Ako ribari neke obalne države nisu u stanju ili mogućnosti izloviti riblje resurse, tada viškove mogu dati na izlov ribarima drugih obalnih država. To je objašnjenje kvota izlova ribljeg fonda koje Hrvatska nije uvela. No mogla bi uvesti kvote i na taj način regulirati pitanje izlova u hrvatskom dijelu Jadrana, što je s aspekta ribara ključan operativni problem koji se pojavio proglašenjem ZERP-a. Predsjednik Ceha ribara pri HOK-u Tonći Božanić tumači da je Konvencija UN-a o pravu mora koja je donesena 1982. godine naložila svim morskim državama da mogu proglašavati zaštićene pojaseve na moru, kao što se prema Konvenciji resursi u gospodarskom pojasu daju obalnoj državi na raspolaganje; ako dakle nije u stanju izloviti resurse, tada viškove može na izlov ponuditi ribarima drugih zemalja. Viškove određuje obalna država kojoj su dati resursi u gospodarskom pojasu, tumači Božanić.

Kvota za ribe
Kada se kvotira riba i dozvoli izlov viškova, onda je običaj da se izlov viška ribljeg fonda i naplaćuje. To su prakticirale i sve zemlje sadašnje članice EU prije nego što su ušle u članstvo, poput Poljske, na primjer. Ističe da se na Mediteranu riba nigdje ne kvotira, ali je takva praksa karakteristična za zemlje sjeverne Europe. Postoje i druge užance: da se određenom broju brodova, na određenim područjima mora i u određenom vremenu, s točno određenima alatima dozvoli izlov viškova, što je također jedan od načina regulacije dopustivog izlova viškova. Hrvatska bi mogla sama utvrditi koliki su ti viškovi i temeljem toga dozvoliti Talijanima i Slovencima da određeni broj tipiziranih brodova s alatima ribari u ZERP-u. Iako nismo prije uveli kvote, pa nam je situacija možda malo kompliciranija, sada smo u mogućnosti da i to napravimo. Zapravo je svejedno hoćemo li, primjerice, dozvoliti izlov 10.000 tona neke vrste ribe ili pak ograničiti ribarenje i dozvoliti samo određenim vrstama brodova – objašnjava Božanić tumačeći da se izlov viškova ne mora nužno regulirati samo dozvoljenim kvotama. Božanić kaže da se hrvatski ribari bune jer su po mnogima parametrima u lošijem položaju od talijanskih ribara, a pritom malo mogu učiniti na obnovi i očuvanju ribljeg fonda. Talijanski ribari, primjerice, gotovo u svakom manjem mjestu na obali imaju vlastite, ribarske luke, gdje im je vez besplatan. Hrvatski ribari nemaju niti jednu. Prikuplja se dokumentacija za projekt gradnje prve ribarske luke u Komiži, na otoku Visu, koja bi, osim što bi bila jedina i prva ribarska luka, značila sjajnu logistiku ribarima koji love oko Visa, Jabuke, Svetca i Palagruže, dakle na otvorenome moru. Izgradnja će stajati oko 10 milijuna eura, a projekt će se putem Eurorega kandidirati za financiranje iz budžeta europskih razvojnih fondova.

Subvencije ribarima
Talijanska vlada već desetljećima subvencionira ribare; one južno od Riminija sa 50 posto bespovratnih sredstava prilikom kupnje novog broda, a ribare sjevernije od Riminija sa 40 posto bespovratnih sredstava. Uz to, brodove kupuju ribari na leasing, bez kamata, dok im sve administrativne poslove odrade njihove udruge pa se u tako povoljnoj klimi i talijanska ribarska flota “nabildala”. Danas Talijani imaju oko 660 brodova duljih od 18 metara, koji su bitni za kontekst ZERP-a, dok hrvatska ribarska flota broji oko 60 takvih brodova. Zbog svega, ali i veletržnica koje im anuliraju preprodavače – Talijani ostvaruju najmanje dvaput veći prihod od hrvatskih ribara u slučaju komparacije iste količine i vrste ulovljene ribe. Uz to, oslobođeni su i plaćanja IVE na kupnju alata. Slično je beneficiran sektor ribarstva i u Grčkoj, Španjolskoj pa je domaćim ribarima teška borba s takvom konkurencijom, ali i očuvanje balansa ribljeg fonda, zaključuje Božanić.

Pet novih brodova za more, osam za nadzor rijeka

Hrvatska već sada može nadzirati ZERP s ukupnom flotom raspoređenom kroz četiri ingerentna ministarstva od oko 89 plovila, radarskim sustavom te VTS sustavom koji omogućuje sliku ZERP-a u realnom vremenu. Iz Odjela za pomorsku i aerodromsku policiju MUP-a potvrđeno je Poslovnom dnevniku da su u 2007. godini potpisani ugovori za nabavu jednog broda duljeg od 24 metra ( tip A), te još dva broda duljine oko 14 metara (tip B) iz budžeta državnog proračuna, kao i dva plovila tipa B za koja su odobrene financije kroz projekt CARDS 2004. Brodovi će biti isporučeni tijekom 2008., a namijenjeni su nadzoru unutarnjih morskih voda, teritorijalnog mora i državne granice na moru. Potpisani su još, kroz projekte CARDS 2004 i PHARE, ugovori za nabavku još 8 plovila duljine do 8 metara za potrebe nadzora državne granice na rijekama.