Ljubo Jurčić, jedan od najcijenjenijih hrvatskih ekonomski stratega, odlučio se ponovno vratiti u politiku pa je danas osnovao novu stranku imena 'Novi val – stranka razvoja'. Nekadašnji SDP-ov ministar gospodarstva i premijerski kandidat kazao je na osnivačkoj skupštini stranke da su se okupili ljudi koji se ne mire sa sadašnjom situacijom u Hrvatskoj jer smatraju da zemlja ima sve preduvjete za bolji i lagodniji život.
– Hrvatskoj ne trebaju krv, znoj i suze već ljudi koji će njome znati upravljati jer imamo sve preduvjete da hranimo 20 milijuna ljudi, a ne da smo gladni – kazao je između ostalog Jurčić. Dodao je da ni narod ni država ne zaslužuju biti žrtve nesposobnih politika te da će na sljedećim izborima imati jako dobru alternativu ukoliko žele ozbiljan ekonomski i politički zaokret u društvu.
Za početak Jurčić nije privukao posebno poznata lica već 'odgovorne građane'.
– Dolazi vrijeme sposobnih i odgovornih ljudi koje ne zanima ideologija već sadašnjost u kojoj će narod moći dostojanstveno živjeti od svoga rada i svima poručujemo da smo jako ozbiljni u tom naumu – kazao je Ermi Gigante Dešković, jedan od članova. Zanimljivo je da se stranci već pridružio i dosad nezavisni saborski zastupnik Jakša Baloević pa će stranka odmah u nastanku postati parlamentarnom. Jedan od osnivača stranke je i Božo Ivošević, jedan od pokretača Udruge Franak koji je istaknuo da ih je Jurčić prvi javno podupirao u borbi protiv banaka.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Kako će Hrvatska živjeti – i od čega?
Nažalost, Ljubo Jurčić je ponovo dokazao da svoj nadimak “Ero s onoga svijeta” nije zaslužio tek tako. I njegova novosnovana partija ignorira gorku hrvatsku stvarnost. Tako očito i “Novi val” nastavlja tradiciju bježanja od neugodnih istina. Na primjer: Eurostat je upravo objavio podatke o cijenama sata rada u EU – oni variraju od 3,7 eura (Bugarska)do 40,1 (Švedska)- vidi “Hourly labourcosts ranged from 3,7 to 40,1 across the EU28 Mamber States in 2013”, eurostat news release 49/2014- 27 March 2014.
Ostavimo sada po strani što te brojke govore o EU koja se još uvijek službeno zove “unija”; nezgodno je da je u tim tablicama Hrvatska ispred (dakle skuplja)od Slovačke, Poljske, Madžarske, Litve, Rumunjske i naravno Bugarske. Vilim Ribić bi sada vjerojatno rekao da analize eurostata “nisu analitički utemeljene”.
Da sada ne spominjemo razlike u jediničnim troškovima rada i real effective exchange rates!
Kod produktivnosti po satu rada situacija je analogna (razlika je od oko 5 eura po satu do preko 40 u Finskoj, Norveškoj, Njamačkoj itd).
Mato Jurčić je mudro izbjegao izvlačenje zaključaka: 1. Hrvatska mora što prije napustii EU. Upropaštavanje industrije mlijeka, bijeg malog broja preostalih proizvodnji u Bosnu, sada egzodus doktora…. sve u vrijeme kada uplaćuje u budžet EU više nego što iz njega prima samo dokazuju da Hrvati i dalje gacaju kao guske u maglu (a usput ih čerupa tko god stigne) bez ideje kaomo idu i što će raditi kada se magla raziđe. Osim toga, Hrvatska se u EU neće nikada integrirati zbog niza razloga (mentalitet stanovništva, odnos prema radu i znanju itd…itd.) a niti će ju EU ikada prihvatiti kao članicu ravnu ostalima.
2. Najvažnja činjenica o kojoj treba vodii računa: na tlu Hrvatske više nikada neće biti industrije, ostaju samo poljoprivreda i turizam (iako je produktivnost u poljprivredi oko 20% prosjeka EU uz inpute koji su oko 50% veći). No, turizam polako sustiže robni izvoz (7,2 naprama 9 milijardi eura).
3.Devalvacija kune. Ostavimo sada po strani buduće zahjeve “trojke” (otpuštanje između 50 – 100.000 ljudi iz državnog sektora), organizaciju socijale itd.
Riječju, ima reviše konkretnih problema i neugodnih istina da ih se jednostavno ignorira.
Progaram “Novog vala” je zato poprilično jeftin, ne jako daleko od takovanih “laburista” Drautina Lesara.
Ljubo je izvrsno sazeo najvecu zabludu hrvatskog drustva: vjerovanje da ce politicari izvuci zemlju iz krize i vjerovanje da jedino politicari mogu napraviti pozitivnu razliku u zivotu gradjana.
Ja zivim u zemlji gdje 99% populacije ne zna ko je ministar socijalne skbi, ministar skolstva, ministar zdravstva ili malog poduzetnistva. To nije zato sto su ljudi gl.upi ili neobrazovani vec zato sto ti ministri imaju minimalan utjecaj na njihove zivote.
Vlada je kao sudac u nogometu. Najbolja je ako je uopce ne primjetis.
Ljubo, sto politicari manje upravljaju to bolje stanje u zemlji i sretniji gradjani. Najjadnije su one zemlje u kojima sve ovisi o politicarima i u kojima su politicari glavne zvijezde.
Hrvatska ce jednog dana biti sretna zemlja. Tog dana na portalu poslovni.hr nece biti slike niti jednog politicara.
Trebali krv, znoj i suze Hrvatskoj ili ne, to je ono sto sve ceka.
Uključite se u raspravu