Iako je zadnjih godina, a i desetljeća, tekstilna i kožarska industrija u Hrvatskoj pretrpjela značajnu transformaciju sa smanjenjem broja tvrtki i zaposlenih, to je i danas respektabilan sektor koji veže oko 27 tisuća radnika. Upravo zbog toga je bitno da se ova industrija modernizira i uključi u 4. industrijsku revoluciju (4.0) kako bi bila konkurentna na globalnom tržištu. U najkraćim crtama, 4.0, odnosno digitalizacija industrije, znači da se odustaje od masovne proizvodnje unificiranih artikala, a u korist personaliziranih proizvoda više dodane vrijednosti. U EU je digitalizacija ovog sektora krenula još 2004. godine.

"Danas male i srednje tvrtke tekstilne industrije uz intenzivno korištenje suvremene tehnologije imaju bolju prisutnost na tržištima. Ostvaruje se 26 posto izvoza izvan Europe, a koncentrirani su na svjetska tržišta od Kine, SAD-a, Rusije do manjih zemalja s brzim rastom", ističu u Euratexu – Europskom udruženju tekstila i odjeće u Bruxellesu. Dodaju da će u narednom razdoblju biti više ulaganja u inovacije, znanje i vještine, a dugoročni su trendovi digitalizacija i virtualizacija te plaćanja prema upotrebi proizvoda. Budućnost sektora će se temeljiti na četiri strateške teme – razvoj pametnih materijala visokih performansi i funkcionalnih tkanina, digitalizacije svih proizvodnih procesa, učinkovitoga korištenja resursa u cirkularnoj ekonomiji te isporuke robe na najzahtjevnija rastuća tržišta.

U EU očekuju da će im digitalizacija do 2025. godine  otvoriti 600.000 novih radnih mjesta u ovoj industriji.  I dok se tekstilna industrija nije oporavila od sloma velikih tekstilnih kombinata u proteklom razdoblju, kožari bilježe, uglavnom zahvaljujući Greenfield investicijama, veliki rast investicija, zapošljavanja i profitabilnosti. Iz Hrvatske gospodarske komore (HGK) ističu da kožarsko-prerađivačka industrija zapošljava oko 10.000 ljudi te je radno-intenzivna industrija, stoga je upravo područje automatizacije i novih tehnologija ovoj industrijskog grani važno.

"Tvrtke u hrvatskoj kožarsko-prerađivačkoj industriji kontinuirano prate trendove novih tehnologija, no ovisno o njihovim financijskim mogućnostima investiraju u nove strojeve koji su im neophodni za konkurentnost na svjetskom tržištu. Nacionalnim i EU potporama financiranje uvođenja novih tehnologija i digitalizacije mnogim tvrtkama olakšava da uz isti broj zaposlenih povećaju kapacitete i kvalitetu svojih proizvoda. Digitalizacija se najviše uvodi u proizvodne procese koji zahtijevaju preciznost kao što su kontrola, uklapanje krojnih slika i automatsko krojenje, što tvrtke kožarsko-prerađivačke industrije u Hrvatskoj imaju ili planiraju uvesti", kažu nam u Udruženju kožarsko-prerađivačke industrije HGK koje i ove godine za svoje članice organizira Međunarodni skup proizvođača kože i proizvoda od kože, s temom Automatizacija i nove tehnologije, koji bi se trebao održati u studenom u Varaždinu. 

Ograničen doseg
Kako kažu u Udruženju, u izboru teme petoga skupa vodilo se računa da upravo na području automatizacije i novih tehnologija tvrtke ove industrijske grane imaju iskustva koja bi željeli podijeliti i ujedno razmotriti mogućnosti unapređenja i suradnje. Slično razmišljanje o primjeni 4.0 industrije u sektoru imaju i u Hrvatskoj udruzi poslodavaca (HUP), odnosno u njihovoj Udruzi tekstilne i kožne industrije. Božidar Galko, član izvršnog odbora HUP-Udruge tekstilne i kožne industrije, a ujedno i prvi čovjek jedno od ozbiljnijih igrača na tržištu, varaždinskog Galka, ističe da kada se govori o digitalizaciji u kožnoj industriji, mora se imati u vidu da govorimo o radno intenzivnoj grani industrije koja treba radnike u svojim proizvodnim procesima, dakle digitalizacija, automatizacija i robotizacija u tom smislu imaju ograničene dosege, posebno u malim i srednjim tvrtkama koje rade male serije proizvoda i djelomično ručne izrade. 

"Jedna takva tvrtka je i Galko. koja ove godine slavi 25 godina postojanja. Razvila se iz obiteljskog obrta, a danas zapošljava sedamdesetak radnika. Proizvodi modne proizvode kožne torbe (ženske, muške i poslovne), obuću i modne dodatke, ali i opremu za policiju, vojsku, lovce. Ručni rad često je i sinonim za kvalitetu", kaže Galko. Dodaje da se o digitalizaciji u njegovoj tvrtki  može govoriti u dva aspekta.

"Prvo je proces osmišljavanja (razvoja i dizajna) proizvoda, a drugo je pristup krajnjem kupcu. Proizvod nastaje u digitalnom obliku, njegov razvoj, dizajn, osmišljavanje radi se kroz kompjutorsko modeliranje gdje se razrađuju svi dijelovi proizvoda. U Galku se računalno  modeliranje radi već 15 godina, a kompjutorsko krojenje 11 godina. S obzirom na male serije, relativno veliki broj različitih proizvoda, ali i jednu od značajnijih karakteristika kvalitetnog kožnog proizvoda, a to je ručni rad, može se reći da dio proizvodnog procesa iz perspektive Galka niti ne može biti digitaliziran.

Pristup krajnjem kupcu i dio prodajnih aktivnosti ostvarujemo digitalnim putem kroz vlastiti web-shop, Facebook stranicu i Instagram, što ćemo svakako u budućnosti i dalje razvijati i prilagođavati potrebama kupaca", kaže Božidar Galko. Hrvatska industrija kože i kožnih proizvoda, a lično je i s tekstilom, suočena je s činjenicom da mora zadržati konkurentnost unatoč stalnom rastu troškova, što implicira nužnost primjene novog modela poslovanja Stoga bi joj kao model mogao poslužiti njemački projekt Industrije 4.0 koji naglasak stavlja na inovativnost procesa s ciljem boljeg korištenja resursa putem sustava koji će autonomno razmjenjivati podatke, pokretati aktivnosti i međusobno se kontrolirati, odnosno kibernetičko-fizičkim sustavima (CPS). 

Obrazovanje radnika
Temelj modela Industrija 4.0 jest internet i mogućnosti koje on nudi u horizontalnom povezivanju posredstvom vrijednosnih lanaca, digitalizacije cijelog procesa i vertikalne integracije te umrežavanja proizvodnog procesa. Riječ je o novomu modelu iniciranom 2013. godine na akademskoj razini, koji kao preduvjete postavlja pametne tvornice i pametne procese koji putem algoritama stalno daju upute za poboljšanja.

Model je u proteklih nekoliko godina primijenjen u njemačkoj autoindustriji i strojogradnji, a i tamo je bio izazov primjena potpuno novog modela u tradicionalnu industriju poput kožarske i tekstilne. Problem većoj prisutnosti moderne tehnologije u ovom sektoru bi mogla biti i relativno niska obrazovna struktura zaposlenih u ovim sektorima.  HKG je svojedobno napravio anketu među tvrtkama iz kožarskog sektora prema kojima je  u ovoj industrijskoj grani najveći postotak (69%) zaposlenika s trogodišnjom i četverogodišnjom stručnom spremom, oko 25% su zaposlenici nezavršene i završene osnovne škole, dok je najmanji postotak više i visokoobrazovane radne snage. Gledajući broj zaposlenih, u anketi je sudjelovalo 80% struke.