gospodarske komore, unutar koje je formiran odjel za NATO upravo zbog pomoći poduzetnicima. “Bit će sklopljenih poslova još i više jer ćemo uskoro početi voditi registar tvrtki koje imaju sigurnosne certifikate”, kaže Zoja Crnečki, direktorica Sektora za industriju HGK koja u komori koordinira aktivnosti vezane uz natječaje NATO-a. Iako je Hrvatska već gotovo dvije godine punopravna članica tog saveza, tek je sad jedna mala tvrtka uspjela s njom sklopiti posao, dok veliki proizvođači oružja i vojne opreme još nemaju uspjeha.

Uskoro novi poslovi?
“Čini se da je najjednostavnije IT kompanijama jer su one najkonkurentnije. Očito je lakše dobiti posao izrade softvera za neku zemlju nego građevinske radove”, kaže Crnečki, dodajući da će ubuduće vjerojatno biti sve više sklopljenih ugovora jer su brojne tvrtke obavile kompliciranu i dugotrajnu proceduru dobivanja sigurnosnog certifikata. HS Produkt, najveći hrvatski proizvođač naoružanja, još nije potpisao nijedan ugovor s NATO-om ili nekom zemljom članicom preko natječaja agencija NATO-a, no direktor Željko Pavlin se zbog toga ne uzbuđuje. “Poslovanje sa zemljama članicama je proces, a mi smo sad usred postupka dobivanja svih potrebnih certifikata. Osim što smo se učlanili u agenciju NAMSA i dobili kodne brojeve, zasad nemamo konkretne rezultate”, kaže Pavlin, ali i dalje smatra da je ulazak u NATO pozitivna stvar i za Hrvatsku i za njegovu tvrtku. “Ulazak u NATO daje garanciju poslovanja, tu nema sumnje, ali ne vjerujem da će zbog toga doći neka velika strana ulaganja”, kaže Pavlin. Iako njegova tvrtka nije sklapala ugovore sa Savezom, u godini pridruživanja Hrvatske prihod im je narastao na oko 341 milijun kuna, što je oko 116 milijuna više nego prethodne godine, a profit im je iznosio gotovo 85 milijuna kuna, odnosno četiri puta više nego 2008. godine. Iako će prihod u 2010. biti nešto niži nego godinu prije, Pavlin je i dalje vrlo zadovoljan. Razloga za zadovoljstvo ima i Alojz Šestan, direktor tvrtke Šestan Busch iz Preloga, koja je u samom svjetskom vrhu u proizvodnji kaciga. “Ni nama se nije puno toga promijenilo od ulaska Hrvatske u NATO, ali sad se barem možemo natjecati na svim tržištima”, kaže Šestan koji prije nekoliko godina nije mogao pristupiti natječaju u Grčkoj samo zbog toga što Hrvatska nije bila članica NATO-a.

Grčka je nedavno ponovno raspisala natječaj na kojem se uredno natječe i Šestan-Busch. Pa iako nisu dobili nijedan natječaj NAMSE, Šestan je zadovoljan poslovanjem. “Naša je prednost što se poslovi uglavnom plaćaju unaprijed. Posebno smo zadovoljni poslovanjem u 2010. jer smo završili s najvećim prometom u 15 godina poslovanja. Još nemamo potpune podatke, pa ne znamo kolika će biti dobit, ali sigurno će biti 25 posto više nego lani”, kaže Busch. U 2009. njegova je tvrtka ostvarila gotovo 29 milijuna kuna prihoda i dobit od 2,4 posto, a godinu prije prihodi su iznosili 19,4 milijuna, a dobit nakon oporezivanja 1,2 milijuna kuna. Hrvatska je u 2010. u zajedničke fondove NATO-a uplatila oko 30,4 milijuna kuna, od čega je iz MORH-ova proračuna uplaćeno 30 milijuna, a iz MVPI-ja i Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost 4,3 milijuna kuna. Osim toga troškovi integracije i sudjelovanja u radu tijela NATO-a procijenjeni su na šest milijuna kuna, za popunu hrvatske kvote u zapovjedništvima NATO-a 3 milijuna, a za funkcioniranje i popunu nacionalnih predstavništava 7,5 milijuna kuna. Dakle, Hrvatska je, što na ime članarine, a što za troškove funkcioniranja hrvatskih predstavništva, lani uplatila oko 47 milijuna kuna, no tome bi trebalo pridodati i troškove sudjelovanja u operacijama, implemetacije ciljeva snaga, obuke i slično. Pjer Šimunović, državni tajnik u MORH-u, tvrdi da je to jeftinije za državu zbog sigurnosti koju joj pruža sustav kolektivne obrane.

Velike uštede
Kada ne bi bila članica, Hrvatska bi samo za vojsku morala izdvajati dva do pet puta više nego sad kad bi htjela dostići razinu sigurnosti koju sad uživa. To što dosad nije bilo većeg sklapanja poslova hrvatskih tvrtki s agencijama NATO-a Šimunović ne problematizira, već je siguran da će i do toga uskoro doći. U tijeku je ugovaranje posla gradnje kontejnerskog naselja ISAF-a u afganistanskom gradu Mazar-E-Sharifu vrijednog 490.000 eura, a postoji mogućnost da hrvatske tvrtke sudjeluju u gradnji novog zapovjedništva ISAF-a na kabulskom aerodromu vrijednog 55 milijuna eura. “Siguran sam da bi kriza u Hrvatskoj bila dublja da nismo članica NATO-a, što je naravno teško dokazati. Gospodarske prednosti članstva ne vide se u kratkom roku, ali to će na dugi rok sigurno dati rezultata”, uvjeren je Šimunović.

Jačanje izvoza

Ministri ponudili pomoć poduzetnicima
Ministarstvo obrane bit će još otvorenije prema proizvođačima oružja i vojne opreme, rekao je novi ministar obrane Davor Božinović nakon sastanka sa stotinjak poduzetnika, na kojem su on i ministar gospodarstva Đuro Popijač čuli s kojim se problemima susreću proizvođači ove opreme. “Programi MORH-a mogu biti snažna poluga reindustrijalizaciji Hrvatske”, uvjeren je Popijač, dodajući kako će se proizvođačima pomoći pri izlasku na treća tržišta. Osim MORH-a toga će se pojačano prihvatiti Hrvatska gospodarska komora, a Božinović je posebno naglasio da od RH Alana očekuje dodatni angažman. Hrvatska je u 2010. godini izvezla naoružanja i opreme u vrijednosti od oko 667 milijuna kuna, rekao je Božinović dodajući da se to “svakako može i mora povećati”.

Hrvatska je još u igri za posao s Kuvajtom vrijedan 400 mil. dolara

‘Đuro Đaković spreman obnoviti tenkove’
Hrvatska nije odustala od natjecanja za modernizacije 149 kuvajtskih tenkova M-84. Štoviše, u tu je zemlju poslana i službena ponuda preko državne agencije za promet naoružanja i vojne opreme RH Alan. Ivica Nekić, direktor RH Alana, potvrdio nam je da se uz Srbiju Hrvatska također natječe za taj posao, ali nije htio spekulirati o izgledima. “Teško je reći kolike su nam šanse, no mi smo za taj posao zainteresirani jer znamo da ga Đuro Đaković može kvalitetno obaviti”, rekao nam je Nekić. Zdravko Stipetić, predsjednik Uprave Đure Đakovića, potvrdio nam je da se natječu za ovaj posao, ali o izgledima i eventualnoj suradnji sa Srbijom nije htio govoriti. Prije nekoliko dana je Dragan Šutanovac, srpski ministar obrane, izjavio kako očekuje da će Srbija dobiti posao modernizacije kuvajtskih tenkova, za koji se procjenjuje da je vrijedan oko 400 milijuna dolara. U tom bi slučaju, kaže Šutanovac, dio poslova radile i slovenske, hrvatske te bosanskohercegovačke tvrtke. U Hrvatskoj su zadovoljni takvim najavama, a čini se da je i Đuro Đaković spreman podijeliti poslove na pojedine tvrtke u regiji ako bude nositelj natječaja. Kuvajt ne raspisuje službeni natječaj, pa tako ni u ovom slučaju nije raspisan klasični natječaj, ali su njihovi predstavnici upoznali zemlje koje su sposobne obaviti modernizaciju s namjerama, pa su i ponude predane. Naši izvori kažu da će posao sigurno dobiti onaj za kojeg naručitelj procijeni da je najsposobniji i koji cijenom bude povoljan, a Hrvatska je navodno u laganoj prednosti.

NATO ne kupuje proizvod ili uslugu, nego cjelokupan aranžman. Onaj tko uspije ponuditi cijeli taj lanac pobijedit će na natječaju
Goran Oparnica, INsig2

Nema sumnje da ulazak u NATO daje garanciju poslovanja, ali ipak ne vjerujem da će zbog toga doći neka velika strana ulaganja
Željko Pavlin, HS Produkt

Komentari (3)
Pogledajte sve

Hrvatska je u 2010. godini izvezla naoružanja i opreme u vrijednosti od oko 667 milijuna kuna, rekao je Božinović dodajući da se to “svakako može i mora povećati”.

DA LI JE PAMETNOJ VLADI RH PALO NA PAMET SUBVENCIONIRATI OVAKVE TVRTKE I PAMET? SVAKA CAST NA UGOVORU, NIJE PAO S NEBA, NESTO GOVORI O VASOJ SPOSOBNOSTI.

Cestitke na ugovoru, ali zasto slika sa srpskim cizmama i kakve to veze ima s informatickom firmom.

New Report

Close