Hrvatski zavod za zapošljavanje (HZZ) predstavio je u petak rezultate mjera aktivne politike zapošljavanja za razdoblje od 2010.- 2013., u kojima je po godinama bilo obuhvaćeno od 14.000 do nešto više od 44.000 osoba, za što je izdvojeno oko 1,5 milijardi kuna.

Istraživanje u kojem je sudjelovalo oko 3000 osoba i poslodavaca koji su koristile neku od mjera pokazuje da su mjere polučile rezultate, ali neke se moraju mijenjati i brže prilagođavati ciljanim skupinama, istaknula je ravnateljica HZZ-a Ankica Paun Jarallah.

Najviše korisnika stručnog osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog odnosa

Projekt pod nazivom "Vanjska evaluacija mjera aktivne politike tržišta rada 2010.-2013". napravljen je u suradnji s agencijom Ipsos Puls, a financiran je novcem iz europskih fondova. 
U tom razdoblju najveće povećenje broja korisnika bilježi mjera stručnog osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog odnosa (SOR) čija se brojka s 454 iz 2010. popela na 15.337 u 2013. Najveće relativno povećanje bilježe potpore za zapošljavanje, a slijede ih mjere za obrazovanje nezaposlenih. 

Među mjerama uočavaju se velike razlike u pogledu broja obuhvaćenih osoba, kao i trenda. Dok se, primjerice, jako povećavao broj novouključenih u SOR, broj osoba u mjeri za usavršavanje se blago povećavao, da bi se 2013. smanjio, što je slučaj i s brojem novouključenih u program javnih radova. 
Što se troškova tiče, najviše je otišlo na SOR, nešto više od trećine, a potom slijede javni radovi, na što je potrošeno više od četvrtine ukupnih sredstava. Na potpore za usavršavanje i očuvanje radnih mjesta ukupno je izdvojeno manje od 1 posto sredstava. 

Nezadovoljni rutinskim i nezahtjevnim poslovima

Istraživanje pokazuje da je veliki dio ispitanika ocijenio kako je mjera stručnog osposobljavanja ostvarila cilj, međutim njih šestina nisu u potpunosti zadovoljni. Ističu da im nije pružila stručno osposobljavanje i stjecanje odgovarajućeg radnog iskustva. Dio korisnika našao se na radnim mjestima na kojima su obavljali rutinske, radno jednostavne, intektualno nezahtjevne ili administrativne poslove, odnosno poslove izvan struke.
Negativne strane SOR-a očituju se prvenstveno u tome što je mladim nezaposlenim osobama postao gotovo jedini način ulaska na tržište rada. 

Drugi negativni učinak odnosi se na neprikadno korištenje mjere kao "neprekinute cirkulacije kadrova". Kontinuirano se koriste novi viskoobrazovani kadrovi kako bi se obavljali poslovi za koje ne postoje unutarnji kapaciteti određene institucije. Time se stvara dojam da je sudjelovanje u mjeri bilo beskorisno, odnosno da je stručno osposobljavanje obavljeno samo "pro-forma".

Potpore za zapošljavanje su mjere s dvojakim učincima. S jedne strane polučuje dobre rezultate, poglavito s pozicije poslodavaca kojima se sufinancira 50 posto bruto plaće za zaposlenog, no to ostvalja mogućnost zloporabe, primjerice "prisilna podjela novčanih sredstava" kada se posloprimca prisiljava da novac dobiven od HZZ-a podijeli s poslodavcem. 
Djelatnici HZZ-a smatraju da je ta mjera poboljšana od 2010., ali je na neki način istisnula korištenje ostalih potpora za mlade osobe bez iskustva. Može se zaključiti da je došlo do svojevrsne "kanibalizacije" SOR-a jer je, s obzirom na financijsku potporu, ona poslodavcu isplativija, navodi se u istraživanju.
Potpora za obrazovanje odraslih zakazala

Potpora za samozapošljavanje može se ocijeniti prilično učinkovitom ako se gleda iz perspektive broja subjekata koji su nastavili s poslovanjem i nakon njenog isteka. Rezultati pokazuju da je njih tri četvrtine još uvijek aktivno i u vlasništvu korisnika mjera od kojih nešto manje od polovice svoju poslovnu situaciju ocjenjuju dobrom. 

Rezultati istraživanja ukazuju da se mjera potpora za obrazovanje odraslih namijenjena osobama iz evidencije HZZ-a mora značajno redizajnirati jer nije ostvarila ciljeve.
Naime, više od 21 posto korisnika navelo je da im uopće nije povećala šanse za zapošljavanje, a njih 18 posto smatra da su im šanse povećane tek malo. Oko 40 posto korisnika tog programa nema posao.