Ivan Kapetanović bit će oslobođen jer mu se ne smije dvaput suditi za isto?

Autor: Ivica Profaca,VLM , 16. veljača 2011. u 22:00

Poduzetnik Ivan Kapetanović se poziva na ‘slučaj Maresti’ zbog kojeg je Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu kaznio dvostruka suđenja

U ožujku je na splitskom Općinskom sudu trebalo početi suđenje poduzetniku Ivanu Kapetanoviću i njegovoj poslovnoj partnerici Mateji Vidnar zbog bespravne gradnje na Junče Ravni kod Sutivana na Braču. No mogli bi odmah biti oslobođeni jer ih je Prekršajni sud već oslobodio pa je nemoguće osuditi ih za isto djelo na kaznenom sudu. Naime, Kapetanović će se pozvati na “slučaj Maresti”, odnosno presudu Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu protiv Republike Hrvatske, koja je utvrdila “preklapanje” nadležnosti sudskih instancija te da se ne smije za isto djelo nekome suditi na prekršajnim i na kaznenom sudu.“Mediji su sve napumpali, a nitko ne provjerava činjenice. Prije dvije godine smo oslobođeni na Prekršajnom sudu, a razlog zbog kojega se ovo razvuklo je banalan. Sutkinja suda u Supetru je na rodiljskom dopustu i sve je prebačeno na Općinski sud u Splitu, inače bi to već odavno bilo gotovo”, kazao nam je Ivan Kapetanović.

Ogolio državnu šumu
Supetarsko Općinsko državno odvjetništvo optužnicu protiv Kapetanovića i Mateje Vidnar, kao odgovornih osoba tvrtki Caballus-net i Sole orto, podiglo je još u kolovozu 2007. godine. Terete ih da su bez dozvola gradili u zaštićenom obalnom pojasu. Navodno su sagradili stepenište, dva potporna zida, široke iskope za cestu sa zasjecima i cestu dugu 2,57 kilometara. Posjekli su više od 160.000 kvadrata šume, od čega je gotovo 150.000 u državnom vlasništvu, a kad su radovi zabranjeni, Kapetanović je navodno sam uklonio tablu zabrane. Odvjetništvo traži zatvorske kazne od 1,5 godina za Kapetanovića te 1,2 godine za Mateju Vidnar. Za njihove tvrtke predložena je novčana kazna od 180.000 kuna, odnosno 120.000 te trogodišnja zabrana rada. “Za sve to bile su podignute i prekršajne prijave, prva za stepenište, a druga za cestu i sječu šume, a oslobođeni smo za obje. Tvrdnja o sječi državne šume je smiješna jer sam šumu kupio od čovjeka koji je još živ”, kaže Kapetanović. Inače, slučaj je opet postao aktualan nakon ostavke koju je nedavno podnio mariborski nadbiskup Franc Kramberger. Zapravo, smatra se da je smijenjen zbog financijskih malverzacija te nadbiskupije i dugova pričinjenih Crkvi.

U ‘talu’ s Crkvom
Kako je prvi otkrio Feral Tribune, tvrtka Sole Orto jedna je od brojnih tvrtki koje je osnovala Mariborska nadbiskupija, odnosno holding Zvon ena i krovna kompanija Gospodarstvo rast. S Kapetanovićem su na Braču željeli graditi kompleks “Kraljevstvo maslina”. Na 135.000 hektara trebale su se graditi luksuzne vile, oko kojih bi bili maslinici, a projekt je navodno bio “težak” 500 milijuna eura. Još 2007. Feral je slučaj povezao s HDZ-ovim zastupnikom Jerkom Rošinom te preko njega s Ivom Sanaderom. Oni su, tvrdilo se, utjecali na HDZ-ovsku vlast u Sutivanu da Kapetanovićevo i crkveno zemljište prenamijene iz poljoprivrednog u građevinsko. “Tri godine se ništa ne gradi jer je nekome smetalo da se zaposli 1500 ljudi. Nastavit ćemo graditi čim budu izmijenjeni županijski prostorni planovi. Nismo stali zbog sudskih procesa, nego zbog nepostojanja planova”, tvrdi Kapetanović. Kaže i da je priča o financijskom kolapsu nadbiskupije u Mariboru prenapuhana, a odlazak Krambergera za nj je “normalno umirovljenje”. “Caballus-net i ja imamo 80 posto zemljišta na Braču, a Sole Orto ostatak i ne zanima me je li tu tvrtku osnovala Nadbiskupija. Siguran sam da malverzacija nije bilo. Sve što njihove tvrtke rade radi se uobičajenim kreditima i u međuvremenu je dobilo na vrijednosti”, uvjerava Kapetanović. Mariborsko crkveno-financijsko “carstvo” uzdrmala je objava tajnog dosjea u talijanskom listu L’Espresso koji, suprotno Kapetanovićevim ocjenama, tvrdi da je Nadbiskupija zapala u dugove od 800 milijuna eura.

Sve je otkriveno slučajno kad je 2007. televizija T2, u vlasništvu Crkve, počela emitirati pornografski program. Izbio je skandal u slovenskim medijima, a u isto je vrijeme u Vatikan stigao zahtjev mariborskog nadbiskupa za odobrenje dva kredita od po pet milijuna eura. L’Espresso je otkrio da Mariborska nadbiskupija ima udjele u nizu kompanija: u A-banci 94 milijuna eura, Heliosu 72 milijuna, u Kreku 13 milijuna, Petrolu 18,8 milijuna, Cinkarni 22 milijuna… U Sole orto uloženo je 20 milijuna eura, a najveće pojedinačno ulaganje je ono u kompaniju T-2 od 120 milijuna eura. Navodno su imali udjele i u Mercatoru, Lesnini, Savi i Pivovarni Laško. Analizu je za vatikanske vlasti proveo KPMG Consulting koji je, opet suprotno Kapetanoviću, utvrdio da je vrijednost udjela u navedenim tvrtkama pala za više od 70 posto. U lipnju 2010. procijenjena je na samo između 24,6 i 28,6 milijuna eura. Najveći gubitaš je T-2, za koji je u rujnu 2010. pokrenut stečaj, a u lančanoj reakciji mogli bi stradati i investicijski holdinzi Zvon ena i Zvon dva, čiji dugovi su, piše L’Espresso, 189 milijuna eura.

Krah Nadbiskupije
Inače, Sveta Stolica ima pravilo da operacije veće od milijun eura mora odobriti Rim, što kod spomenutog zahtjeva iz 2007. nije bio slučaj. Zato bi se moglo dogoditi da Sveta Stolica ne bude odgovorna za ugovore Mariborske nadbiskupije sa 30.000 ulagača, bankama i drugim kreditorima. Nova Ljubljanska banka posudila je Crkvi 85 mil. eura za otvaranje TV postaje. Nekoliko banaka potražuje desetke milijuna eura za istu namjenu. Ako se krenu naplaćivati, Nadbiskupija može izgubiti svu imovinu koja je položena kao jamstvo. To uključuje poslovne prostore, stanove i zemljište založene kod Raiffeisen banke. I Unicredit je Krambergeru posudio 11,2 mil. eura, a kao jamstvo uzeo je dionice Zvon ena, radionicu za proizvodnju orgulja i samostan Studenice iz 13. stoljeća.

‘Slučaj Maresti’ kao presedan

Presudno načelo ‘ne bis in idem’
Presuda u slučaju Maresti donesena je u srpnju 2009. kad je sud u Strasbourgu dao za pravo Armandu Marestiju iz Pazina koji je 2005. pijan u Pazinu fizički napao jednu osobu. Policija je podnijela prekršajnu, a potom i kaznenu prijavu. Prekršajni sud u Pazinu osudio ga je na 40 dana zatvora, a poslije ga je Općinski sud u Pazinu za istu stvar, odnosno nanošenje teških ozljeda, osudio na godinu dana zatvora, no Županijski je sud tu kaznu smanjio na sedam mjeseci. Sud za ljudska prava presudio je da je riječ o dvostrukom suđenju za isto djelo te da je optuženiku povrijeđeno načelo “ne dvaput za isto” (“ne bis in idem”). Zato je lani najavljeno i “češljanje” prekršajnog i kaznenog zakonika i uklanjanje preklapanja dviju sudskih instancija.

Komentirajte prvi

New Report

Close