Hrvatska ima jednu od najviših cijena plina za industriju, hoće li s liberalizacijom tržišta cijene odletjeti u nebo?

Od ukupne potrošnje plina na hrvatskom tržištu, građani troše otprilike četvrtinu/FOTOLIA Od ukupne potrošnje plina na hrvatskom tržištu, građani troše otprilike četvrtinu/FOTOLIA

Iako zapravo nitko nije siguran što bi liberalizacija tržišta mogla donijeti - opskrbljivači navode stabilnije tržište i sigurniju opskrbu.

Hrvatska ima jednu od najviših cijena plina za industriju, ali istodobno i jednu od najjeftinijih u Europskoj uniji. Kako je to moguće? Naravno, državnom regulacijom.

Energija je oduvijek bila snažna socijalna poluga kojima su Vlade kupovale socijalni mir i Hrvatska, čak ni u okvirima EU, tu nije nikakav izuzetak. I dok je, konkretno u Hrvatskoj, gorivo (benzin, nafta) liberalizirano već dugi niz godina, a uglavnom i struja zadnjih godina, potpuna liberalizacija tržišta plina, posebno u segmentu kućanstava, se stalno odgađa. 

Liberalizacija
Prema posljednjim odlukama resornih ministarstava i Vlade, liberalizacija plinskog tržišta bi trebala na snagu stupiti ove ogrjevne godine - zapravo od travnja ove godine iako se do zime u kućanstvima troše zanemarive količine tog energenta. No, temeljem iskustva iz prethodnog razdoblja, kada je politika iz raznih "političkih" interesa odustajala od već donesenih odluka koje bi negativno mogle odjeknuti u javnosti, a samim tim i smanjiti politički rejting opcijama koje ih donose, nije nezamislivo da od liberalizacije tržišta plina neće ništa biti do daljnjega.

Iako zapravo nitko nije siguran što bi liberalizacija tržišta mogla donijeti - opskrbljivači navode stabilnije tržište i sigurniju opskrbu, sindikati i udruge potrošača su uvjerene da, slijedom situacija s liberalizacijom ostalih tržišta npr. telekomunikacija, goriva, el. energije, da će računi otići u nebo. Da takva bojazan nije bez osnove govore i podaci s europskog tržišta plina gdje je veleprodajna cijena plina u godinu dana porasla 70 posto, a dugoročne procjene cijene nisu baš zahvalne, prije svega zbog geopolitičkih izazova oko Rusije i Bliskog istoka.  Činjenica je da je Hrvatska oduvijek bila značajan proizvođač prirodnog plina te smo iz vlastitih izvora mogli podmiriti oko 75 posto domaće potrošnje. 

Smanjena potrošnja
No, zadnjih godina, usprkos činjenici da nam je potrošnja plina (zbog kraha industrije) u zadnjih 10-ak godina smanjena za 25 posto, proizvodnja plina zbog dotrajalosti postojećih bušotina i neizdavanja novih koncesija za plinska istraživanje i crpljenje plina, sve više pada te nam danas domaći izvori ne pokrivaju više od 40-ak posto potrošnje. Zašto je to bitno. Iz razloga što država ima popriličnu kontrolu nad vlastitim energentima, čak i u uvjetima kada ih iskorištavaju privatni koncesionari (Ina, Eni, Mol i sl.), ali vrlo ograničen utjecaj nad cijenama uvoznih energenata - eventualno može utjecati na smanjenje poreza i trošarina na maloprodajno cijenu, no iskustvo pokazuje da Vlada takvim mjerama do sada gotovo da i nije pribjegavala.   

 

75 posto

potrošnje plina u Hrvatskoj je iz vlastitih izvora

Kako bilo, plin ostaje vrlo moćno "socijalno oružje" jer od 1,5 milijun kućanstava u Hrvatskoj, koja je gotovo u potpunosti plinificirana plinovodima, više od 40% njih koristi prirodni plin te se zbivanja na plinskom tržištu dotiču velikog broja građana. Istodobno, cijena plina na europskim burzama u odnosu na isto razdoblje prošle godine ove je godine porasla čak do 70% pa treba voditi računa da se subjekte na plinskom tržištu ne dovede u nepovoljan položaj. 

Od ukupne potrošnje plina na hrvatskom tržištu, građani troše otprilike četvrtinu dok tri četvrtine troši industrija. Liberalizacija tržišta plina znači da ovisno o cijeni plina na burzama, konačna cijena za kućanstva može padati ali i rasti, kao što je bio slučaj ove godine uslijed porasta cijene struje i hladne zime, a koje se odražavaju i na cijenu plina. Operateri plina ističu da građani ne trebaju strahovati od nestašice plina. No,  da bi trebali znati da osim zaštite koju će pružiti Vlada postoje još neki bitni elementi na koje oni sami trebaju obratiti pažnju prilikom izbora opskrbljivača plinom.

Jedan od bitnijih faktora je - sigurnost opskrbe koju može jamčiti opskrbljivač. Sigurnost opskrbe u mnogome ovisi o skladišnim kapacitetima koje je opskrbljivač osigurao.  "Očekujemo kako će se i na plinskom tržištu pojaviti nove usluge, tarife i određene inovacije na sličan način na koji su se pojavile i na tržištu električne energije. Ondje se nude određeni paketi usluga, odnosno određene pogodnosti za kupce te je za očekivati da će i opskrbljivači plinom biti maštoviti te će osim usluge opskrbe plinom kupcu ponuditi i neke druge pogodnosti, dodatne usluge i sl. Kupac će tada morati prihvatiti odgovornost te realno sagledati sve uvjete ponude i odlučiti što želi prihvatiti i po kojoj cijeni.

U uvjetima liberaliziranog tržišta prednost za kupca vidimo u mogućnosti da sam odluči što želi i pod kojim uvjetima ali pri tome treba prihvatiti i rizik da proizvod koji je kupio možda ne odgovara njegovim potrebama", ističu iz jednog od glavnih plinskih igrača, tvrtke PPD.U Hrvatskoj je zadnjih godina došlo do restrukturiranja tržišta plina na način da veliki igrači preuzimaju one manje, no usprkos tome je i dalje za ovu djelatnost registrirano 55 različitih energetskih subjekata, a operativno ih djeluje više od 30. Pitanje je mogu li svi oni pratiti promjene cijene plina na burzama. 

Primjer Mađarske
Susjedna Mađarska, koja je proces liberalizacije prošla prije Hrvatske, ima 4 puta veće tržište a samo 5 distributera. Mnogi smatraju da se taj model čini optimalnim, jer bi si njime opskrbljivači dugoročno osigurali tržišnu poziciju. Jedan od primjera, mnogi bi rekli i pomalo neprirodnog, rasta plinarskog biznisa zadnjih godina je vukovarsko Prvo plinarsko društvo (PPD), odnosno zadnjih godina njihova krovna Enna, koje je 2011. godine imalo prihod od 53,5 milijuna kuna da bi to 2013. naraslo na 910 milijuna, godinu kasnije već na tri milijarde, a lani su zabilježili 8,14 milijardi kuna prihoda. 

Zahvaljujući svojim dugoročnim projekcijama na tržištu, PPD je lani sklopio 10-godišnji ugovor sa svojim strateškim ruskim partnerom, Gazpromom, koji će mu godišnje isporučiti najmanje milijardu kubnih metara plina po povoljnoj cijeni.  U toj njihovoj viziji je i kutinska Petrokemija u koju su zajednički Ina i PPD ušli, temeljem dugova koje je Petrokemija imala prema njima, lani sa skupnim udjelom od 50 posto.

Petrokemija je vrlo značajan segment plinarskog biznisa, nešto slično kao sirane za mljekare jer omogućuje da se plin u razdobljima male potražnje ili niske cijene "pretvori" u mineralno gnojivo, a koje se puno lakše skladišti i njime manipulira, a i ima duži rok uporabe.  Dodatnu dinamiku hrvatskom, a i puno širem, tržištu plina dati će otvaranje LNG terminala na Krku koji će se sigurno realizirati, manje zbog trenutnih potreba same Hrvatske ili potreba tržišta, a više zbog geopolitičkih interesa velikih sila, prije svega SAD-a i EU-a koji na taj način žele disperzirati opskrbu plinom i smanjiti ovisnost o Rusiji.

Iako je prije koju godinu, a i mjesec, izgledalo da za taj terminal gotovo i nema tržišnog interesa, nakon što je postalo jasno da će se on političkom direktivom sigurno realizirati, sve je više potencijalnih interesenata za njega. Inicijalni interes za zakup LNG terminala, ukupnog kapaciteta 2,6 milijardi kubnih metara plina godišnje, simbolično su pokazali samo Ina i HEP, u kojima hrvatska država ima više ili manje prevladavajući interes. No, zadnjih tjedana je postalo bjelodano da će ukapljeni plin s Krka vrlo izvjesno kupovati i mađarski energetski divovi MOL te MVM (Mađarska elektroprivreda).

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!