Kad je prije nekoliko dana u izvještaju sa Skupštine dioničara na Zagrebačkoj burzi Franck objavio da je za revizora u 2010. izabrao revizorsku kuću BDO iz Zagreba uz godišnju revizorsku naknadu od (svega) 100.000 kuna, činilo se da se Francku informacija o naknadi slučajno omakla. Naime, praksa većine hrvatskih kompanija, pa i onih koje kotiraju na Službenom tržištu, najvišoj kotaciji Zagrebačke burze, zadržava se uglavnom na javnoj distribuciji informacije tko je revizor, ali ne i kolike su im isplaćene naknade.

Vrijeme za prilagodbe
Tako su od 10-ak tvrtki koje je kontaktirao Poslovni dnevnik potaknut Franckovim primjerom samo IGH i HT spremno odgovorili koliku godišnju naknadu plaćaju revizorima. IGH je svome revizoru – tvrtki List iz Splita, platio 285.000 kuna plus PDV. HT je pak na ime naknade revizorskoj kući Ernst&Young u 2009. isplatio šest milijuna kuna. Ostale kompanije su, među njima Ina, Agrokor, Podravka, Atlantic grupa, Ingra, Dalekovod, HEP, Croatia osiguranje, banke i dr., istaknule kako je iznos koji plaćaju revizorima poslovna tajna, dostupna samo članovima nadzornog odbora i dioničarima. Takvom praksom, međutim, sve kompanije koje informaciju o revizorskim naknadama tretiraju kao poslovnu tajnu od Nove godine krše propise. Od tada je, naime, kako objašnjavaju u Hrvatskoj revizorskoj komori, na snazi Pravilnik o strukturi i sadržaju godišnjih financijskih izvještaja koji poduzetnicima izrijekom propisuje da u bilješkama uz financijska izvješća navedu “ukupni iznos naknada koji za određenu financijsku godinu naplaćuje samostalni revizor ili revizorsko društvo za zakonski propisanu reviziju godišnjih financijskih izvještaja, ukupan iznos naknada za druge usluge provjere, ukupan iznos naknada za usluge poreznog savjetovanja te ukupan iznos naknada za druge usluge osim revizorskih”. Doduše, Dubravka Kopun, ovlaštena revizorica u tvrtki Kopun revizija, kaže kako ne treba biti prestrog u ocjeni težine prekršaja jer je Hrvatska, žureći s prilagodbom svoga zakonodavstva onome u Europskoj uniji, usvojila taj propis iako ni praksa u državama EU u vezi s tim nije unificirana i podložna je individualnim tumačenjima. “Prema našim saznanjima, takve podatke obvezno objavljuju kompanije koje kotiraju na burzama, a što se tiče naših tvrtki, vjerojatno im treba vremena da se prilagode novoj praksi”, kaže Dubravka Kopun. I u HRK potvrđuju da je u najnovijim izmjenama Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja koji su na snazi od siječnja 2010. (Međunarodni računovodstveni standard br. 1 “Prezentiranje financijskih izvještaja”) izostala preporuka objave iznosa naknada za reviziju financijskih izvještaja koja je prije postojala.

U krizi niže cijene
Visina naknada pak izrazito se razlikuje od kompanije do kompanije, a osim što ovise o veličini i kompliciranosti poslovanja pojedine tvrtke, primjerice, na koliko tržišta subjekt revizije posluje, naknade ovise i o veličini revizorske kuće. Iznos koji je, recimo, dogovorio Franck većini sugovornika Poslovnog dnevnika zapravo se čini malim u odnosu na veličinu kompanije, dok se HT-ova naknada procjenjuje visokom, ali za nju postoji i obrazloženje. Kao kompanija na Službenom tržištu HT, primjerice, ima točno propisan ritam obveza kontrole financijskih izvješća, a s obzirom na to da je dio grupacije DT-a, dodatno još ima obvezu drugih oblika izvještavanja prema pravilima matice. No i revizori i klijenti potvrđuju da je kriza i na tržištu revizorskih usluga učinila svoje – revizori su danas skloni spuštati cijene, a među 274 revizorske tvrtke koje su članice Komore i upisane u njezin registar ima i tvrtki koje su sklone i dampingiranju cijena.

Cijena revizora

Stvar za pregovore
Svojedobno je postojala tarifa koja je određivala najniže cijene koje su ugovarali klijent i revizorska kuća koja je počivala na tri ključna parametra – visini prihoda, visini aktive i broju zaposlenih u subjektu revizije. No tarifa je 2008. godine ukinuta, a važeći Zakon o reviziji za sada ne propisuje nikakve iznose naknade za obavljanje revizije. Slijedom toga “cijene usluge revizije su dio ugovora između revizorskog društva i subjekta revizije”, kažu u HRK. Tarifa se sada koristi tek kao preporuka za formiranje cijena.