Ključ je u strukovnom obrazovanju, ali obrazovni sektor nije spreman na istinsko partnerstvo

Foto: Goran Stanzl/PIXSELL Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

Čelnik Hrvatske obrtničke komore objašnjava zašto je nedostatak kadrova postao rak rana nacionalnog obrtništva, otkriva
 zašto su propali brojni napori HOK-a da popravi situaciju, ali i iznosi konkretne prijedloge kako se učinkovitije boriti s ovim problemom.

U obrtništvu najviše radnika svih struka nedostaje u sektoru ugostiteljstva i turizma te građevinarstva. Slijedi sektor prometa u kojem nedostaje vozača u teretnom i u putničkom prometu. Kaže to predsjednik Hrvatske obrtničke komore Dragutin Ranogajec u razgovoru za Poslovni dnevnik. Nažalost i obrtništvo je pogođeno odlaskom mladih u inozemstvo te stoga sve manje obrtnika uspijeva uključiti djecu u sam obrt ili u nastavak obiteljske tradicije zbog eventualnog odlaska u mirovinu, nastavlja Ranogajec te kao stav Komore iznosi sljedeće:

“Potrebe obrtnika kao poslodavaca treba prvenstveno rješavati osposobljavanjem raspoloživih, a nezaposlenih radnika iz Hrvatske. Stoga i nismo pobornici prevelikog uvoza radnika. No u situaciji kakva je sada, kod utvrđivanja kvota stranih radnika za prošlu i za ovu godinu morali smo od Vlade zatražiti povećanje. Vlada je te zahtjeve dijelom uvažila, osobito za djelatnosti ugostiteljstva i graditeljstva, međutim pokazuje se da i takvo povećanje nije dovoljno”, kaže on.

Problem manjka radne snage u hrvatskom obrtništvu nije nova pojava. Možete li se osvrnuti na proteklo razdoblje u kojem su korijeni današnje nestašice?

Hrvatsko obrtništvo se već niz godina bori s manjkom radne snage. Ozbiljnost problema uočena je prije tri-četiri godine, a u posljednje dvije situacija je eskalirala do te mjere da ugrožava poslovanje obrtnika. Unatoč brojnim aktivnostima koje HOK s područnim obrtničkim komorama provodi u okviru promocije upisa obrtničkih zanimanja, kao i stipendijama koje učenici mogu dobit, i broj upisanih učenika je svake godine sve manji. Razlog su s jedne strane demografski faktori, a s druge upisna politika koja ne uzima u obzir zahtjeve gospodarstva. Hrvatski poduzetnici već dugi niz godina upozoravaju da znanja, vještine i kompetencije koje producira obrazovni sustav ne udovoljavaju znanjima, vještinama i kompetencijama koje traži suvremeno tržište rada. Sve to rezultira činjenicom da i oni mladi ljudi koji završe neke od strukovnih programa nisu zapošljivi, odnosno nisu dovoljno kvalificirani.

Kako ste već dugo zagovornik reforme strukovnog obrazovanja u koje će biti uključeno i gospodarstvo, kako biste ocijenili aktivnosti na tom planu i što je vaša poruka mladima?

Ja kao i brojni obrtnici tražim da se sustav strukovnog obrazovanja promijeni. Sada već davne 1995. u obrazovni sustav Republike Hrvatske pokušali smo uvesti dualni način obrazovanja. Dakle način obrazovanja za koje je proteklih godina dokazano da donosi brojne prednosti, za učenike, poslodavce, ali i društvo u cjelini. Naše obrazovne institucije nisu bile spremne. Zatim smo 2003. osmislili jedinstveni model obrazovanja. Jedinstveni zato jer objedinjuje potrebe gospodarstva za praksom i potrebe obrazovnog sustava za teoretskom podlogom. Stoga smo jedva dočekali reformu i od samog početka se aktivno uključili, smatrajući da je to i naša moralna obveza u ime generacija naših obrtnika koji već dugi niz godina aktivno sudjeluju u obrazovanju i otvaraju vrata svojih obrtničkih radionica, kako bi u njima naši mladi stjecali znanja i razvijali obrtničke vještine. No, na žalost, ponovno se pokazuje da obrazovni sektor nije spreman na istinsku suradnju i partnerstvo, a bez toga nema sreće za strukovno obrazovanje. Donose se ishitrena rješenja, stvari se lome preko koljena, učenici su upisani u programe eksperimentalne provedbe dualnog obrazovanja, a mnoge stvari još nisu dogovorene. Čak i kurikulumi nisu dovršeni do kraja. Mislim da je to naprosto nedopustivo. Stoga, mladima bih poručio sljedeće: Neatraktivnost obrtničkih zanimanja je stvar mentaliteta, a mentalitet je teško mijenjati. Velika većina mladih, a i njihovih roditelja doživljava gimnazijsko obrazovanje kao obrazovanje koje je vrednije od strukovnog, a velik dio njih ima percepciju da će završetkom fakulteta imati bolju budućnost. U realnom životu to i ne mora biti tako. Biti dobar majstor danas znači osigurati dobru egzistenciju sebi i svojoj obitelji i zapošljavati radnike što znači osigurati i njihovu egzistenciju kao i njihovih obitelji.

Koja su obrtnička zanimanja ovime danas najviše pogođena?

Najviše radnika svih struka nedostaje u sektoru ugostiteljstva i turizma te građevinarstva, a slijedi sektor prometa u kojem nedostaje vozača u teretnom i u putničkom prometu. Navedeni sektori nisu jedini. Susrećemo se s primjerima obrtnika koji moraju odbiti poslove i u proizvodnoj djelatnosti te trgovini, radi nedostatka radnika. U posljednje vrijeme imamo velikih problema u pronalasku kvalificiranih radnika u zanimanjima poput tesara, zidara, fasadera, vodoinstalatera, instalatera grijanja i klimatizacije, plinoinstalatera, elektroinstalatera i slično.

Kako to izgleda statistički? Koliko je zbog toga zatvoreno obrta?

Teško je reći statistički koliko je obrta zatvoreno zbog nedostatka radne snage budući da je dobro poznato da su upravo obrtnici začetnici gospodarstva. Kao takvi, oni u suočavanju s problemom nedostatka radne snage ili preuzimaju više odgovornosti i posla na sebe osobno ili odbijaju poslove koji im se nude, što je još žalosnije. Ako promatramo razdoblje prije pet godina u usporedbi s današnjim podacima, uz 1000 manje obrta, zaposleno je gotovo 5000 zaposlenika manje, što dovoljno govori o problemima nedostatka radne snage. HOK ulaže velike napore da se obrti ne zatvaraju, već dapače da se otvaraju, čemu u prilog svjedoči i sama statistika da broj obrta raste iz mjeseca u mjesec.

Uspjeli smo na tržištu predstaviti sve pozitivne strane registracije obrta, koji je danas za mlade poduzetnike definitivno najisplativiji model registracije poslovanja te obrte sve više registriraju i visokoobrazovane osobe.

Kakva su Komorina previđanja u odnosu na predstojeće razdoblje te kako objašnjavate rast broja registriranih obrta?

S obzirom na naše aktivno zalaganje i predlaganje promjena kojima bi se definitivno olakšalo poslovanje obrtnika u RH, imamo pozitivna očekivanja za predstojeće razdoblje, osobito ako Vlada usvoji paket mjera administrativnog rasterećenja gospodarstva, i to onih koje će donijeti stvarne rezultate u praksi.

Dodatno, obrtnici su uvijek bili i jesu optimisti te ne vjerujemo da išta može slomiti obrtnički duh. Dokaz toga je sve veći broj registracije obrta. HOK već dugo radi na tome da obrt bude jedan od najpovoljnijih oblika obavljanja gospodarske djelatnosti te ćemo i dalje raditi na stvaranju povoljnijeg poduzetničkog okvira.

Je li jedna od negativnih reakcija i nastavak izumiranja pojedinih tradicijskih zanata, što sami obrtnici iznose Komori i kako im u tome pomažete?

HOK je još 2007. prepoznao trend izumiranja pojedinih tradicijskih zanata te je iste godine pokrenuo projekt dodjeljivanja Znaka i Uvjerenja tradicijskog, odnosno umjetničkog obrta. Dodjeljivanjem priznanja obrtnicima koji obavljaju djelatnost u skladu s obrtničkom tradicijom te čiji se proizvodi odlikuju visokim estetskim i kreativnim rješenjima, Hrvatska obrtnička komora potiče državu, županijsku i lokalnu samoupravu te posebno turističke zajednice, ali i sve ostale, da pomognu očuvanju, njegovanju i prepoznatljivosti obilježja tradicijske, odnosno umjetničke kulture.

To znači i da u tom smislu nositeljima znaka omoguće pogodnosti kao što su povlastice u smanjenju poreza, oslobađanje zakupnine (ili dijela zakupnine) za korištenje poslovnog prostora, promotivne aktivnosti (troškovi izlaganja na sajmovima i troškovi izrade promidžbenog materijala), poboljšanje uvjeta rada radionice, sufinanciranje školovanja naučnika ili zaposlenika (deficitarna zanimanja) i 
drugo.

Ipak, postoje li odstupanja te bitne razlike između proizvodnih i uslužnih obrtničkih zanimanja te regionalno gledano kad je riječ o pronalaženju radnika?

Danas je podjednako teško naći djelatnike za bilo koju djelatnost pa tako i za proizvodna i uslužna zanimanja. Regionalno je poznato da Slavonci ‘uskaču’ Istri i Dalmaciji, ali nažalost i to je više-manje povezano sa sezonskim zapošljavanjem. Sve više dolazi do izražaja problem strukovnog obrazovanja koje nije uređeno kako bi trebalo biti. Na raspolaganju smo kontinuirano i Ministarstvu gospodarstva, poduzetništva i obrta i Ministarstvu znanosti i obrazovanja svojim prijedlozima, iskustvom i velikom ekspertizom u tom područj. Vjerujemo da će se naši prijedlozi uvažiti i time zapravo utjecati na kontinuirani problem nedostatka djelatnika pojedinih zanimanja.

Kakva su nova kretanja glede unutrašnjih migracija u potrazi radnika za sezonskim poslovima u turističko-ugostiteljskom segmentu obrtništva?

I dalje se radnici tijekom sezone zapošljavanju u turistički atraktivnijim mjestima. No potražnja za radnicima u takvim mjestima i dalje premašuje ponudu koje je domaće tržište rada pruža. Hrvatski ugostitelji će uvijek prije zaposliti hrvatskog radnika nego stranca.

Koliko si obrtnika može priuštiti povećanje plaće kao mjeru kojom veliki poduzetnici nastoje zadržati radnike?

Ovdje se ne radi o tome da gospodarstvenici ne žele povećati primanja svojih radnika, već je često u pitanju opstanak obrta. Naravno, zalažemo za povećanje plaća radnicima, osobito kroz smanjivanje doprinosa na neto plaću.

Je li rašireno samozapošljavanje cijelih obitelji kao odgovor na nestašicu radnika?

Nažalost i obrtništvo je pogođeno odlaskom mladih u inozemstvo te sve manje obrtnika uspijeva uključiti djecu u sam obrt ili u nastavak obiteljske tradicije zbog eventualnog odlaska u mirovinu. HOK se zalagao i dodatno će uložiti napore za jačim prepoznavanjem obiteljskog poduzetništva za koje čvrsto vjerujemo da treba biti potpomognuto od strane Vlade raznim poticajima. Sam Zakon o obrtu prepoznaje članove obitelji obrtnika kao sudionike koji u obrtu mogu pomagati, ali za zapošljavanje članova obitelji potrebno je osigurati i sredstva za doprinose, edukaciju i slične druge troškove gdje očekujemo daljnje poteze Vlade u vidu rasterećenja gospodarstva, kako u administrativnom tako i u financijskom segmentu.

Što biste istaknuli iz dosadašnjih aktivnosti Komore u pogledu kontinuiranih upozorenja na problem nedostatka radne snage, koji se najprije i počeo odražavati u sektoru malih poduzetnika i obrtništva, a tek potom i kod velikih?

Hrvatska obrtnička komora nastoji biti što aktivnije uključena u procese donošenja propisa i kreiranje mjera gospodarske politike. Partnerski odnos HOK-a s Vladom i ministarstvima važan je, kako bi zajednički oblikovali okruženje koje će biti povoljnije za poslovanje obrtnika. Vezano uz gorući problem nedostatka radnika predlažemo konkretne mjere s naglaskom na osposobljavanje za jednostavnija zanimanja u ugostiteljstvu i u graditeljstvu, kako bi se osposobili oni iz redova nezaposlenih. U tom smislu naša Komora je spremna u suradnji s Hrvatskim zavodom za zapošljavanje sudjelovati u osposobljavanju kod poslodavca, obrtnika – na radnom mjestu.

Ukazuju li i ovi poremećaji na tržištu rada na sindrome od kojih boluje cijelo društvo, primjerice na nedostatak sluha za probleme (malih) i izostanak pravovremene reakcije?

Događa se to da se kod kreiranja propisa ‘malo zaboravi’ na obrtništvo. U ranijim godinama događalo bi se čak da se zakonom uopće ne predvidi mogućnost da se neka djelatnost obavlja kao obrt, no takvi slučajevi u posljednje vrijeme sve su rjeđi. Vjerujem da je tome pridonijela i Komora, koja u tijeku donošenja propisa ‘dežura’ i ukazuje na takve nedostatke.

Međutim, i nadalje je prisutno da se propis u načelu donosi na temelju iskustva i uvjeta poslovanja pravnih osoba, pa obrtnici dođu u problem jer nisu uzete u obzir specifičnosti obrtnika kao fizičkih osoba koje samostalno obavljaju gospodarsku djelatnost. Upravo se zato Hrvatska obrtnička komora trudi biti što aktivnije uključena u procese donošenja propisa. Važno je moguće nedostatke prepoznati na vrijeme i djelovati preventivno. Stoga je dobro kada nas ministarstva uključe u radnu skupinu kako bi se od početka čuo glas obrtništva, a nije dobro kada za zakonske prijedloge doznamo tek objavom materijala za sjednicu Vlade jer onda ostaju tek amandmani kao jedini oblik kojim je još moguće utjecati na potrebne izmjene.

Po vama, jesu li danas potrebna tzv. vatrogasna rješenja u cilju ispravljanja debalansa u odnosima ponude i potražnje te koje su sve mogućnosti?

Povećane kvote za zapošljavanje stranaca su mjera kojom se kratkoročno kompenzira nemogućnost pronalaska osposobljenih i stručnih radnika u Hrvatskoj. Iako se Hrvatska obrtnička komora zalagala za povećanje kvota za strance, kako bi se obrtnicima barem malo olakšalo ovo stanje i kako bi premostili godinu za godinu, smatramo da je to vatrogasna mjera. Problem nedostatka radne snage potrebno je sagledati kroz prizmu neusklađenog sustava strukovnog obrazovanja i potreba tržišta rada. Tek kada se problemu pristupi sustavno i kada strukovno obrazovanje odgovori na potrebe gospodarstva, počet će se rješavati ta goruća problematika.

 

2007. godine

HOK je pokrenuo dodjeljivanje Znaka tradicijskog obrta

Za koja se dugoročno održiva rješenja zauzimate i vidite li ih u našem okruženju u smislu proaktivnih javnih politika?

Hrvatska obrtnička komora prepoznata je kao partner Vladi i državnim tijelima. Zastupajući interese obrtnika i zahtijevajući bolje uvjete poslovanja, zalažemo se za jednostavniju regulativu, za smanjenje administrativnih prepreka, za manje troškove, za inovativnost i za društvenu odgovornost u poslovanju. Time doprinosimo razvoju društva i općenito dobrobiti svih. Svakako je važan uspjeh da smo u proteklim godinama, u kojima je bilo više pokušaja da se diskreditira sustav organiziranosti obrta, taj sustav uspjeli sačuvati.

Hrvatska obrtnička komora je organizacija čiji je zadatak zastupati interese svih obrtnika Hrvatske, poznavati njihove svakodnevne probleme i ustrajno se zalagati da poteškoća u poslovanju manje. Obrtništvo je vrlo raznoliko stoga je zadatak izuzetno složen i zahtijeva puno truda da se sve uskladi, a zatim još i koordinira s mjerama gospodarske politike i s pravnom regulativom. Stav HOK-a je da se potrebe obrtnika kao poslodavaca treba prvenstveno i dugoročno rješavati osposobljavanjem nezaposlenih osoba iz Hrvatske te smanjenjem doprinosa iz i na plaću radnika.

Potrebno je omogućiti poslodavcima da radnicima isplaćuju veću plaću, što će svakako biti razlog da dobri i kvalificirani radnici ostanu u Hrvatskoj.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!
Pregled dana
Pogledaj sve