Procjena je da se na 100 radnih mjesta otvorenih u industriji, izravno ili neizravno otvara između 60 i 200 radnih mjesta u ostatku gospodarstva. Ne treba stoga čuditi da u Europskoj uniji, gdje su to izračunali, pozivaju na jačanje industrije. Kako će  Hrvatska slijediti taj put, opterećena sa  370 tisuća nezaposlenih, razgovarali smo sa zamjenikom ministra gospodarstva Alenom Leverićem.

EU ima za cilj da do 2020. industrija bude na 20% BDP-a, a sada je na 16%. Kako mi stojimo?  
Udio industrije u bruto dodanoj vrijednosti u Hrvatskoj iznosi 20 posto, usluga gotovo 75 posto. Otprilike slični omjeri vladaju u velikoj većini zemalja EU. Cilj nam je podići udjele industrije sustavnim i racionalnim ulaganjem u hrvatsku industriju, a ona zato mora biti moderna, tehnološki napredna, temeljena na inovacijama i znanju. Svakako, želimo modernizirati i tradicionalne industrijske sektore koji su i danas okosnica gospodarstva.

U zemljama srednje i istočne Europe je udio izvoza roba u ukupnom izvozu zadnjih 10 godina značajno rastao i vrlo je visok, kod nas je stagnirao i nizak je. Kako  to promijeniti? Kakva je procjena ulaska u EU na robni izvoz?
EU tržište ima više od 500 milijuna potrošača. Naravno da će se kroz investicije na kojima radimo i koje potičemo povećati izvoz i broj zaposlenih. Dosadašnja politika poticanja uvoza, a ne domaće proizvodnje i izvoza dovela nas je upravo u situaciju koju spominjete. Naš je zadatak promijeniti taj trend.

Koliko trenutno strategija imamo ili ih upravo pišemo, a tiču se izravno gospodarstva?
Gotovo je ili će do srpnja biti njih devet, a do kraja godine ćemo, kao rezultat, imati gospodarsku razvojnu strategiju države. Ona će, dakle, biti deseta. 

Čini se mnogo. Na što se sve odnose i u kojoj su sada fazi? Jeste li neke preuzeli od bivše garniture?
Preuzeli smo onu za energetski razvoj, koja je usvojena na Vladi 2009., za gospodarenje mineralnim sirovinama iz 2010., te za razvoj klastera koja pokriva razdoblje 2011.- 2020.  Nova je strategija za razvoj turizma, koja  je sada u saborskoj proceduri. Za razvoj poduzetništva te za poticanje investicija su pri kraju, a za dva mjeseca će biti gotov nacrt inovacijske strategije koju radimo s OECD-om. Do ulaska u EU ćemo imati sve spremno, uključujući nacrt industrijske strategije 2014.-2020., koja se radi na osnovi strateških smjernica za prioritetne industrijske sektore. 

Koje industrije su određene kao prioritetne? Koliko ih je?
Sada ih je 12, po dosadašnjim pokazateljima. Pravi broj prioritetnih industrija znat će se nakon završene cjelokupne analize.

Cijeli taj posao je obveza zbog članstva u EU, odnosno radi povlačenja novca iz EU fondova?
Mi želimo znati smjer kojim će gospodarstvo ići, a želimo i maksimalno iskoristiti novac iz europskih fondova.

Ne čini li se da u tome malo kasnite? Ova je Vlada tu već više od godinu dana.
Inovacijsku strategiju smo počeli odmah raditi, jer je bivša vlada u tome kasnila, i u zadnji čas dogovorili suradnju s OECD-om na tome, a industrijska se priprema od prošle godine, kada smo počeli s prikupljanjem podataka. Uostalom, piše se za razdoblje od 2014. do kraja 2020. godine.

A što će novo donijeti svi ti papiri? I dosad smo pisali strategije, pa eto gdje smo.  
To je "zbroj" operativnih strateških dokumenata koji će se moći implementirati, a budući  su strategije "živući" dokumenti i konstantno će ih se ažurirati. Jednom rječju, rezultati će biti mjerljivi. Evo vam i primjer što će donijeti. Za dva ili tri tjedna raspisat ćemo natječaj za potpore za gospodarstvenike za dizanje razine konkurentnosti, složene prema dosad prikupljenim preliminiranim podacima o prioritetima, u vrijednosti 120 milijuna kuna. Potpore će biti od podizanja kvalitete tehnoloških procesa i razvoja novih proizvoda do stvaranja distribucijskih kanala i obrtnih sredstava, a da bismo mogli pratiti što se potom zbiva na terenu, industrijska strategija će predvidjeti indekse praćenja tih mjera. Ako nešto daje rezultate, ako su mjerljivi pomaci, onda ćemo s time nastaviti. To je jako bitno. Svakako treba izbjeći ono što se dogodilo sa strategijom za tekstilnu industriju koja je donesena  2007. i predviđala je 600 milijuna kuna potpora u roku od četiri godine – tvrtke su se za to pripremale, krenule u investicije, a isplaćeno je na kraju samo oko 270 milijuna kuna. Strategija se nije ispoštovala i sada imamo tekstilnu industriju na koljenima. Oni pak koji su bili sretnici i dobili potpore, danas imaju problem s pravdanjem tih potpora. To je bio loš način korištenja novca iz proračuna i loš pristup strategijama. Imamo i industrijsku strategiju koja je napisana 2008., koju je Hrvatska trebala kako bi zatvorila  poglavlja u pregovorima s EU, ali ona nikada nije zaživjela.

Zašto ne?
Jer je bila loše napisana, i po ciljevima i po mjerama. Osim toga, svaka strategija mora imati i proračun i indeks praćenja te odgovorne institucije. I to je razlika prijašnjih i strategija koje mi sada pišemo. One prijašnje to nisu imale. 

Kako će se financirati provođenje takvih strategija? 
Iz državnog proračuna, europskih fondova i poslovnih banaka.  Ove godine je to, što se Ministarstva gospodarstva tiče, kao što sam već spomenuo, 120 milijuna kuna za naše  operativne programe, odnosno za potpore. Iduće će godine vjerojatno biti više. No, to nisu sva sredstva za proračun industrijske strategije. Ona će se udruživati iz različitih ministarstava. Svako ministarstvo koje sudjeluje u njoj će u svom dijelu pridonositi proračunu strategije kroz razne potpore.

Koliko novca je predviđeno, ili će trebati predvidjeti, za provođenje industrijske strategije? Imate li izračun?
Još ne. To dolazi na kraju, kada budu definirane sve mjere.

A što to učimo od Nijemaca?  
Održali smo nekoliko sastanaka u njemačkom ministarstvu gospodarstva te Institutu FraunHofer na kojima su nas upoznali s primjerima kvalitetnih strategija kako ih oni rade, kakve indekse primjenjuju, kako podižu konkurentnost kroz povezane centre izvrsnosti. Njihov model nam je blizak. Dali su nam i savjete kako kvalitetno iskoristiti novac iz EU fondova.  

Zašto bi se vaše strategije ostvarivale? I kako znate što žele poduzetnici i stručnjaci?
Industrijska strategija 2014.-2020. radit će se na osnovu strateških smjernica odabranih prioritetnih sektora . Strateške smjernice donose se kroz rad i osnivanje nacionalnih klastera konkurentnosti koji okupljaju najvažnije predstavnike pojedinog sektora iz dijela privatnih društava i poduzetnika, akademske zajednice te lokalne i regionalne samouprave koja se odredila za određeni sektor. Sudjelovanjem u klasterima konkurentnosti privatni sektor radi i sudjeluje u izradi strateških smjernica za pojedini sektor  te principom "bottom-up" daje informacije s terena u kojem bi se smjeru pojedini sektor trebao razvijati. Dionici klastera konkurentnosti uz izradu strateških smjernica  i u okviru radnih grupa unutar samog klastera konkurentnosti rade i  na identifikaciji  projekata koji bi bili važni za razvoj sektora. Kao odgovor na prvo pitanje – vidljivo je da izrada industrijska strategije ide u smjeru da bude svojevrsni  priručnik za poduzetnike i investitore, gdje će moći vidjeti proračun za određeno razdoblje, gdje im se isplati ulagati, koji su im sve mogući izvori potpora, ima li potpora iz EU-a…

EU jako podržava razvoj  klastera, mnogi postoje i kod nas, a vi sada govorite o  novima.  Možete li to pojasniti?
Ministarstvo gospodarstva podržava razvoj klastera te formiramo drugačiji tip klastera -za konkurentnost. Oni predstavljaju pojedini sektor i na taj način se razlikuju od dosadašnje prakse formiranja poslovnih klastera. Dosad su službeno oformljena 3 klastera konkurentnosti:  za drvno-prerađivačku industriju,   za automobilsku industriju te za prehrambeno-prerađivačku industriju. U drugom dijelu godine oformit ćemo preostale klastere konkurentnosti za prioritetne sektore. Kao što sam rekao,  identificirali smo ih 12, no  strategija još nije gotova i taj broj ne mora biti točan, može biti i veći i manji. Prema prvim pokazateljima tu spadaju  prehrambeno-prerađivački sektor, drvno-prerađivački, maritime – mala brodogradnja, tekstilna industrija, farmaceutika, automobilska industrija, obrambeni sektor i  ICT industrija koja ima karakteristike i horizontalne i vertikalne.

Je li tu mjesto zaslužila i softverska industrija? Koliko vidimo, budi se start-up scena, a ona je uglavnom vezana uz softver.
Softveraše gledamo kao sastavni dio ICT sektora, ali o tome ćemo tek raspravljati na radnim grupama gdje su zastupljene tvrtke iz sektora.

Prehrambena industrija je važna komponenta hrv. gospodarstva, a sad se trese pred ulaskom u EU i gubitkom tržišta Cefte. Tko je tu zakazao? Što će industrijska strategija njima donijeti?
Dugo se o Cefti zna i veliki broj tvrtki se već prilagodio tome, a moramo naglasiti da nam se otvara tržište od 500 milijuna potrošača.

Zašto je među prioritetima automobilska industrija, koja su tu očekivanja? Veliki proizvođači automobila očito neće doći jer smo preskupi.
Ideja je da pomažemo razvoj onih koji su već tu i dobro rade te im treba samo podizati razinu konkurentnosti. Za proizvođače automobila dijelove rade partneri, a dosta ih je u Hrvatskoj. Primjerice, Boxmark radi sjedalice za Porsche, a zapošljava više od 2000 radnika. Jak je i AD plastik. Postoji cijeli klaster. U proizvodnji autodijelova je veća dodana vrijednost nego u proizvodnji automobila, a možda se u budućnosti nađe netko tko će tu podići tvornicu automobila. Zasad je, primjerice, francuski Saint Jean Industries izabrao Hrvatsku za ulaganje u proizvodnju autodijelova, a imaju u planu još jednu investiciju vrijednu 50 milijuna eura, što će se pokrenuti ovisno o buđenju tržišta.

Jesu li nova šansa električni  automobili, poput onih od Rimca i DOK-ING-a? Ili će se ti automobili proizvoditi negdje vani, kako se već dade naslutiti?
Razgovarali smo, primjerice, s Rimcem i prezentirao nam je svoj projekt. Istraživao je što mu je od državnih potpora  na raspolaganju za razvoj njegovog automobila i sad čekamo od njega povratnu informaciju. Mi moramo stvarati okvir, i imamo zakone koji su stimulativni za ulaganja. Tako da potpore iznose od 3000 do 9000 eura po novootvorenom radnom mjestu, a kad se pribroje i dodatni poticaji mogu iznositi i više od 9000 eura, posebno za industriju s dodanom vrijednošću. Agencija za investicije i konkurentnost također će pomoći i prezentirati mogućnosti za ulagače, bilo putem potpora, praćenjem projekata ili micanjem ulagačkih barijera.

Sada se kao mantra ponavlja da se trebamo specijalizirati za proizvodnju tehnološki naprednih proizvoda visoke dodane vrijednosti. Kako? To ne ide po dekretu.  Na koji će način država to pomoći?
Svaki sektor o kojem sada razgovaramo, koji će biti uvršten u popis prioritetnih ili strateških, ima potencijal za dodanu vrijednost, a neki ga već koriste. Naš je zadatak taj potencijal, da tako kažem, u potpunosti iskoristiti. Nekad smo proizvodili  i izvozili stolce, danas izvozimo trupce. To treba promijeniti. Kako? Važna je kvaliteta i dizajn, ali ulaganja u istraživanje i razvoj te posebno komercijalizaciju inovacija što je i istaknuto  od strane Europske komisije u vidu Position papera. Treba uvesti, dakle, razne mjere – od razvoja centra za dizajn, centara kompetencija za pojedini sektor  do razvoja distribucijskih kanala identificiranja lanca vrijednosti. 

Koji se sektor ističe kao pozitivan primjer, koji je najspremniji za skok?
Vrlo je teško predvidjeti razvoj pojedinog sektora. Globalne prilike diktiraju tempo i uvjete razvoja određenih sektora i niša unutar pojedinog sektora. U dosadašnjem radu vidljivo je da smo prepoznali sektore koji i u globalnim okvirima bilježe rast i nosioci su budućeg tehnološkog razvoja. Ministarstvo gospodarstva  je između ostalog prepoznao ICT  i kreativnu industriju kao sektore koje bi u budućnosti svojim naprednim tehnologijama davali horizontalnu podršku svim ostalima. Napomenuo  bih da će svi identificirani sektori imati potencijal i podršku Ministarstva. 

Što mislite o potencijalu 3D printera? Neki im pridaju utjecaj na gospodarstvo kao što je imao internet.     
3D printeri prepoznati su kao potencijalna područja ulaganja u nekoliko prioritetnih sektora. Ministarstvo gospodarstva će u okviru rada na klasterima konkurentnosti podržati uvođenje takvih tehnologija na način da ćemo u suradnji sa lokalnom i regionalnom zajednicom raditi na izgradnji centara kompetencija u sklopu kojih će se nabavljati i takva oprema koja će pružati podršku našim trgovačkim društvima i poduzetnicima.

Ima li šanse da hrvatska tekstilna industrija postane high-tech i  šiva  "pametnu odjeću"? Na Tekstilno-tehnološkom fakultetu provode se istraživanja za inteligentni tekstil i prateće nanotehnologije.    
Najprije treba razviti domaće tržište za tekstilne proizvode, a onda se može razgovarati o dizanju konkurentnosti. Imamo već dobrih primjera gdje se u suradnji domaćih tvrtki i institucija postižu dobri sinergijski rezultati, pa primjerice naglašavam da se za opremanje hrvatskih službi  koristi i hrvatska oprema koja se pokazala vrlo kvalitetnom i izdržljivom za sve uvjete u kojima te službe rade, a određeni segmenti te opreme se i izvoze.

Hoće li se zaista graditi hrvatski institut za napredne materijale i nanotehnologiju u Novom Marofu? Što on donosi?
Uvjeren sam da hoće, jedan sam od začetnika tog projekta, a trenutačno se pripremaju potrebne studije koje će definirati projekt. Za taj centar  sigurno možemo i 70 posto novca povući iz EU fondova. Sve je pogodno: blizina Zagreba, visokoeducirana radna snaga, cijena nekretnina je manja nego u Zagrebu, infrastruktura postoji, blizu je Fakultet za informatiku i Microsoftov  centar u Varaždinu… A zašto je važan takav centar ili institut? Da se tu razvijaju i testiraju inovativni proizvodi jer mi u Hrvatskoj imamo ideja, ali ih ne uspijevamo kod nas komercijalizirati.  Opet jedan primjer: u Hrvatskoj je  bila razvijena ideja za elektronski instrument koji  pokazuje  kada tlak u automobilskim gumama nije dovoljan, ali se taj instrument nije mogao testirati niti komercijalizirati u Hrvatskoj. Inovator je otišao u Njemačku i tamo ga prodao autoindustriji. Sličan primjer je vezan uz jednu od komponenti za UZV uređaj. U Hrvatskoj je nastala ideja, ali se tu nije mogla testirati. Dakle, kroz centar koji bi bio u Novom Marofu omogućilo bi se tvrtkama testiranje proizvoda u tzv. čistim sobama, napravila bi se probna serija proizvoda i, kad sve to prođe, plasirala na tržište kao proizvodi iz Hrvatske.

Na koji će se još način pomoći inovativnim tvrtkama?
Recimo, kroz Fond za inovacije 18 milijuna kuna će biti ponuđeno kroz jamstva gospodarstvenicima, što će biti podrška za proizvodnju i plasman inovativnih proizvoda. Cilj je razviti uvjete za komercijalizaciju inovacija, Hamag Invest je uključen kroz svoje mjere u  podršku za inovativna poduzeća, HBOR je spreman kroz svoje postojeće linije to podržati, županijske agencije za razvoj…      

Može li se Hrvatska uključiti u treću industrijsku revoluciju koja je počela, a tek smišlja industrijsku strategiju?
Upravo je  to i jedan od razloga zašto smo krenuli u izradu industrijske strategije koja uključuje sve dionike kao potporu za njezinu kvalitetnu izradu.

Pametna specijalizacija kreće u svibnju  

Što je to strategija pametne specijalizacije? 
Ona čini spoj inovacijske, industrijske i strategije turizma. Njena izrada kreće u svibnju u okviru tehničke pomoći IPA fondova te će u draftu biti spremna za uklapanje u gospodarsku razvojnu strategiju koja je i cilj ovog cjelokupnog procesa. Ta je strategija jako važna, a ujedno je i jedan od preduvjeta za povlačenje sredstava iz EU fondova u idućoj financijskoj perspektivi 2014. – 2020. 

Koji će biti njen rezultat, osim, naravno, novca iz EU fondova?
Ona bi trebala identificirati niše u pojedinim sektorima u kojima Hrvatska vidi jak potencijal razvoja u europskom i globalnom kontekstu. Na primjer, spomenuli ste već primjer tekstilne industrije. Pametna specijalizacija bi trebala identificirati i dati odgovor da li je šivanje  "pametne odjeće"  od "pametnog tekstila" niša u koju Hrvatska treba dodatno ulagati.

Hrvatsku vidimo kao gospodarskog lidera u regiji  

Što je cilj tih 10 strategija koje upravo nastaju?

Ultimativni cilj je novi razvoj Hrvatske baziran na kvalitetnijem izvoznom potencijalu i privlačenju stranih greenfield investicija umjesto rasta baziranog isključivo na osobnoj potrošnji i uvozu. Strateški ciljevi su poznati. Podizanje konkurentnosti, otvaranje novih, složenijih radnih mjesta, brendiranje Hrvatske kao male otvorene zemlje koja svoj razvoj koncipira na modernoj industriji temeljenoj na znanju i inovacijama, zemlje dobro obrazovane i stručne radne snage s velikim potencijalom, zemlje koja je regionalni gospodarski lider.