Ima potencijala, ali država mora sektor zakonski urediti

Autor: Poslovni dnevnik , 02. lipanj 2014. u 18:45
Murat Pašić

Veći tri generacije Pašići se bave drvom, s time da im je specijalnost prekomorski promet drvom i drvnim proizvodima.

Murat Pašić je osnivač obiteljske kompanije Sheriff Export Import koju je osnovao 1990. a koja nosi ime njegova oca. Veći tri generacije Pašići se bave drvom, s time da im je specijalnost prekomorski promet drvom i drvnim proizvodima.

U Glini su posljednjih godina pokrenuli najveću pilanu u tom dijelu zemlje, a pripremaju se za iskorak u energetiku i grade kogeneraciju koju će isporučiti 11 domaćih dobavljača tehnologija (1,2 MW električne energije uz proizvodnju 4 MW topline koja će se koristiti za svoj tehnološki ciklus). Pripadaju skupini od jedan posto najefikasnijih tvrtki u Hrvatskoj. Nalaze se među tri najveća izvoznika drvnih proizvoda u Hrvatskoj. Danas Sheriff Grupa, u kojoj su Sheriff Export Import, Drvni centar Glina, BE-TO Glina, Pilana Gorski kotar, skladišni terminal u Luci Raša i predstavništvo u Egiptu zapošljava više od 230 ljudi. 

Što se događa u sektoru prerade drva? Da li je situacija uistinu složena ili takve informacije friziraju mediji?
Prilike su stvarno složene, puno je firmi pogođeno krizom. Ja sam se u mojih 60 godina iskustva nagledao svega u proizvodnjama, ali ovo sada je teška i složena situacija. Istina je da ima učestalih medijskih natpisa, što je s jedne strane dobro za našu branšu, ali ima i zlonamjernih natpisa te kontradiktornih komentara o stanju u sektoru koji se pojavljuju u službenim dokumentima oko budućnosti prerade drva u Republici Hrvatskoj. To nikad ne odobravam, namjeru da nas se prikaže manje vrijednim od drugih sektora.

Novi prijedlog Industrijske strategije drvnu industriju gura u čuvare, umjesto u pokretače gospodarstva? 
To je nelogično i ne uzima u obzir naše pokazatelje. Ovaj sektor ima potencijala, ali nam trebaju zakonski mehanizmi koji će jamčiti poslovanje na duži rok. Zapravo treba nam Zakon o preradi drva, kako bi uz pomoć njega testirali i riješili neka strateška pitanja. Za sve drvoprerađivače glavno je pitanje pravo na drvnu sirovinu koju treba dugoročno regulirati. Mi predlažemo da se unaprijedi postojeći sustav te da svaka proizvodna tvrtka ima pravo na kupnju 80% ranije preuzetih količina, umjesto sadašnjih 70% količina koje je kupac koristio u prošloj godini. Tu postoji i niz drugih sektorskih pitanja koja je potrebno dugoročno urediti.

Vaša tvrtka Sherif je jedan od vodećih izvoznika drvnih sortimenata na prekomorska tržišta. Zar se ne potiče naš izvoz? Bilo bi logično da se nagrađuje izvozna orijentacija sektora?
Puna su nam usta poticaja, a država nam je ove godine ukinula ono malo poticaja što ih je davala. Ne mogu se oteti dojmu da je ovaj sektor unatoč dokazanoj izvoznoj orijentaciji i djelovanju u ruralnim područjima često puta kažnjen za svoju žilavost i ustrajnost koju pokazuje već godinama, unatoč snažnoj krizi. Mi imamo neke niše u kojima smo jaki, a s nekim proizvodima nismo uopće konkurentni.

Mislite na proizvodnju namještaja? Koliko je naš namještaj poznat u svijetu? 
Danas smo slabo poznati i prepoznati po namještaju, možda ipak nešto po parketu. Nekad se iz bivše države izvozio namještaj po cijelom svijetu. Nije planska privreda bila uvijek loša, jer se uspjelo proizvesti kvalitetan namještaj za SAD, Rusiju ili arapske zemlje. U Europu smo isto prodavali velike količine, u Njemačku i Francusku, preko moje bivše kuće Exportdrvo. Stvari su sada bitno izmijenjene. Već godinama proizvodnja namještaja čini trećinu ukupne proizvodnje u našoj drvnoj industriji, ali sada sa tendencijom pada, a tvrtke koje to rade imaju sve više problema. 

U čemu leži uzrok slabije konkurentnosti u postojećoj proizvodnji namještaja? 
Problem je u proizvodnom modelu, jer je moderna ekonomija prerasla "model od igle do lokomotive pod jednim krovom", danas se traže specijalizacije. Osim proizvodnje namještaja, naše tvrtke uobičajeno posjeduju i velike vlastite pilane. Ako trebamo povećati proizvodnju namještaja, o čemu pričaju mnogi mediji, ali i konobari u kafiću te svi dužnosnici uključujući i resorne ministre, onda taj problem treba sistemski riješiti, jer ovaj način distribucije trupaca po nečijim željama te ovako koncipirani rabati nisu dali rezultate, već su samo unijeli veliki nemir i podjele u drvoprerađivački sektor.

Želite reći da tvrtke uzimaju poticaje, i rabate i da nema zdravih proizvođača namještaja?
Uglavnom tako stvari stoje, ali ima i svijetlih primjera. Sigurno je izuzetak poduzeće Prima iz Bjelovara koje je najveći proizvođač i trgovac namještaja sa preko 2000 zaposlenih, sudeći prema objavljenim podacima u medijima. Karakteristično je za spomenutu tvrtku da je ona svoj zapaženi uspjeh postigla bez tipičnih privilegija u dobivanju trupaca i rabata, kao što je to bio slučaj kod drugih namještajaca i onih koji se tako deklariraju. Ova tvrtka ima 50 prodajnih centara u Hrvatskoj i 4 u Makedoniji i smatramo da je pored njihove dobre poslovne orijentacije, ovo glavni razlog za njihov uspjeh. 

Tvrtke se trebaju ugledati na najveću i kopirati njihov model? 
Ne, bilo bi to vrlo teško jer je Prima svoje poslovanje formirala u prijelaznom – tranzicijskom razdoblju, pa bi sada bilo teško ponoviti neke tržišne prilike i neprilike s kojima su se susretali kod svoga rasta i zauzimanja tržišta. Smatram da bi bilo vrlo korisno da se i naši drugi proizvođači namještaja dogovore sa Primom oko korištenja njihovih prodajnih centara i otvaranja novih centara u Hrvatskoj i zemljama regije. O distribuciji namještaja ne vodi računa nitko sa službenih pozicija u Vladi.

Što onda valja u našoj preradi drva? Nije li sve precrno i pesimistično? 
Naša sektorska perjanica je proizvodnja parketa! Naši parketari su jedan od najkvalitetnijih dijelova ove industrije i oni su se samostalno pozicionirali na teškim tržištima posljednjih desetljeća. Malo tko zna da su oni četvrti proizvođači masivnog parketa u Europi, imaju svoj snažan brend i odlično se nose sa najjačom konkurencijom. 

Zašto onda vaša tvrtka ne uđe u taj podsektor? Ima li tu zarade i slobodnog tržišta?
Naša tvrtka također posjeduje liniju za parket, ali je još neko vrijeme sigurno nećemo aktivirati. Mislimo da se sa hrvatskom proizvodnjom parketa od 3,5 milijuna kvadrata dostignut limit i da ne bi trebali otvarati nove proizvodne kapacitete za parket, barem ne još neko vrijeme iako je tržište u svijetu u oporavku. Parket je sigurno profitabilan proizvod koji po nekoliko puta udvostručuje vrijednost drva i donosi dobru dobit. To je sada najjači brend naše industrije.

Vi ste uložili velika sredstva u primarne kapacitete, a pripremate i ulazak u energetiku izgradnjom kogeneracije. Zar je samo prva faza prerade profitabilna?
To je pitanje ekonomije obujma i odnosa na globalnom tržištu gdje Kina diktira mnoge uvjete. U Hrvatskoj posluju samo dvije pilane na razini europske kvalitete sa prerađivačkim kapacitetima od preko 200.000 m3 trupaca listača. To smo mi i Cedar. Treba naglasiti da se radi o tvrtkama koje se još uvijek uspješno nose sa najvećim proizvođačima piljene građe i elemenata u Europi. Specijalizirali smo se za pojedine sortimente i pojedina tržišta.

Nisu li vaše aktivnosti u koliziji sa strateškim smjernicama u kojima se naglašavaju samo finalni proizvodi?
Strategije obično pišu ljudi bez praktičnog iskustva, a u životu treba pomiješati različite razina znanja i iskustava. Sve to treba uzeti u obzir, i tržište drvnih proizvoda i tražene količine i kvalitetu usluge koju svako tržište traži. Na takve zahtjeve ne mogu odgovoriti svi, jer im nešto nedostaje, obično kapitala ili znanja o nekim tržištima i iskustava o zamkama u pojedinim zemljama. Ovdje se radi o dva poduzeća koja kupuju preko četvrtine bukovih trupaca i izvoze više od 30 posto proizvodnje piljene građe i elemenata. 

Tržište je znači prepoznalo vaš proizvod, a da li su vas prepoznali kolege ili konkurenti?
Na svjetskom tržištu moraš igrati korektno, jer se sve loše brzo vrati. Često se pokušavaju relativizirati sva ulaganja koja smo napravili i zanemaruju napori i investicije koje su ostvareni u ove dvije tvrtke. Mi smo u te dvije tvrtke u zadnje 3 godine uložili preko 200 miliona kuna i sada ulažemo još toliko. Istovremeno ostvarujemo najveći izvoz i najveću dobit u sektoru. Svjedoci smo kako se to često zanemaruje i kako se sa vrlo odgovornih razina to pokušava obezvrijediti, jer je moderno i popularno pričati o finalnim ili o takozvanim finalnim proizvodima.

Koja će biti budućnost pilana u Hrvatskoj i drugim zemljama regije?
Točno je da kod nas djeluje nekoliko stotina pilana koje se uglavnom nalaze na ruralnim područjima i njih treba pod svaku cijenu zadržati. One zapošljavaju socijalno pogođenu radnu snagu jer ljudi obično nemaju posla, pa ih pilane drže na životu. Ako bi se vodila politika odozgora, svako zapošljavanje "blizu šume" bi trebalo biti dodatno poticano, jer voziti trupce stotinama kilometara ne može biti rentabilno. Inače, s obzirom na trendove, budućnost nije blistava, ali se neki procesi mogu ubrzati i okrenuti u pozitivu.

Postoji još jedan trend za koji molimo poseban komentar, a radi se o stranim ulaganjima u sektor te pitanje da li postoje neki novi domaći ulagači koji žele investirati u drvnu industriju?
Dobro ste to locirali. Uočava se da strani ulagači kupuju pilane koje imaju dobre desetogodišnje ugovore za drvnu sirovinu. Nije to ništa novo, jer su oni i do sada bili prisutni na našem tržištu, a sada kad su investirali žele još više sirovine, te tek manju količinu građe osuše u Hrvatskoj, a ostalo u sirovom stanju šalju na doradu u svoje matične zemlje. Ima i ovdje izuzetaka, ali treba zaključiti da sigurno nitko od njih neće raditi namještaj od hrvatske sirovine u našoj zemlji. Uobičajeno je da većina stranih ulagača pa tako oni koji su investirali  u preradu drva ostvarenu dobit vješto usmjeravaju u svoje matične zemlje. Njih ne brinu priče o potrebi finaliziranja ili o zadovoljavanju nekih drugih rigoroznih uvjeta s kojima se domaći drvoprerađivači svakodnevno suočavaju.

Da li su stranci upoznati sa svim detaljima drvne industrije u Hrvatskoj i da li mogu postupno preuzeti cijelu branšu? 
Sada je već između 20-30 posto tvrtki na neki način povezano s stranim ulagačima. U zadnje vrijeme pojavljuju se na našem tržištu neki bogati-veliki kupci i investitori koji svašta obećavaju kroz medije i strukovne kanale. Temeljem našeg iskustva za pretpostaviti je da će se oni ubrzo razočarati poslovanjem u Hrvatskoj, budući da će uvidjeti da tako velike investicije ne mogu  nikada vratiti, jer će maksimalno ostvarivati zaradu od 5-6%. To je prilika za domaće ulagače!

Hoćete li i vi dodatno investirati ili raditi akvizicije?
Radimo sve što nam je potrebo da bi bili i dalje uspješni. Investiramo u Hrvatskoj, ali i u Egiptu te u Vijetnamu i Kini. Mi smo tvrtka s globalnim mentalitetom i spremni smo za širenja. Naša tvrtka je u periodu 2012./2013. godina izdvojila 35 milijuna kuna dobiti u svoj poslovni fond za daljnje investiranje i u tome vidim najveću prednost našeg poduzeća, kako bi se mogli uspješno nositi sa stranom konkurencijom, koja će sve više dolaziti u naš sektor. Mi smo spremni za mnoge izazove, pa poručujemo vlastima da će domaći ulagači višestruko bolje i pažljivije rješavati nagomilane teškoće u tvrtkama koje će biti na prodaju. Nekad se može ponovno postaviti tvrtka na noge, a nekad treba sve ići u staro željezo i krenuti ispočetka.

Rekli ste da bi zakonom trebalo zaštiti domaću industriju? Nije li to protiv EU načela slobodnog tržišta?  
Gledajte, svaka pametna država na svijetu štiti ono najvrjednije što ima, a to su resursi, sirovine i okoliš. Ne tražimo da se domaći favoriziraju u odnosu na strance, što u mnogim zemljama postoji, čak i u nekim EU članicama, ali tražimo da se postojeća proizvodnja ipak zaštiti u odnosu na green fild ulagače koji obično dolaze sa koferom i lijepim željama. Za to nam treba zakon. Mi smo u početku pred 6 godina bili skeptični prema potrebi da se donese poseban zakon koji će regulirati sva važna pitanja u ovom sektoru. Vremenom, kako smo se detaljno upoznali s njegovim izmijenjenim odredbama zaključili smo da je isti potrebno što prije usvojiti. Postići će se mnogobrojne prednosti za domaće drvoprerađivače, ali nažalost od stabla se nije vidjela šuma te se glavna rasprava vodila o tome koliko treba novih inspektora i kolike će biti kazne i prekršaji. 

Kako ocjenjujete poziciju sektora u odnosu na druge, možda i priviligirane sektore?
Ja dobro i redovito pratim statistike i pokazatelje poslovanja u našem gospodarstvu i naš se sektor 95 posto bazira na domaćoj sirovini. To drugi nemaju i mi to moramo nametnuti razinama koji donose političke odluke, a koje nas se svakodnevno tiču.  Mi smo aktivna kompanija koja mora biti zainteresirana da i dalje vrlo aktivno sudjeluje u rješavanju svih aktualnih pitanja koja su zadnjih mjeseci pokrenuta preko naše sektorske udruge, Hrvatskog drvnog klastera. Mi smo u više navrata, što kroz sastanke u resornim ministarstvima i nadležnim tijelima državne uprave ili kroz nedavnu tematsku sjednicu u Saboru koja je bila vrlo uspješna otvarali ključne teme. Situacija je složena, jer nažalost neki od naših kolega neće uspjeti, a mi drugi ćemo se morati jako potruditi da bismo opstali. 

Komentirajte prvi

New Report

Close