Zatrebate li zidara, keramičara ili plinoinstalatera, bilo kojeg majstora za kakav sitniji popravak u kući, ili renovaciju, najbrže ćete ga naći u – Dublinu, zafrkavaju se danas majstori u Hrvatskoj. I to dobro znaju svi koji do njih pokušavaju doći, pa ih čekaju najmanje koji tjedan, a najčešće pokoji mjesec. Zato što majstora više nema ni za lijek, opet su na cijeni, doslovno, jer njihove su cijene sve bliže onima u zapadnim europskim državama, piše Novi list.

– Dižemo cijene kako bismo odbijali ljude, ali ne ide, trebaju nas, i spremni su platiti koliko god kažemo. Naše se cijene izjednačuju s onima u Njemačkoj ili Austriji, u kojima se po satu plaća od 80 do 100 eura – priznaje nam jedan zagrebački plinoinstalater, objašnjavajući kakvo je stanje na tržištu.

Kako dodaje, prije tri godine u Zagrebu je bilo gotovo 190 registriranih plinoinstalaterskih obrta, sad ih je niti četrdeset.

– Od 60 šegrta koje sam obrazovao, njih je 57 otišlo van, i dosad se nitko nije vratio, otkriva, dodajući kako je obrtniku nemoguće, i vrlo rizično, s premalim brojem radnika prihvatiti se nekog većeg projekta.

– Kašnjenje je, zbog manjka radnika, zagarantirano, a prekoračenje ugovorenih rokova u većim građevinskim investicijama jako skupo, zaključuje majstor. Dodaje da se dobrim zanatlijama u Hrvatskoj, kraj toliko posla, danas isplati raditi i živjeti kod kuće, samo to mladi ljudi još uvijek ne shvaćaju. – Nažalost, majstore se godinama nije dovoljno cijenilo, što se sad promijenilo, i svi se opet klanjaju dobrom keramičaru ili zidaru, svakome tko zna posao, i tko može i ovdje dobro zaraditi, kaže sugovornik iz Zagreba.

Vladimir Kostanjevac vlasnik je obrta »Zvrk« za montažu i servis PVC stolarije, koji je, kako kaže, imao više ponuda za rad u inozemstvu, no ostao je kod kuće. To mu, veli, niti jedna veća inozemna plaća ne može platiti.

– Istina je da sam i sam bio u iskušenju otići odavde ili ostati, ali nisam dugo razmišljao. Kad imaš obitelj, djecu, zdravlje, sve ostalo i nije tako bitno. Nažalost, materijalne su vrijednosti u društvu prevladale one prave, ljudske vrijednosti. Ovdje sam rođen, tu imam obitelj, dom, što u inozemstvu nikad ne bih imao, i uvijek bih tamo bio stranac – zaključuje Kostanjevac, koji posla itekako ima.