– Iskreno, od kada smo zbog stečaja 2014. otišli iz HOC-a, nisam ovamo uopće dolazio. Teško mi je gledati kako propada nešto što je imalo odličnu budućnost, mjesto gdje su radnici živjeli za centar. Ma, o nama su se mogli pisati priručnici – priča za Večernji list Nikola Kovačević, nekada šef održavanja u HOC-u Bjelolasica, danas, kao i stotinjak bivših radnika, nezaposlen.

Hotel i brojne paviljone nitko, ni nakon devet krugova prodaje nakon stečaja, ne želi kupiti. Ostali dijelovi HOC-a; hotel “Jastreb” u Begovu Razdolju, upravna zgrada u Ogulinu i restoran “Sabljaci” prodani su privatnicima.

Prošlo je devet javnih dražbi, ali za hotel, paviljone i skijalište nitko ne želi dati 16,7 milijuna kuna.

– Ni danas nam nije jasno zašto se to tako odigralo kada smo imali planove, već smo uzeli kredit, iskopali temelje za bazen. Svi su bili uz nas, a onda je odjednom netko negdje sve “otpisao”. A onda i taj nesretni požar restorana i dvorane 2011. godine. Nikada se nakon toga HOC nije oporavio. Nije bilo želje. Tog smo dana bili puni, imali smo oko 350 do 400 djece u paviljonima. Djeca nisu ni znala što se događa, dok se ujutro nisu probudila i krenula na doručak. Sjećam se, vani je te noći bilo –26 Celzijevih stupnjeva. Stalno smo imali puno gostiju. Jedne smo godine imali na pripremama i nogometnu reprezentaciju Libije, kod nas su se pripremali i naši nogometaši, nakon čega su na SP-u u Francuskoj postali treći na svijetu. I svi smo imali posla – priča Nikola Kovačević.

Na skijalištu žičare sa sjedalima stoje. Nekad su samo vikendom prodavali više od tisuću karata. HOC ima 4,7 kilometara skijaških staza, od kojih su neke na 1392 metra nadmorske visine, ali i na samo 620 metara nad morem.

HOC je, kažu, nekada držao na okupu cijeli kraj. Tu je radilo 180 ljudi, pred stečaj njih 124, u sezoni i dvjestotinjak iz drugih krajeva Hrvatske. Lokalno je stanovništvo prodavalo domaće sireve, krumpir, teletinu, rakiju… Naselje je imalo kafić i trgovinu pa nije trebalo odlaziti u Ogulin u nabavu.

– HOC Bjelolasica jedinstveno je mjesto u Hrvatskoj jer nigdje drugdje, pa ni na Sljemenu, nemate toliko skijaških staza i tolike smještajne kapacitete. Tu je moglo, s privatnim iznajmljivačima, noćiti i više od 400 ljudi. Mjesto ima svu infrastrukturu i ne treba puno ulaganja, već samo želja vlasti da Bjelolasica postane mondeno skijalište u Hrvatskoj. Čak i bolje od nekih poznatih skijališta u Austriji i Francuskoj. HOC Bjelolasica nadilazi okvire Ogulina i Karlovačke županije, to je hrvatska priča od koje bi cijela zemlja imala koristi – tvrdi Siniša Ljubojević, zamjenik karlovačkog župana.