Nakon diplome vraćam se doma u Našice i radim kao trgovac i kasnije kao konobar te nakon uzaludnog slanja mailova za pripravnički ili bolji posao – bez pretjerivanja poslao sam više od 1000 mailova i zamolbi, nisam imao ni političke, a ni rodbinske veze za bolji posao, pa sam odlučio, ako moram raditi takve uslužne poslove, onda ću ih radije raditi negdje za normalan novac i normalan život – riječi su Slavonca Nevena (29), magistra ekonomije koji se odselio u Irsku. Kako piše Večernji list, ta izjava zorno pokazuje zašto su mladi i obrazovani Slavonci spremni u Irskoj raditi kao sobari, konobari, prodavači…
U istraživanju “Suvremeno iseljavanje iz Hrvatske u Irsku s posebnim osvrtom na mlade iz Slavonije” za znanstveni časopis “Migracijske i etničke teme” Marijeti Rajković Iveti sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta te Tei Horvatin iz Našica Slavonci su ispričali da su uz prevladavajući ekonomski motiv iseljavanja otišli i zbog nezadovoljstva potaknutog nepotizmom i korumpiranosti od lokalne do nacionalne razine, mogućnosti brzog nalaženja posla u Irskoj, pozitivnih iskustva prijašnjih migranata, znanja engleskog jezika…
Istraživanje je provedeno od ljeta 2015. do jeseni 2017., a svjedočanstva iseljenih pokazuju da će se iseljavanje teško zaustaviti bez korjenitih promjena u Hrvatskoj.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Imam frenda koji preko 3 mjeseca traži posao. Bio je na nekoliko razgovora (inženjer tehničkog usmjerenja), ali traži u različitim sektorima posao(nema iskustva u struci). Znam kakve su situacije po firmama. Ljudi odlaze van ili u konkurentske firme pa se poslodavci moraju krpati s ljudima koje su prije 2 godine bez razmišljanja odbijali. Ne žele čak ni osrednje platiti čovjeka osim ako nema "uber" reference i ne "sjedne" na prvu na intervjuu (čak i kad ispunjava uvjete) – to je stav. Isto tako, 90% poslodavaca si ne može priuštiti da plate čovjeka koliko on stvarno vrijedi, a ni ne žele ulagati u nekoga s potencijalom. Na kraju završe s nekim tko im baš ne odgovara, u koga rijetko i ulažu i tko ima slabu perspektivu za napredovanje, a visoke pozicije čuvaju samo za vunderkindove koji će ih vjerojatno brzo napustiti. Uvijek ciljamo visoko i završimo s rušenjem prosječne kvalitete rada, umjesto da se ljudima da šansa za napredovanje i solidna plaća u startu. Ne znam dokle to može tako ići, ali vidim da se taj sustav lagano urušava.
Neka gleda poslodavce za koje nitko ne zeli raditi. Ako to znaci raditi za 3500 220h mjesecno neka pregrize pola godine i ide dalje. Znam dosta inzenjera i svi su poceli s jadnim novcima i jos bili sretni sto ne rade preko strucnog osposobljavanja. Dvije godine poslje imaju oko 1000 eura placu.
Kako prepoznati poslodavce koji bi u normalnim zemljama bili iza resetkama, a kod nas su uspjesni poslovni ljudi? Oni koji stalno po HZZ-u objavljuju natjecaje za isto mjesto. Samo neka ne potpisuje ugovor na duze od 6 mjeseci, mjesec po mjesec je idealno. Odmah je fleksibilniji i moze pregovarati o uvjetima, placi pred kraj ugovora.
sam je sebi kriv,
što se nije javio za povjerenika u Agrokor, eno Ramljak uzeo milju, a Peruško isto radi
Imam frenda koji preko 3 mjeseca traži posao. Bio je na nekoliko razgovora (inženjer tehničkog usmjerenja), ali traži u različitim sektorima posao(nema iskustva u struci). Znam kakve su situacije po firmama. Ljudi odlaze van ili u konkurentske firme pa se poslodavci moraju krpati s ljudima koje su prije 2 godine bez razmišljanja odbijali. Ne žele čak ni osrednje platiti čovjeka osim ako nema “uber” reference i ne “sjedne” na prvu na intervjuu (čak i kad ispunjava uvjete) – to je stav. Isto tako, 90% poslodavaca si ne može priuštiti da plate čovjeka koliko on stvarno vrijedi, a ni ne žele ulagati u nekoga s potencijalom. Na kraju završe s nekim tko im baš ne odgovara, u koga rijetko i ulažu i tko ima slabu perspektivu za napredovanje, a visoke pozicije čuvaju samo za vunderkindove koji će ih vjerojatno brzo napustiti. Uvijek ciljamo visoko i završimo s rušenjem prosječne kvalitete rada, umjesto da se ljudima da šansa za napredovanje i solidna plaća u startu. Ne znam dokle to može tako ići, ali vidim da se taj sustav lagano urušava.
Možda je taj magistar jedan moj kolega koji me dok smo čekali ispit pred vratima pitao: “Što je to bilanca?”
Ovo je istinit događaj.Istina je i da je prošao ispit.
Uključite se u raspravu