Europska komisija predstavila je jučer prijedlog mjera za zajedničku europsku energetsku politiku, simbolično nazvanu nova industrijska revolucija, o kojoj će se još raspravljati u ožujku. Energetska direktiva ide u smjeru smanjenja ovisnosti o uvozu energenta iz Rusije, liberalizacije elektroenergetskog tržišta, sve većeg korištenja obnovljivih izvora energije te smanjenja ispuštanja stakleničkih plinova. Nadalje, građevinskim poduzećima nalaže se korištenje energetski efikasnijih tehnologija, proizvođačima elektroničke opreme označavanje ekoloških proizvoda, elektroenergetskim kompanijama fokusiranje na obnovljive izvore, autoindustriji i prometu, posebice onom gradskom, preusmjeravanje na biogoriva. Prema ovom nacrtu, do 2020. godine bi se udio obnovljivih izvora energije povećao sa sadašnjih sedam na 20 posto, dok je istodobno cilj smanjenje emisije štetnih plinova koji dovode do efekta staklenika, a time i globalnog zatopljenja, za 20 posto. Problem opskrbe energijom postao je jedan od prioriteta Europske unije, posebice nakon prošlogodišnjeg prestanka isporuka ruskog plina preko Ukrajine i obustave isporuke nafte kroz Bjelorusiju. Komisija je u priopćenju istaknula kako je zajednički europski odgovor nužan u suočavanju s klimatskim promjenama, sa sve većom ovisnošću o uvozu energenata i istovremeno rapidnim rastom cijene energije. Cilj inicijative iz Bruxellesa je do 2050. godine pretvoriti Europu u gospodarstvo s visokom stopom energetske učinkovitosti s malom emisijom ugljičnog dioksida.

Glavne odrednice akcijskog plana, najavljenog za iduće tri godine, jesu stvaranje zajedničkog unutarnjeg tržišta i s time povezanog povećanja energetske učinkovitosti, veći udio biogoriva, veća izdvajanja za znanstvena istraživanja o novim tehnologijama s malom emisijom ugljičnog dioksida, uspostava mehanizama solidarnosti među zemljama članicama u slučaju nestašice energije. Isto tako, kao ključan faktor u budućim pregovorima s glavnim dobavljačima energije označeno je stvaranje zajedničke vanjske energetske politike. Međutim, nekim mjerama provedbe ovog ambicioznog plana protivljenje bi moglo doći iz same Unije. U prvom redu to se odnosi na europske industrijalce koji već neko vrijeme upozoravaju kako industrija Unije postaje sve nekonkurentnija u odnosu na Sjedinjene Države te brzorastuća gospodarstva, poput Indije i Kine, koje i nisu toliko zagrižene za potpunu primjenu Protokola iz Kyota kao i uvođenje čistih tehnologija. Kompanije poput najvećeg svjetskog proizvođača čelika Arcelor Mittala, njemačkog avioprijevoznika Lufthanse i norveške naftne kompanije Hydro ističu kako bi nova europska energetska politika mogla dovesti do otpuštanja velikog broja radnika i premještanja pogona u zemlje s blažim ekološkim zakonodavstvom. Čak je i europski povjerenik za industriju Günter Verheugen izjavio da Europa mora predvoditi svijet u primjeni čiste tehnologije, no da to nema smisla ako i drugi globalni igrači ne prihvate nove uvjete igre. Stoga se u ožujku očekuje iznimno žestoka debata koja će pokazati u kojem će smjeru krenuti europska industrija.

Merkel ne bi zatvorila nuklearke

Njemačka kancelarka Angela Merkel dovela je jučer u pitanje planove o zatvaranju svih nuklearnih elektrana u Njemačkoj do 2021. koji su usvojeni za mandata prethodne njemačke vlade lijevog centra. Merkel je kazala novinarima da Njemačka mora osigurati što širu lepezu dobavljača. Vladajuća velika koalicija CDU/CSU i SPD-a postigla je dogovor o tome da se ne ukine zakon kojim se regulira zatvaranje svih NE. Zakon je usvojen 2001. i obuhvaća sporazum s energetskim tvrtkama o prestanku primjene nuklearne energije do 2021. godine.