Hrvatskim arhitektima nagrada za projekt gimnazije

Autor: Barbara Matejčić , 07. svibanj 2009. u 22:00

Norveška narodna opera u Oslu norveškog ureda Snøhetta prvu je nagradu dobila gotovo očekivano jer to djelo od otvaranja hvale i stručnjaci i građana

Najznačajniju europsku nagradu za arhitekturu, koja je naziv dobila po slavnom arhitektu Miesu van der Roheu, ove je godine između 340 projekata pomalo očekivano dobila Norveška narodna opera i balet u Oslu norveškog arhitektonskog ureda Snøhetta.

Očekivano, kažemo, jer je nova norveška opera otkako je otvorena u travnju prošle godine dobila nepodijeljene pohvale i struke i takozvanih običnih građana. No, pozitivno iznenađenje je stiglo u drugoj kategoriji nagrade, priznanju koje se dodjeljuje mladim arhitektima, a koje je pripalo hrvatskom Studiju UP za zgradu Gimnazije “Fran Galović” u Koprivnici. Gimnazija je već proslavila Studio UP u domaćim okvirima, dobila je nacionalne arhitektonske nagrade, a priznanjem se, s neosporive stručne instance, visoko pozicionirala u žestokoj konkurenciji međunarodnog konteksta. Nagradu su prije 19 godina ustanovili Europska komisija i Zaklada Mies van der Rohe iz Barcelone, dodjeljuje se bijenalno radovima koji su u Europskoj Uniji (s izuzetkom Švicarske, ali ubrajajući Hrvatsku, Tursku, Makedoniju i Srbiju) ostvareni u tome dvogodišnjem razdoblju, a ove se godine natjecalo i 15 hrvatskih projekata.

Vrhunski rad
Toliko domaćih radova u konkurenciji potvrđuje vrijednost hrvatske arhitekture na europskoj arhitektonsko mapi, jer je proces odabira složen i jednako strukturiran za sve. Među domaćim nominiranim ostvarenjima najviše ih potpisuje studio Njirić+arhitekti, čak tri – stambeno naselje u Gračanima, vrtić “Medo Brundo” u Dubravi i stambeno naselje u Markuševcu. Vrtić u Dubravi ušao je u selekciju onih koji će biti prikazani na putujućoj izložbi. Nagrada će se pak dodijeliti 28. svibnja u paviljonu Barcelona Miesa van der Rohea, kojim se Njemačka predstavila na Svjetskoj izložbi u Barceloni 1929. godine. Predsjednik ocjenjivačkog suda Francis Rambert, rekao je da je Norveška narodna opera i balet više od zgrade: “Ta zgrada se može smatrati katalizatorom svih energija grada i simbol je regeneracije njegovoga urbanog tkiva.” Još je za vrijeme gradnje Opere bilo jasno da će to biti ikonička građevina, ali se nije moglo naslutiti u kojoj će mjeri unijeti novu kvalitetu u grad. Norvežani su desetljećima raspravljali o tome treba li im nova zgrada nacionalne opere i baleta i odugovlačili su s gradnjom najviše zbog velike investicije. U konačnici je odlučeno da će gradnju u cijelosti financirati država pa je tako Opera postala prva velika norveška javna investicija u kulturi nakon Nacionalnog kazališta iz 1899., a otvorenje je označeno kao najvažniji norveški kulturni događaj otkako je sagrađena katedrala u Trondheimu 1300. godine. Na međunarodnom natječaju 2000. pobijedio je norveški arhitektonski ured Snohetta koji je projektirao i Aleksandrijsku knjižnicu, a radove je izvela norveška državna građevinska tvrtka. Opera se proteže na 38.500 metara četvornih, a planirani budžet je bio oko 4 milijarde kuna. U konačnici je utrošeno 3,6 milijardi, što znači da su Norvežani uspjeli manje potrošiti nego što su planirali, a zgrada je čak dovršena prije roka.

Više namjena
Opera se smjestila odmah uz obalu, uz centar Osla, ali u zapuštenom industrijskom području pa je tako postala pokretač razvoja toga dijela grada i generira daljnje planove uređenja. Zbog svojih arhitektonskih karakteristika (usmjerena je na horizontalne, a ne vertikalne površine, posebno na krov koji se spušta prema fjordu), sama je zgrada postala novi javni prostor. U svako doba godine cijela se koristi; na krovu ljudi vježbaju, ljeti se sunčaju, skejtaju, a zimi čak i snowboardaju. Tako se istovremeno koristi njen unutarnji prostor, s čak 1100 prostorija, i vanjski. U svoje dvije dvorane zgrada udomljuje nacionalnu operu i balet: velika dvorana ima 1350 sjedaćih mjesta, 16 metara je široka i može biti 40 metara duboka, a manja ima 400 mjesta te se koristi i za rock koncerte, plesne predstave, performanse te razna druga događanja. Studio UP mladih arhitekata Lee Pelivan i Tome Plejića potpisuje već niz važnih projekta: Frameworks, instalaciju za Venecijanski biennale 2004. godine, koju su radili u suradnji s umjetnicom Ivanom Franke i arhitektom Petrom Miškovićem, zatim poslovno-stambeni kompleks Sukoišan u Splitu i poslovnu zgradu Spectator grupe u Zagrebu. Za koprivničku Gimnaziju i sportsku dvoranu dobili su već dva domaća stručna priznanja – godišnju nagradu “Viktor Kovačić” za najuspješnije arhitektonsko djelo i nagradu “Vladimir Nazor” iz područja arhitekture i urbanizma. Znali su, naravno, da su ušli na užu listu od četrdesetak radova nominiranih za nagradu, ali kada su im javili da su dobili posebno priznanje za nadolazeće arhitekte, kako se priznanje službeno zove, kažu da im je to bilo nestvarno. “To je veliko priznanje, ne samo nama, nego i onima koji su nas podržavali – zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu i cijeloj arhitektonskoj sceni”, kažu.

Razgovori

S obzirom na to da je gimnazija prva vaša realizacija, kakvo vam je bilo iskustvo rada na njoj – od projektiranja do gradnje?
Iskustvo je jedinstveno. Prvo, bez uvoda! Isto tako, u projekt smo uključivali redom mlade arhitekte bez ranijeg iskustva, što je rezultiralo drugačijom zgradom, nestandardnom, s drugačijim projektiranim rješenjima.

Kako se gimnazija pokazala u korištenju, kakve su reakcije korisnika i stanovnika Koprivnice?
Reakcija je bilo svakakvih, različitih, za i protiv, subjektivnih i objektivnih, nitko nije ostao ravnodušan. Jednostavno, zgrada je drukčija. Danas mislimo da je više onih za nego protiv. Zgrada funkcionira zanimljivo u modelu privatno-javnog partnerstva od ujutro do navečer, od juniora Podravke do gimnazijalaca i europske rukometne lige.

Koji su bili vaši favoriti u kategoriji mladih arhitekata?
Konkurencija je europska, sve su to izvrsni radovi koji su prošli selekcije nacionalnih udruženja arhitekata i eksperata Mies van der Rohe nagrade, koji predlažu kandidate. Nama najdraži, najbliskiji i po godinama najbliži su BIG+JDS, Dekleva Gregorić arhitekti i Ofis arhitekti.

Komentirajte prvi

New Report

Close