Nakon što je Ina zbog duga blokirala račun Diokija i najavila prekid isporuke prirodnog plina i etana, iz Diokija su stigle optužbe da ih Ina namjerno želi ugasiti i da motivi Ine nisu ekonomske prirode. Želimir Šikonja, izvršni direktor Ine za istraživanje i proizvodnju nafte i plina, tvrdi da bankrot Diokija nije u interesu Ine.

Želi li Ina “ugasiti” Dioki?
Takve optužbe ne stoje. Dioki je do prije nekoliko godina bio dio Ine i već godinama zajedno surađujemo. Ini nije u interesu da se Dioki ugasi jer jedino ako Dioki nastavi raditi možemo vratiti novac koji su nam dužni za plin i etan. Problemi oko naplate nisu od danas, već postoje zadnje dvije godine tijekom kojih smo postizali nekoliko sporazuma koje je Dioki redovito kršio. Unatoč tome nastavili smo redovito isporučivati i etan i prirodni plin, što je dokaz da želimo da se Dioki stabilizira i da dalje radi. To je i naš interes.

Koliki je danas dug Diokija prema Ini?
U trenutku prisilne naplate dospjeli dug iznosio je 68 milijuna kuna, a sada je uvećan za nekoliko milijuna, s obzirom na kontinuitet isporuke etana i prirodnog plina.

S prisilnom naplatom ste krenuli 12. srpnja. Koliko ste dosad naplatili?
Negdje oko 17 milijuna. Samo za ilustraciju, mjesečno isporučujemo Diokiju plina i etana u vrijednosti od oko 22 milijuna kuna tako da ni prisilnom naplatom ne uspijevamo skupiti dovoljno za pokriće trenutačnih isporuka etana i prirodnog plina.

Kako je moguće da niste uspjeli naplatiti više od 17 milijuna u mjesec dana od tako velike firme?
Iskreno, to je pitanje za Dioki. Ono što im mi isporučujemo oni prerađuju i prodaju. Naš je interes da ta kompanija radi jer želimo prodavati plin i etan.

Zbog čega ste krenuli s prisilnom naplatom u trenutku kad je Dioki počeo smanjivati dug?
To nije točno. Dug se početkom 2010. godine približio iznosu od 100 milijuna, nakon čega smo potpisali nekoliko sporazuma s njima kako bi se dug otplatio u obrocima. Pristali smo preuzeti LPG terminal. Dioki se nije držao ni tih sporazuma, pa smo bili prisiljeni u ožujku ove godine blokirati im račun čime smo dug značajno smanjili. No, u dogovoru s ostalim vjerovnicima Diokija pristali smo ga odblokirati i obvezali se da im nećemo u idućih mjesec dana sjedati na račun. Dali smo im šansu, no već u svibnju se opet priča počela komplicirati, dug je počeo rasti, a u lipnju su platili svega nešto više od tri milijuna kuna i bili smo naprosto prisiljeni opet reagirati. Za razliku od ostalih vjerovnika mi nemamo nikakvu drugu zaštitu i jedini naš element za pregovore je naplata i isporuka. I za razliku od ostalih vjerovnika svakog se mjeseca izlažemo novom dugu od 22 milijuna kuna.

Zvuči prilično bezizlazno. Kako onda mislite riješiti taj problem?
Dioki je posljednjih godina radio negativno i jedan od načina da se dugovi vjerovnicima u neko dogledno vrijeme vrate je da se Dioki restrukturira i da postane kompanija koja će poslovati po tržišnim uvjetima. Podupiremo svako restrukturiranje Diokija u tom smislu, odnosno da ta kompanija nastaviti raditi kako bismo mogli naplatiti naša dospjela dugovanja i isporučivati robu i u buduće. Zato smo i nastavili s isporukom plina i etana jer je svaki prekid isporuke u ovoj industriji vrlo složen, a u konačnici bi bio porazan za Dioki.

Imate li interesa preuzeti Dioki?
Ina podupire svako restrukturiranje, ali nemamo interesa ući u vlasničku strukturu Diokija. Vjerovnici se sada o tome dogovaraju i mi čekamo ishod.

Zašto ne želite ući u vlasništvo?
Trenutno ne vidimo interes za to.

Dakle, mislite da Dioki ne može uopće opstati na tržištu?
Ne mislimo. Samo smatramo da im je potrebno restrukturiranje
Ako Ina ne želi vlasnički ući u Dioki onda se nameće zaključak da ne vjerujete u budućnost te kompanije. A i sami kažete da im je dobro išlo dok su bili u sastavu Ine.Ina je usmjerena na svoje temeljne djelatnosti i u tom smislu nemamo trenutačno interesa za petrokemijsku industriju. No ne bih rekao da Dioki nema budućnost. Priča je samo dosta kompleksna i po pitanju etana kao sirovine koju koriste te sveukupno situacije u kojoj se nalaze.

Upravo ste za tu nestašicu etana i prozivani jer u Diokiju tvrde da niste dovoljno ulagali u nalazišta plina?
Etan je sastavni dio prirodnog plina. Dakle, koliko se proizvodi prirodnog plina, toliko se, u adekvatnom postotku, može proizvesti i etana. Naš je interes da proizvodimo što više plina i smiješne su teze da radimo suprotno tom interesu. Sva naša polja u Podravini i Posavini su stara, najmlađa polja su stara 20, a najstarija oko 50 godina. Prirodna je neminovnost da proizvodnja s godinama pada od šest do deset posto, a što su polja starija proizvodnja brže pada. Sirovine za Dioki dolaze s plinskih polja u Podravini. Ne stoje teze ni da nismo dovoljno ulagali. Samo smo u Molvama, od kraja devedesetih godina, uložili više stotina milijuna kuna. Osim toga, svake godine ulažemo milijune kuna u održavanje polja.

Kako komentirate uredbu Vlade kojom je snižena cijena plina za industriju?

– Ta je uredba donesena na legalan način i mi ćemo je poštivati, tu nemamo izbora. Vjerojatno će biti malih problema u provedbi, ali mi ćemo to napraviti. No, Hrvatskoj je nužna liberalizacija tržišta energije da bi nam gospodarstvo ušlo u neku normalnu kolotečinu, a ove nove cijene ne vode tome. Ovako jedna kompanija praktički subvencionira druge kompanije. Mi smo niskim cijenama plina zapravo sufinancirali druge tvrtke i to je išlo na teret rudnog blaga. Jedini način da se poveća proizvodnja plina je da se istražuje, a bez realnih cijena to će biti otežano,

Koliko će Ina izgubiti zbog te uredbe Vlade?

– Definitivno ćemo izgubiti, ali ne bih ulazio u procjene. Naravno da radimo analize, ali nije to čak ni jednostavno izračunati u ovom trenutku.