Gredeljeva zgrada i Paromlin najveći su poznati tragičari zagrebačke industrijske baštine. Na odličnim lokacijama, već godinama propadaju, a cijeli niz projekata koji su uključivali njihovu prenamjenu ostaju samo pompozno najavljivani planovi. Investitori krive gradske vlasti i nadležne za zaštitu baštine, a oni pak investitore.

Dr. sc. Zrinka Paladino, zamjenica pročelnika Gradskoga zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode Grada Zagreba, kaže da problemi većinom leže u tome što im se investitori obraćaju kada već u rukama drže gotove projekte. U Hrvatskoj je, kaže Paladino, općenito uvriježeno krivo tumačenje pojma zaštite kulturnih dobara, zaštita se prevodi riječju “nedodirljivo” i u osnovi predstavlja teretom vlasnicima, koji su zbog njezine uspostave, ograničeni u upravljanju i razvoju svojih nekretnina.Vremenom su se u neke od starih industrijskih građevina ili sklopova uselili noćni klubovi te razne udruge. Primjer takva korištenja prostora je i zaštićena povijesna cjelina industrijskog sklopa Klaonice u Heinzelovoj ulici, koja je odnedavno jedno od kultnih mjesta za noćne provode mladih te razna kulturna događanja. “Ni to nije rješenje. Štićeni se prostor nekontrolirano koristi, grafitima se oslikavaju zidovi, uništava se preostali interijerski inventar”, komentira Zrinka Paladino. Dodaje kako se ponovno zaboravlja naša obveza očuvanja kulturnih dobara i da je za sve projekte ili planove korištenja unutar kulturnih dobara potrebno ishoditi dozvole nadležnih tijela. Preuređenjima ili prenamjenama zaštićenih sklopova valja pristupiti na način konzervatorski kontrolirana, cjelovita i sustavna planiranja, bez nepoželjnih “cjepkanja” štićenih prostora.“Naravno, treba intervenirati u te građevine, ali s mjerom. Većina investitora želi srušiti vrijedna postojeća zdanja. Zašto, recimo, rušiti Paromlin ili Klaonicu kada je riječ o vrhunskoj arhitekturi, koja bi svuda u svijetu bila iskorištena na način kojim bismo se mogli ponositi?”, kaže Paladino. Ipak, u Zagrebu postoji nekoliko pozitivnih primjera. Izdvojili smo dva te dodali i Tvornicu duhana Zagreb, koju je Ministarstvo kulture kupilo za Hrvatski povijesni muzej. Iako se preseljenje muzeja najavljivalo za 2013., to se neće dogoditi jer radovi još nisu počeli.

Novi uredi u starim proizvodnim pogonima

Cjelokupna obnova Plinare u Radničkoj ulici trajala je deset godina i odvijala se u nekoliko faza. Iako zgrade izgledaju kao i prije stotinjak godina, kada su napravljene, nemaju više istu funkciju. Nema više ni dvaju golemih spremnika gradskoga plina, jer je 1993. godine ugašena proizvodnja gradskog plina te je promijenjena tehnologija. “Promjenom tehnologije većina zgrada izgubila je proizvodne karakteristike, pa su adaptirane u uredske prostorije”, kaže Davor Šestan, glasnogovornik Plinare. Napominje kako se cijela obnova odvijala u suradnji s Restauratorskim zavodom i u potpunosti su poštovane sve norme i zahtjevi. Zgrade su rekonstruirane bez zadiranja u gabarite te se pazilo na sve detalje kako bi zgrade zadržale autohtonost. “Cjelokupnu obnovu povijesne baštine financirala je Gradska plinara Zagreb iz vlastitih sredstava.Racionalnim korištenjem vlastitih resursa, ljudstva i tehnike uspjelo se uz minimalna ulaganja u potpunosti obnoviti bisere industrijske arhitekture”, ističe Šestan.

Jahaonica, tkaonica, pa originalni izložbeni prostor

Primjer Laube, izložbenoga prostora koji se uselio u prostore nekadašnjeg Tekstilnog kombinata Zagreb, jedan je od rijetkih pozitivnih primjera prenamjena industrijskoga prostora u Zagrebu. Riječ je o privatnom projektu i prostoru koji je zaštićeno kulturno dobro. Država u Laubu nije uložila ništa, a iza cijeloga projekta stoji Tomislav Kličko, vlasnik tvrtke za prodaju i distribuciju zubnih pasta i dječje opreme Filip Trade.Kličko je inače kolekcionar modernih umjetnina, a Laubu je otvorio, među ostalim, kako bi udomio sve svoje umjetnine. Kuća za ljude i umjetnost, kako se naziva Lauba, prostire se na više od 1300 četvornih metara, a u njezinu funkcioniranju s programske i financijske strane važna su mnoga javno-privatna partnerstva na području suvremene umjetnosti. Lauba je otvorena prošle godine, nalazi se u zgradi iz 1910. godine koja je primarno bila jahaonica u sklopu vojnoga kompleksa austrougarske vojske, a kasnije je postala tkaonica Tekstilnog kombinata Zagreb. Projekt današnje Laube potpisuje arhitektica Alenka Gačić-Pojatina, u suradnji s Brankom Petković i Anom Krstulović. Oblikovanje interijera kasnije preuzima Morana Vlahović.

Novi dom povijesnoga muzeja za 10 milijuna eura

Najavljivani datum useljenja Hrvatskoga povijesnog muzeja u stare pogone Tvornice duhana u Klaićevoj ulici trebao je biti u 2013. godini. Malo je vjerojatno da će se to ostvariti s obzirom na to da nisu ni počeli radovi na objektu za koje je Ministarstvo kulture pristalo platiti Adrisu gotovo 10 milijuna eura. Nakon 170 godina u Matoševoj ulici na zagrebačkome Gornjem gradu, Hrvatski povijesni muzej trebao bi se useliti u deset tisuća četvornih metara na četiri etaže, no ne zna se kada.“Hrvatski povijesni muzej jedan je od strateških muzejskih projekta Vlade RH i Ministarstva kulture. Još su u završnoj fazi završetak obnove i otvorenje novoga postava Gradskog muzeja Vukovar u Dvorcu Eltz, potkraj 2012. godine, te završetak projekta Arheološki park i Muzej Vučedolske kulture u ožujku 2013.godine. Što se tiče Hrvatskog povijesnog muzeja i termina završetaka uređenja obnove same zgrade muzeja i stalnog postava, u tijeku su dogovori s potencijalnim izvođačima”, stoji u odgovoru koji smo dobili od Ministarstva. Prostor u muzeju i oko njega trebao bi izgledati vrlo atraktivno. U sklopu kompleksa stare industrijske zgrade u koju će se smjestiti muzej, Adris gradi svoj poslovni centar. Spoj moderne i stare industrijske arhitekture prema nacrtima bi trebao stvoriti ugodni međuprostor za druženje.