Dvadeset i tri nekadašnja direktora i rukovoditelja Ine u mandatu od 1982. do 1990. godine na inicijativu tadašnjega glavnog direktora Petra Flekovića u zagrebačkom hotelu Westin obilježili su jučer 60 godina proizvodnje nafte i plina u Hrvatskoj.

>>> Mađarska vlada čvrsto podupire MOL-ova prava

Premda je Fleković istaknuo kako nije namjera prigodnog okupljanja nikoga podučavati i ispravljati, već obilježiti jubilej i s ponosom se prisjetiti dana u kojima je Ina bila svjetski igrač, sa skupa su ipak poslane snažne poruke vezano uz trenutne vlasničke i poslovne odnose u Ini. "Moć vlasnika sa 49 posto udjela izvedena je iz nemoći onog koji ima 51 posto, a koja je postupno nastajala. Želimo da se ne uništi Inino nasljeđe, a posebice da se ne događa više ono što smo već doživjeli da se na vodeće pozicije u Inine glavne sektore dovode ljudi iz trgovine sladoledom, ljudi koji ne znaju što je barel nafte ili pak da na ministarska mjesta u Vladu dolaze ljudi kojima je proizvodnja igračaka ili proizvodnja nafte ista stvar", kazao je Fleković. Podsjetio je kako je za razvoj Ina uvijek imala potporu političkog vodstva, od Mike Špiljka i Josipa Broza Tita, koji su lomili otpore gradnji naftovoda ili joint ventureima s multinacionalnim kompanijama, pa do Franje Tuđmana koji je Inu devedesetih čvrsto štitio od raspadanja i komadanja, što su, prisjeća se Fleković, mnogi pokušavali.

No Ina danas predstavlja tek petinu onoga što je okupljeni menadžerski tim ostavio iza sebe. Do 1990. je proizvodnja primjerice bila na 85 milijuna tona nafte i 20 milijardi prostornih metara plina. Sisačka i riječka rafinerija prerađivale su gotovo 10 milijuna tona nafte, a danas je ta količina ispod dva milijuna tona. Ina je tada izvozila u 40-ak zemalja više od 255 milijuna dolara, a, između ostaloga, imala je 643 bezninske crpke, uz još tristotinjak po drugim velikim poduzećima. Sada ih je ukupno 430. U proteklih šezdeset godina otkrivena su brojna naftna i plinska polja, koja su poslije predstavljala temelj za Inin razvoj, no ključno je za njezinu jačinu, naglašava Fleković, bilo to da je uvijek imala kontinuitet u razvoju te jak intelektualni potencijal. "U Ini smo uvijek imali izraženu stručnu svijest koja je uvijek gledala naprijed", dodaje Fleković. Očuvanje takvog sustava u Ini po njegovoj se ocjeni održalo i za mandata njegova nasljednika Nikice Valentića, ali je nakon rata prevladala negativna kadrovska politika. Fleković se prisjetio i zanimljive interne inicijative za prijedlog pretvaranja Ine iz društvenog u dioničarsko vlasništvo.

Radna grupa koju su uz njega činili Igor Dekanić, Stevo Kolundžić, Ivan Drpić, Zlatko Mateša i Jakša Barbić još je 1988. uočila da dolaze nova vremena te je godinu kasnije pripremila projekt restrukturiranja Ine u dioničko društvo. Taj je prijedlog, prisjeća se Dekanić, trebao biti predstavljen i predsjedniku Tuđmanu, koji je početkom 1990. od Ininih čelnika zatražio interno viđenje korporativne transformacije iz društvenog u privatno vlasništvo. No sastanak je, kaže, najprije prolongiran, a potom je započela pobuna u Kninu te se ta tema više nije razmatrala. Da se pak taj koncept tranzicije u Ini realizirao, jučer okupljeni inaši redom se slažu kako danas ne bi Mol bio vlasnik Ine, nego bi bilo obrnuto. Međutim, to su sada prošla vremena, dodaju, ne skrivajući zebnju zbog perspektive koja stoji pred Inom. Akademik Mirko Zelić jedan je od Ininih direktora koji se nada da će dva najveća dioničara u Ini, Mol i Vlada, ipak sjesti za stol i okupiti stručnjake te promisliti što je dugoročno najbolje rješenje za Inu.