Hrvatska vojna proizvodnja, iako nema veliki udio u ukupnoj industriji i država je uglavnom zapostavlja, ipak svake godine bilježi sve bolje rezultate. U nekim svjetskim razmjerima ona je gotovo zanemariva, međutim, poslovi koji godišnje dosegnu oko 300 milijuna kuna, od čega na izvoz otpada oko 250 milijuna, za hrvatske su prilike vrijedni štovanja. Još kada se zna da vojni izvoz prije nekoliko godina, nakon završetka rata, uopće nije postojao, ove su brojke još značajnije. Ipak, prestanak narudžbi MORH-a proizvođače je okrenuo svjetskom tržištu na kojem su se pojedine tvrtke vrlo dobro snašle.
U zajednici proizvođača opreme za posebne namjene pri Hrvatskoj gospodarskoj komori trenutno se nalaze 44 tvrtke, od kojih tek dio proizvodi naoružanje ili vojnu opremu. Iako većina tih tvrtki zbog nesigurnosti tržišta kombinira vojnu i civilnu komponentu, najuspješnije su dvije tvrtke koje sa isključivo vojnom proizvodnjom: HS Produkt iz Karlovca i Šestan Busch iz Preloga u Međimurju. Karlovčane je proslavio pištolj HS 2000 koji je među nekoliko najboljih pištolja u svijetu. O kakvom se proizvodu radi možda najbolje govori podatak da se na jedno od najzahtjevnijih svjetskih tržišta, ono u SAD-u, izvozi više komada nego što se poznatih Zbrojevki ukupno izveze iz Češke. Konkurentan je i po cijeni i po kvaliteti, a njegova prednost u odnosu na drugu vojnu opremu je u tome što je komercijalan – može se prodavati i civilima.

Kaciga namijenjena izvozu
Također je vrlo uspješan proizvod na svjetskom tržištu vojna zaštitna
kaciga tvrtke Šestan Busch koja je okrenuta uglavnom izvozu, a dobre poslove sklopili su s nekim arapskim zemljama.
Također dobre izvozne rezultate već nekoliko godina bilježi i Dok-ing, tvrtka koja proizvodi strojeve za razminiranje. Najveći posao napravila je prodajom 18 svojih strojeva američkoj vojsci prije dvije godine. O kolikom je poslu riječ govori i podatak da su u čitavoj prošloj godini prodali “tek” 12 strojeva. Dobre izvozne rezultate vojne opreme bilježe i tvrtke kojima to nije bazna proizvodnja, poput Ericsson Nikole Tesle, koja uspješno prodaje telekomunikacijsku opremu za vojne namjene. “Pomorski centar za elektroniku” iz Splita također ima velike izvozne planove za proizvod na kojem radi u suradnji s francuskim partnerom. Đuro Đaković Specijalna vozila razvoj nikad dovršenog tenka Degman ne smatra gubitkom vremena jer sustave koje je u tom razdoblju usavršila uspješno koristi za modernizaciju drugih tenkova. No osim moguće modernizacije tenkova nekih arapskih zemalja, ove godine pokreću proizvodnju 126 oklopnih transportera sa stranim partnerom. Metalik iz Rijeke prošle je godine prodao svoj ručni raketni bacač RBG-6 vojsci Latvije, zemlji koja je članica NATO-a. No prema našim informacijama, još je dosta zemalja, među njima i NATO-članica, zainteresirano za ovaj raketni bacač. Postoje još neke tvrtke (Atir, Đuro Đaković Alatnica, Uljanik namjenska proizvodnja, 3. maj) koje imaju tehnologiju, kapacitete i mogućnosti za proizvodnju raznih vrsta municije, topničkog streljiva i raketnih sustava. Međutim, one svoje poslovanje zasnivaju na civilnim programima, a vojni su im tek dopuna. Zanimljive tvrtke su SDT sustav i Soko – zrakoplovna industrija koje se bave proizvodnjom softvera i integriranih informatičkih proizvoda za potrebe vojske u topništvu i zrakoplovstvu. Njihovi su proizvodi više tehnološke razine, relativna su novost na tržištu i pokušavaju se plasirati na treća tržišta.
No, bez obzira koliko konkurentni bili cijenom i kvalitetom, niti jedna ova tvrtka ne bi uspjela na svjetskom tržištu da nije imala pomoć države. Odnosno da hrvatska vojska i policija nisu kupili njihove proizvode. Jer gotovo da nema šanse vojni proizvod na globalnom tržištu ako ga domaća vojska nije kupila. Da je odgovornost države za uspjeh vojnih proizvoda velika, smatra i bivša ministrica obrane Željka Antunović.
“Bez pomoći države proizvođači naoružanja i vojne opreme gotovo da nemaju šanse za uspjeh. A mislim da im država tu ne pomaže dovoljno”, rekla je Antunović za naš list dodajući da je pokušavala pomoći proizvođačima dok je bila ministrica. Tada je tiskan i katalog hrvatske vojne proizvodnje u kojem su bili navedeni gotovo svi proizvođači i njihovi proizvodi. No iako je bio najavljivan novi katalog, do njegova tiskanja nikada nije došlo.

Suradnja s Ministarstvom
Iz MORH-a, međutim, stižu neke najave da će se ponovno krenuti u ozbiljnije organiziranje proizvođača naoružanja i vojne opreme. Osim toga, u ovoj godini bi im trebalo pomoći nekoliko stvari. Dugoročni plan razvoja otkrit će plan modernizacije i opremanja vojske pa će zainteresirani proizvođači znati koje proizvode trebaju razvijati. Konačno ugovaranje posla proizvodnje oklopnog transportera također će, osim Specijalnih vozila, uključiti i ostale proizvođače dijelova koje ta tvrtka ne proizvodi. U pomoć priskače i Vladina agencija Alan koja nadzire izvoz domaćeg naoružanja i vojne opreme, a direktor Alana Ivica Nekić kaže da njihov doprinos i nije malen. “Alan, kao državna agencija koja između ostalog zastupa proizvođače vojne opreme i pokušava ih plasirati na svjetsko tržište, stabilizirala je svoje poslovanje i radi na tome da što više hrvatskih proizvoda bude prodano vani”, kaže Nekić za naš list dodajući da svaku kunu izvoza naoružanja i vojne opreme treba cijeniti jer je riječ o izuzetno skupoj proizvodnji koju država ne sufinancira pa je “svaka kuna izvoza – zdrava kuna”.