Prozivku člana Upravnog odbora Hrvatskog fonda za privatizaciju, sindikalca Ozrena Matijaševića, i njegovo traženje istrage o tome tko je u Fondu odobrio prodaju zemljišta Adriachema u vrijeme privatizacije, a što je i jedan od razloga za njezin neuspjeh, predsjednik Uprave kaštelanskog Adriachema Ivan Brko u utorak je prokomentirao s čuđenjem jer, tvrdi, time je tvrtka sanirana.

Devastacija tvrtke
Zahvaljujući tome prošlu je godinu Adriachem zaključio s dobiti, ističe Brko, napominjući kako je većina novca u tom kroničnom gubitašu ipak iskorištena za pokrivanje obveza prema vjerovnicima, a ne i na proizvodnju. Brko motiv za prodaju nalazi u činjenici da je njegov prethodnik Petar Čovo devastirao tvrtku i doveo u situaciju da je morala prodati dio imovine da izbjegne otvaranje stečaja, a napominje i da nije prodano sve zemljište jer Adriachem još u vlasništvu drži 66.000 četvornih metara. Bilo je riječi, naime, o 20.000 četvornih metara zemljišta, na kojemu je bilo smješteno središnje skladište koje je godinama Adriachem iznajmljivao tvrtki Orbico Branka Roglića, no koje je u požaru 2003. godine izgorjelo i bilo izvan upotrebe. U to vrijeme poduzetnik Enver Moralić, vlasnik tvrtke Kemokompleks, sa splitskim Lavčevićem već je kupio tvrtku Adriavinil, smještenu uz Adriachem. Najavili su gradnju hotelskog i turističkog luksuznog naselja s marinom i kockarnicama, a planovi su uključivali i Adriachem. Kako pojašnjava sindikalni povjerenik u Adriachemu Željko Stojak, početkom 2006. godine raspisan je prvi natječaj za prodaju zemljišta, a na koji se javio Moralić. Ponuda mu je bila odbijena jer je nudio ne 180 eura po kvadratu, što je bila istaknuta početna cijena, nego 140 eura po kvadratu, i još je 40 posto ukupnog iznosa bio spreman platiti u novcu, a ostatak je nudio u sirovini za Adriachemovu proizvodnju. Na drugom je krugu početna cijena spuštena na 150 eura po kvadratu, što je bila i cijena po kojoj je Moralić kupio navedeno zemljište. Za Matijaševića je pak sporno što se sve odvijalo u vrijeme dok je HFP oglašavao prodaju većinskog udjela. Naime, prvi je natječaj, po nominalnoj vrijednosti dionica, oglašen u veljači 2006., a drugi, uz 90-postotni diskont u srpnju iste godine, dakle u vrijeme dok je uprava prodavala zemljište. No u Adriachemu svi ističu kako je “Zagreb” odobrio tu prodaju. Sindikalist Stojak dodaje kako su i sami sindikati podupirali tu opciju, nadajući se da će im se podmiriti potraživanja prema tvrtki.

Potpora sindikata
Zanimljivim detaljem ističe i kako se u Fondu takvom potezu protivio potpredsjednik zadužen za prodaju Ivan Gotovac, koji je poslije osumnjičen u aferi Maestro, no koji je u slučaju Adriachema jedini predviđao takav crni razvoj događaja i zalagao se za očuvanje sve imovine tvrtke, a ne za njezino cjepkanje. No svi smo bili uporni i slomili smo njegov otpor, pa je Upravni odbor HFP-a to ipak odobrio, dodaje Stojak. Sada se ispostavilo da za samu tvrtku i nema interesenata, a da je jedini pretendent za kupnju Adriachema već stekao ono što je zapravo i bio predmet njegova zanimanja. Radnici se pitaju što će dalje biti s tvrtkom i njihovim radnim mjestima. Ostali su veliki dugovi, strojevi mjesecima ne rade, plaće su u minimalnim iznosima primili iz pozajmice HFP-a koja je odobrena uoči parlamentarnih izbora, no nije i doznačena u cijelosti.

Neuspješno po odgovore u Zagreb

“Došli smo do zida i samo nas iz ove situacije može izbaviti dogovor s državom”, ističe sindikalac Željko Stojak, koji, kako kaže, već kuca na vrata Damiru Polančecu, potpredsjedniku Vlade. U Zagrebu je odgovore u utorak pokušavao dobiti i predsjednik Uprave Brko, no predsjednik Nadzornog odbora,Ivo Franjo Matejčić iz Ministarstva gospodarstva samo mu je mogao reći da će o sudbini odluku donijeti Upravni odbor HFP-a.
(Marija Brnić)