Povećanje isporuke ruskog plina Hrvatskoj od 2009., za koje se tijekom posjeta Moskvi početkom studenog preko ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova pokušavala izboriti ministrica vanjskih poslova i europskih integracija Kolinda Grabar-Kitarović, a krajem prosinca i izlaslanstva Ine i Hepa s predstavnicima Gazpromexporta, moguće je samo ako Hrvatska predloži privlačne uvjete za tu kompaniju, kao što su suvlasništvo u hrvatskoj plinskoj mreži i distribuciji plina. Kako u Hrvatskoj razvoj, gradnju i održavanje plinoopskrbnog sustava provodi Plinacro, to bi značilo da Rusi žele suvlasništvo s tom tvrtkom, koja pred sobom ima gradnju plinovodnog sustava Like i Dalmacije kao završni korak u plinofikaciji države.Prema planovima, Hrvatska bi do 2011. trebala imati 2670 kilometara magistralnih i regionalnih plinovoda. Plan razvoja, gradnje i modernizacije plinskog sustava od 2007. do 2011., u okviru kojeg će se graditi još 660 km 75-barskih plinovoda, 270 km 50-barskih plinovoda i 25 mjerno redukcijskih stanica, te ukupno 1000 kilometara magistralnih i regionalnih plinovoda doista bi mogao biti primamljiv ruskoj kompaniji, koja je slične projekte osigurala i u susjednoj Srbiji. Ključni objekti druge faze razvojno-ulagačkog ciklusa bit će plinovodni sustavi Like i Dalmacije i plinovodni sustav Slavonski Brod – Donji Miholjac – mađarska granica. Okosnicu plinovodnog sustava Like i Dalmacije činit će magistralni plinovod Bosiljevo – Split, na kojeg će se vezati regionalni plinovodi Benkovac – Zadar te Šibenik – Knin.

Spoj s mađarskim plinovodom omogućit će pak novi dobavni pravac ruskoga plina koji će dodatno osigurati sigurnost dobave.
No prema izvorima Poslovnog dnevnika, Rusi na gradnji ostatka hrvatskog plinoopskrbnog sustava ne mogu računati na zaradu zbog klirinškog duga koji će ruske tvrtke namiriti donacijama Plinacrou i HEP-u u dijelovima za gradnju plinovoda i plinskih elektrana. Što se Plinacroa tiče, riječ je o cijevima, mjernoredukcijskim stanicama, ventilima i svoj ostaloj opremi za gradnju ostatka sustava. To potvrđuju i prosinački pregovori predstavnika Plinacroa i ruske tvrtke Rosnjeftgastroj (RNGS), koja je sporazumom Ruske Federacije i Republike Hrvatske određena za partnera Plinacrou u rješavanju 15,7 milijuna dolara teškog klirinškoga duga. “Prema posljednjim informacijama, Rusi će Plinacrou podariti sve potrebne dijelove u visini 15,7 milijuna USD, a Plinacro će ih dobiti i prije potpisivanja ugovora s Mađarima o gradnji plinovoda do Hrvatske pa ih može iskoristiti za bilo koje dionice, a ne samo onu do Mađarske”, kazao je Poslovnom dnevniku Željko Tomšić, pomoćnik ministra gospodarstva, rada i poduzetništva za energetiku i rudarstvo. Ipak, o mogućem interesu Rusa za suvlasništvom u Plinacrou nije se htio izjasniti jer, kaže, za takvu opciju prvi put čuje. No iz neslužbenih izvora saznajemo da Gazpromu suvlasništvo s Plinacroom zapravo i ne bi odgovaralo jer je Hrvatska tu tvrtku na vrijeme izdvojila iz Ine, te ograničila njezin profit sastavljanjem transportne tarife zbog koje Plinacro svu dobit, ako je i ima, mora reinvestirati u gradnju novih pravaca. Riječju, plinskodistributivna tvrtka u Hrvatskoj nema profit jer gotovo sve prihode mora ulagati u održavanje sustava i razvoj plinske mreže. Stoga bi, kazuju nam izvori, Rusi mogli igrati na kartu gradnje lokalnih distributivnih mreža gdje “leži prava zarada”. “Zamislite koliko tisuća kilometara plinovoda treba sagraditi u Karlovcu, Zadru, Šibeniku, Splitu, Dubrovniku i ostalim gradićima srednje i južne Hrvatske. Pojave li se tu, Rusi zapravo ne mogu imati konkurenciju”, drže neslužbeni izvori Poslovnog dnevnika. Njemu u prilog ide i nedavna izjava Alekseja Milera, predsjednika Gazproma, koji je baš nedavno izjavio da je strategija te tvrtke “dobivanje direktnog pristupa krajnjim potrošačima, povećanje efikasnosti ruskog izvoza plina” uz napomenu da će “cijene tog energenta biti tržišne i da će takav princip ubuduće biti stalan”.

Putinovo lobiranje u Mađarskoj
Što se tiče nastavka gradnje Blue Stream plinovoda, Gazprom je još 2005. najavio produžetak postojeće trase koja ide od Rusije, ispod Crnog mora do Turske, dalje preko Grčke i Bugarske – k zapadnoj Europi. U vezi s budućim produžetkom tog plinovoda, u Mađarskoj su se odvijale brojne aktivnosti: predsjednik Rusije Vladimir Putin je prilikom službena posjeta Budimpešti, krajem veljače prošle godine, donio iznenađenje u vidu isprike za gašenje mađarskog ustanka 1956. i kolekciju rijetkih knjiga koje su pripadnici Crvene armije prenijeli u Rusiju za Drugog svjetskog rata, a potom nastavio lobirati za Gazprom. Predložio je da Mađarska razmotri Gazpromov plan gradnje druge etape Blue Stream plinovoda do Mađarske, a potom u jugoistočnu Europu.
Poslije Putinova boravka, u Budimpeštu je u lipnju stigao i predsjednik Gazproma Aleksej Miler, te s MOL-om potpisao sporazum o osnutku zajedničkog poduzeća – SEP Company, koje treba ispitati produženje plinovoda kroz Balkan, do zapadne Mađarske.
Koja će biti konačna ruta produžetka Blue Streama, bit će poznato sredinom ove godine, a odluka o tome bit će isključivo u rukama Gazproma. Bilo kako bilo, na taj će se plinovod preko mađarske granice vezati – Hrvatska.

Transnjeft želi Rijeku
Ruska tvrtka Transnjeft zainteresirana je za kupnju tvrtke Amga Adria koja ima koncesiju za plinofikaciju, ali i izgradnju mreže plinovoda na području Kraljevice, Čavala i Kostrene. Amga Adria, koja je u većinskom vlasništvu Amge iz Udina, koja posjeduje 99 posto dionica, objavila je prodaju, a osim Transnjefta interes za Amgom Adrijom pokazali su i riječki Energo, čiji je vlasnik 17 posto opet Amga iz Udina i koji je već obavio plinofikaciju Rijeke. Energo je navodno ponudio 12 milijuna kuna, a Transnjeft 16, 5 milijuna kuna za Amgu Adriju. Sve do pojave Transnjeftove ponude izvjesno je bilo da će Amgu Adriju kupiti Energo, no pojavljuje se Trans njeft, a potom i vijećnici Kraljevice odlučuju da će iskoristiti pravo prvokupa Amge Adrije, čime zapravo blokiraju Energo i udinsku Amgu. Kako je jasno da grad s malim proračunom poput Kraljevice ne može kupiti jednu tvrtku, krenule su špekulacije o tome da su možda neki od vijećnika nagovoreni na ovakvo glasanje koje blokira ponudu Energa i čisti ulaz Transnjeftu.

Tanja Čorak