U tajnom programu američke CIA-e u kojem su, nakon napada na SAD 11. rujna 2001., osumnjičeni teroristi protuzakonito otimani, prebacivani u zatvore u drugim zemljama i tamo ispitivani uz mučenje na različite su načine sudjelovale 54 zemlje, među kojima i Hrvatska, kaže se u utorak u izvješću američke humanitarne organizacije Open Society Justice Initiative.

U izvješću se na 213 stranica podrobno objašnjava da je cijeli taj program, sa svim sastavnicama, bio protuzakonit i da mu je bila namjera da ispitivanje zatvorenika i njihov boravak u zatvoru ostanu izvan domašaja zakona.

Nema sumnje, tvrdi se u izvješću, da su visokopozicionirani dužnosnici administracije predsjednika Georgea W. Busha odgovorni za odobrenje kršenja ljudskih prava, ali se naglašava da odgovornost ide dalje od vlade SAD, jer se protuzakonite otmice, tajna prebacivanja u zatvore i ispitivanja uz mučenje ne bi mogla dogoditi bez znanja i pristanka vlada drugih zemalja.

Napominjući kako će se puni opseg i točan broj osoba koje su bile podvrgnute takvoj praksi, ali i zemalja u kojima se provodila, postati poznat tek kad SAD i druge zemlje otkriju podatke koje i dalje brižljivo skrivaju, navodi se da je ovo prvo izvješće u kojem se spominje broj dosad poznatih slučajeva žrtava programa CIA-e i zemalja koje su u njemu sudjelovale.

"Na temelju vjerodostojnih javnih izvora i informacija dobivenih od uglednih organizacija za zaštitu ljudskih prava, ovo je izvješće najsveobuhvatniji katalog ponašanja prema 136 osoba koje su navodno bile podvrgnute takvom odnosu. Možda je takvih osoba mnogo više, ali će njihov ukupni broj ostati nepoznat dok SAD i njihovi partneri ne dopuste javnosti pristup toj informaciji", stoji u izvješću.

"Čak 54 zemlje sudjelovale su u tim operacijama na različite načine – omogućavanjem prostora za tajne zatvore na svojem teritoriju; zatvaranjem, ispitivanjem, mučenjem ili zlostavljanjem osoba; pomaganjem u hvatanju i prebacivanju uhićenika; dopuštanjem uporabe svojeg zračnog prostora i zrakoplovnih luka za tajne letove kojima su prebacivani uhićenici; davanjem obavještajnih podataka koji su pomogli pri tajnom zatvaranju i prebacivanju osoba te ispitivanjem osoba koje su tajno boravile u zatvorima u drugim zemljama.

Te se zemlje nalaze na gotovo svim kontinentima – u Africi, Americi, Australiji, Aziji i Europi, a poimence se navode Afganistan, Albanija, Alžir, Australija, Austrija, Azerbajdžan, Belgija, Bosna i Hercegovina, Cipar, Češka, Danska, Džibuti, Egipat, Etiopija, Finska, Gambija, Grčka, Gruzija, Hong Kong, Hrvatska, Island, Indonezija, Iran, Irska, Italija, Jemen, Jordan, Južnoafrička Republika, Kanada, Kenija, Libija, Litva, Makedonija, Malavi, Malezija, Maroko, Mauritanija, Njemačka, Pakistan, Poljska, Portugal, Rumunjska, Saudijska Arabija, Sirija, Somalija, Španjolska, Šri Lanka, Švedska, Tajland, Turska, Ujedinjeni Arapski Emirati, Ujedinjeno Kraljevstvo, Uzbekistan i Zimbabve.

Svojim su ponašanjem sve zemlje sudionice prekršile i vlastite i međunarodne zakone, a uz sve to služile su se mučenjem – ne samo protuzakonitom i nemoralnom nego i krajnje neučinkovitom metodom za dobivanje vjerodostojnih informacija.

Možda najbolji primjer, kako se navodi u izvješću, je slučaj protuzakonitog prebacivanja Ibn al-Sheikh al-Libija koji je imao "katastrofalne posljedice". Pod prijetnjom mučenja u Egiptu, kamo je nezakonito prebačen iz SAD, al-Libi je izmislio informacije koje su govorile o tome kako Irak obučava pripadnike al Qaede u korištenju kemijskog i biološkog oružja. Tadašnji američki državni tajnik Colin Powell oslonio se na te izmišljene informacije u svojem govoru u Ujedinjenim narodima koji je bio okidač za rat protiv Iraka.

Unatoč strašnim razinama mučenja zatvorenika i kršenja drugih ljudskih prava, ni SAD ni većina njihovih partnera nije provela učinkovite istrage o operacijama protuzakonitog tajnog zatvaranja i ispitivanja osoba osumnjičenih za terorizam. Italija je još uvijek jedina zemlja u kojoj je sud kazneno progonio i osudio dužnosnike za sudjelovanje u takvim operacijama. Kanada je jedina objavila službenu ispriku jednoj žrtvi protuzakonitog tajnog prebacivanja i mučenja u Siriji, a osim Kanade samo su još Australija, Švedska i Velika Britanija žrtvama takvih djela dale određenu materijalnu odštetu.

Na kraju izvješća poziva se SAD i sve zemlje koje su sudjelovale u tom programu da objave sve podatke o tome, tumačeći kako će im to biti bolje nego da se istina otkrije drugim kanalima i da zbog toga budu dodatno osramoćene.