Fina nije u mojoj, nego u nadležnosti Ministarstva financija. No Fina se nije uspjela preustrojiti u ono što bi ona trebala i mogla”, odgovorio je Damir Polančec, potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva na izravno pitanje Večernjeg lista zašto je smijenjena Uprava Fine na čelu sa Zoranom Maksićem, dojučerašnjim perspektivnim HDZ-ovim kadrom. To je i jedina natruha pojašnjenja Vladine odluke o smjeni kompletne Uprave Fine unatrag tjedan dana otkad je obznanjeno da ova državna agencija ponovno vjetri sobe Uprave u Koturaškoj. Ako je odlazak Zorana Maksića i bio donekle očekivan, barem prema kuloarskim naklapanjima o njegovim vrlo lošim odnosima s ministrom Ivanom Šukerom, predsjednikom NO-a, a posljednjih mjeseci i s cijelom državnim vrhom, doista iznenađuje Vladina odluka da u Upravu Fine ne dovede/ostavi nikoga iz same Agencije.

Pad poslovanja
Isti je model primijenila i prije četiri godine, a trebalo je nešto vremena dok su novi ljudi polovili konce poslovanja, osmislili strategiju i započeli, uvjeren je bio Maksić, transformaciju kompanije u modernu financijsku instituciju. Sudeći prema današnjim Polančecovim riječima, menadžeri koji su tržište 2005. i 2006. zasipali brojnim novim proizvodima i uslugama (Hitro.hr kao najveći hit) na koncu ipak nisu pogodili bilo vlasnika i našli pravi put prema preustroju. Fina, naime, unatoč razvoju cijele lepeze novih proizvoda ne uspijeva nadomjestiti gubitak glavnog izvora novca – platni promet koji je na žestokom udaru bankarske konkurencije koja se osposobila za vođenje tih poslova i agresivno krenula u njihovo otimanje Fini. Istodobno, sada već bivšoj Upravi, kritičari zamjeraju da je u potpunosti zaustavila proces transformacije koji je 2002. započet s preustrojem nekadašnjeg ZAP-a u današnju Finu i, koji se, prema tada usvojenom Zakonu i strategiji, kroz dvije do tri godine trebao završiti ustrojavanjem institucije koja ima točno razdijeljene segmente usluga i poslova koje obavlja za državu i onih koji su namijenjeni čistoj tržišnoj utakmici. Umjesto grčevitom borbom za poslove u kojima je najverziranija, Uprava Fine se, znalo se čuti, bavila marketingom. Direktna posljedica je, kažu kritičari, višegodišnji kontinuirani pad svih pokazatelja poslovanja. To je čak dovelo do nagađanja da će poslovnu 2007. Fina završiti u negativnoj zoni. Ipak, saznaje se da će redovno poslovanje za 2007. biti pozitivno. Tako je zapravo netom smijenjena Uprava odradila u Fini svoj puni mandat iako je bilo razloga da se njezin rad u više navrata stavi pod lupu. Upravo je zato posve utemeljeno pitanje što je radio Nadzorni odbor i zašto prije nije reagirao s promjenama ili, što je još važnije, traženjem od Uprave da postavi održiviju strategiju očuvanja i eventualnog razvoja Fine. Štoviše, saznaje se da u neke strategije koje su u međuvremenu rađene uz pomoć konzultanata i koje su problematizirale ustrojstvo i poslovanje Fine na tržištu uopće nisu došle na red za raspravu kod vlasnika i nisu dobile zeleno svjetlo za operacionalizaciju.

Sječa zaposlenih
Poznavatelji zato smatraju da je odgovornost vlasnika u ovom slučaju veća nego odgovornost same Uprave te da je zapravo država dopustila da Fina dočeka 2008. kao institucija koja doista više ne može odgovoriti na pritisak tržišta onako kako je mogla dok konkurencija nije tako ojačala. Neki sugovornici su mišljenja da je ključni razlog tome potpuno nerazumijevanje funkcije sustava Financijske agencije i onoga što bi ona trebala raditi. A Matu Regvara, predsjednika, te Krešimira Kvaternika i Antu Šimunovića, članove Uprave, u Finu je dopratio glas kako im je jedini zadatak drastično srezati broj zaposlenih. Uz dosta skepse iz krugova promatrača, s obzirom na to da je opet riječ o posve novim ljudima, smatra se da nova Uprava u takvim okolnostima neće imati previše manevarskog prostora za okretanje rezultatskog i poslovnog trenda. Smanjenje broja zaposlenih neće dati efekta ako se prije toga ne osiguraju čvrsti temelji da oni koji u Fini i ostanu budu doista imali što raditi.