Svake nedjelje u Hrvatskoj radi 45.000 trgovaca, procjenjuje Ana Knežević, predsjednica SSSH, najveće sindikalne središnjice. Prema njezinim tvrdnjama, od brojnih poslodavaca u tom sektoru, jedino Metro, Mercator i Konzum poštuju kolektivni ugovor i to samo onaj dio o povećanju cijene rada nedjeljom za 35 posto. Kako kaže, postoje poslodavci koji taj dodatak ne isplaćuju, već radnicima isporučuju bonove koji se mogu iskoristiti samo u njihovom trgovačkom centru, što, primjerice, čini Gramat. Prema njezinim saznanjima, drugi poslodavci se uopće ne drže kolektivnog ugovora, a oni koji ga najozbiljnije krše brane sindikalno organiziranje tako da informacije o nepoštivanju zakonskih obveza teško izlaze na svjetlo dana.

Mačekova glupost
I Crkva je dva mjeseca uoči izbora napravila iskorak pozvavši vlast da zabrani rad trgovina nedjeljom, iako je Sanader jasno dao do znanja da njegova Vlada neće do kraja mandata donijeti novi Zakon o trgovini koji uređuje to pitanje. Mada on sam, kako je rekao, podržava ideju da nedjelja bude neradni dan, što, kaže Knežević, može “objasiti mačku o rep”. “I onda glasnogovornik Vlade Ratko Maček optužuje sindikate da po tom pitanju nisu postigli konsenzus, što je teška glupost”, misli Knežević podsjetivši kako je još u lipnju lani Gospodarsko-socijalno vijeće podržalo prijedlog Zakona o trgovini koji predviđa rad svih trgovina nedjeljom pet mjeseci u godini od osam do 13 sati. “Stari je zakon ukinut 2004., a ova je Vlada imala cijeli svoj mandat da donese sporni zakon”, kaže predsjednica SSSH, čiji će granski Sindikat trgovine Hrvatske uskoro početi objavljivati plaćene oglase kojima će pozivati birače da ne glasuju za stranke koje podržavaju rad trgovina nedjeljom. Kome je u interesu da se nedjeljom radi, pritom kršeći zakone i kolektivne ugovore, pita se Ana Knežević, najglasnija zagovornica zabrane rada nedjeljom, upozorivši pritom na nedavnu presudu Prekršajnog suda zbog 11 djelatnica Peveca, koje su 2005. na Novu godinu “u komadu” odradile 29 sati. “Inspektori su sporni slučaj prijavili, a poslodavac je dobio mizernu kaznu od ukupno 10.000 kuna. Da je kojim slučajem te žene platio prema odredbama ZOR-a, njihov bi ga rad koštao 30-tak tisuća kuna, a državna bi se blagajna ”namirila“ plaćenim porezom i doprinosima. Da je pak sud odradio svoj posao po Zakonu, minimalna bi kazna po jednoj djelatnici iznosila 30.000 kuna. Ovako je država, odnosno domaće pravosuđe, tom poslodavcu, ali i proračunu, uštedilo odnosno prikratilo veliki novac”, kaže Knežević.

Prava odlučnost
U Inspektoratu kažu da su kazne za rad izvan zakonom propisanog radnog vremena od 30 do 150 tisuća kuna, o čemu odlučuje sud. No, neslužbeno doznajemo da Inspektoratu još nije došla nijedna kvalitetna prijavu za neplaćeni rad nedjeljom. “Inspektorat je odrađivao i anonimne prijave, uvažavajući privatno pravo svakoga da se boji gubitka radnog mjesta ako se usprotivi poslodavcu. No bez prave odlučnosti i konkretnih prijava naše djelovanje prema problematičnom poslodavcu ne može polučiti rezultat koji se očekuje. Svi predmeti koji dođu na stol budu riješeni, a maksimalno u roku od tri dana naši su ljudi na terenu”, doznajemo u DIRH-u. Ana Knežević na to zaključuje kako se ovdje jedino i samo radi o zaštiti krupnog kapitala dodavši kako u takvim uvjetima ne čude upozorenje Europske komisije o nefunkcioniranju domaćeg pravosuđa. Inače, Mađarska, Slovenija, Austrija, Njemačka imaju zakone o zabrani rada nedjeljom. Ali, opet postoje i njihove turističke zone. Naime, u svijetu se takve stvari rješavaju na drugačiji način i to koncesijama. Postoje čak radnici koji rade samo nedjeljom, primjerice u švedskim trgovačkim centrima. U te je dane, doduše, roba nešto skuplja, a kupnja je stvar izbora.