Otkupom potraživanja od sljednika propale Hypo banke – Heta Resolutiona i H-Abduca, luksemburška Gasfin Grupa, specijalizirana za razvoj projekata u području LNG-a za skladištenje i prijevoz metana i etana i sličnih plinova u tekućem i plinovitom stanju, u tišini je ušla u nekadašnje propalo carstvo bivšeg riječkog tajkuna Roberta Ježića – Dinu Petrokemiju. Dinin stečaj, podsjetimo, zbog nedostatka stečajne mase odavno je završen.

No dok je stečaj matice – Diokija – u tijeku, sad se priprema Gasfinova revitalizacija Dinine industrijske lokacije. Preokret je to, prema najavi Gasfina, koji uključuje aktivnosti na sanaciji terena od potencijalno opasnih tvari, ali i izradu programa obnove i stvaranje preduvjeta za revitalizaciju proizvodnje, kažu, na zdravim ekonomskim osnovama. Sve kane poduprijeti sa značajnim kapitalnim ulaganjima, a nagađa se o iznosu od više stotina milijuna eura. Ovime se otvara niz mogućnosti i pitanja, pa tako i kreće li dijalog za koji su otvoreno preko Hine poručili da su zainteresirani, kako s predstavnicima Vlade, tako i lokalnim vlastima Omišlja na Krku. Luksemburšku kompaniju vodi dvojac Davor Grčević i Vladimir Puklavec, jedan od najbogatijih Slovenaca, direktor svjetskih inženjerskih tvrtki i poznati slovenski vinar, ujedno i većinski vlasnik.

Na hrvatskoj energetskoj karti do sad nije bio prepoznatljiva, a sudeći prema najnovijim informacijama potvrđenim od strane predsjednika Uprave Grčevića, ambicije su – velike. Grčević tvrdi da kane u znatnoj mjeri sudjelovati u programima usmjerenim prema diverzifikaciji opskrbe energijom Hrvatske i u razvoju industrijskih i logističkih projekata kroz sinergiju energetskih i industrijskih kapaciteta. Referirajući se na izgradnju LNG terminala, nacionalnog projekta od strateške važnosti za RH, ali i za EU kao i za SAD, Gasfin još poručuje i da u cijelosti iz niza razloga podupiru izgradnju LNG terminala. Pozornost privlači njihov plan za Hrvatsku, Sloveniju, Italiju Crnu Goru i Albaniju, gdje aktivno razmatraju mogućnosti razvoja industrije u području ukapljenog plina za vlastite i javne potrebe.

"Od 2012. interes Gasfina usmjeren je na industrijske projekte na lokaciji Omišalj, na otoku Krku, a putem novoosnovanih tvrtki u Hrvatskoj – Trans Energy i Adria Polymers, radimo na projektu osiguranja dobave LNG-a, proizvodnje i distribucije električne energije, kao i proizvodnje polimera na bazi sirovina iz plina", navode u svojem priopćenju. Gasfinovo poslovanje u Hrvatskoj vodi Marko Martinović koji jučer nije bio spreman za pojašnjenja, a tvrtka je ovdje prisutna više od godinu dana, prvo kroz podružnicu Adria LNG, te nove tvrtke s konca prošle godine. S tim se osnivanjima poklapa preuzimanje statusa glavnog razlučnog vjerovnika Dine Petrokemije. U drugom koraku preko stečajnih i ovršnih mehanizama Gasfin je na pragu da i formalno zagospodari kao punopravni vlasnik navodno polovicom Dininog kompleksa od blizu 600.000 četvornih metara.

Sam teren je iznimna energetska lokacija jer se za jedan dio vezuje Vladin plan u pogledu realizacije LNG terminala, za koji je potpisan sporazum s EK o dodjeli 101,4 milijuna eura iz sredstva za spajanje Europe. Potezima Gasfina dobiva na vrijednosti kroz planirana kapitalna ulaganja. Za zemljište Dinine tvrtke Piros na trećoj e-dražbi dali su najbolju ponudu te su ujedno Trgovačkom sudu u Rijeci predali i očitovanje kojom se stavlja njegova tražbina u prijeboj s protutražbinom stečajnog dužnika po osnovu kupoprodajne cijene.  Po toj se osnovi priprema sudsko rješenje o dosudi tog dijela Dininog kompleksa, a sad kreće proces po istoj matrici u odnosu na preostala razlučna prava pod kontrolom Gasfina koja se tiču gotovo 300 tisuća m2 zemljišta druge Dinine tvrtke kćerke Ćuf, poznate i kao lokacijski važne u sklopu projekta kopnenog LNG terminala.

Ta je tvrtka pred otvaranjem stečaja, što znači da će se imovina prodavati na predviđeni način kroz Finino e-dražbovanje. Iako službenih reakcija zasad nema, osim omišaljskih koji se protive izgradnji plutajućeg terminala, energetski stručnjaci razmatraju navedene mogućnosti kroz korištenje Gasfinovog zemljišta za kopneni terminal, za koji je Vlada donijela strateški status kao i za plutajući, a natječaj za kapacitete je u tijeku.

Tako Davor Štern navodi da ako se kroz predstojeće iskazivanje interesa za kapacitetima, iz bilo kojeg razloga dođe do velikog interesa korisnika iz susjednih zemalja za korištenjem LNG-a s Krka, te da taj interes bude potkrijepljen sa čvrstim ugovorima na "take or pay" bazi odnosno 'puno za prazno', možda će se odmah krenuti s izgradnjom kopnenog terminala velikog kapaciteta, umjesto predviđenog plutajućeg koji bi u slučaju kasnijeg iskazivanja potreba "migrirao" u kopneni. Za kapacitet od cca 4 milijardi kubika LNG-a, naime, navodi, plutajući terminal bio bi nedostatan i tehnološki vrlo zahtjevan. U slučaju, pak, Gasfinove želje za oživljavanjem Dine i proizvodnje polietilena i vinil klorid monomera (VCM) sama činjenica o dostupnosti plina na Krku navodno nije dostatna, jer je sirovina za te proizvode etilen, koji se može proizvoditi iz plina ili primarnoga benzina.

No, to bi iziskivalo izgradnju pogona za proizvodnju etilena, što mi se u ovom trenutku čini malo vjerojatnim, kaže Štern.  Treća je mogućnost korištenje plina za proizvodnju električne energije u Termoelektrani, što se našim sugovornicima također čini, kako kažu, daleko, jer cijena električne energije iz plinskih elektrana nije konkurentna, osim u slučajevima vršnog opterećenja kada su cijene osjetno više i tržišno prihvatljive. Ovdje se otvara pitanje hoće li HEP koristiti plin kao gorivo na termoelektrani Urinj te bi u tom slučaju dva proizvođača trebala koordinirati svoje planove i realne mogućnosti tržišta, prijenosa i ostalog, zaključuje Davor Štern.