Sveti Rok presušio, priliku u vodi traže i zaštitari, branitelji...

Najviše koncesija, njih šest, ima Podravka/Toni Katić/HaloPix/PIXSELL Najviše koncesija, njih šest, ima Podravka/Toni Katić/HaloPix/PIXSELL

Od 12 milijuna kuna, koliko su ukupno vrijedni ugovori o koncesiji, Agrokorova Jamnica plaća 8,574.120 kuna.

Vijest da će samozatajni poduzetnik Dražen Robić novac dobiven od prodaje udjela u šećerani Viro vjerojatno uložiti u svoj drugi biznis, onaj s vodom koja se na tržištu prodaje pod imenom Cetina, skrenuo je pozornost na industriju u kojoj je zarada ponekad enormna, no mali igrači lako propadnu. Robić je vlasnik već uhodane tvrtke Naturalis, četvrte po visini godišnje koncesije za crpljenje vode,  na korak do kompanija kao što su Jamnica, Podravka i Cedevita.

Državnu koncesiju za tu djelatnost ima 20 tvrtki za 27 lokacija - neke su dobile pravo na više izvorišta, pa ih tako Podravka  ima šest, a Jamnica i Cedevita po dva. Koncesijski ugovori sklopljeni su na razdoblje maksimalno do 30 godina. I dok je Robićeva Cetina lani zabilježila lijepih 13,9 milijuna kuna prihoda i dobit od 687.100 kuna, Jamnica, koja zapošljava 1100 ljudi, a ljeti i 1300, sa svoja je tri brenda (Jamnica, Jana, Mivela) lani imala čak 1,65 milijardi kuna prihoda, točno 150 milijuna kuna veći prihod nego godinu dana ranije. Neto dobit te kompanije Ivice Todorića bila je 231,5 milijuna kuna, što je još uvijek manje od 336,1 milijuna kuna profita rekordne 2013. godine.

 

330tisuća

kubika vode mogla je u 2014. crpiti Podravka

Dominantan položaj Jamnice u domaćoj industriji vode razaznaje se  i iz činjenice da od 12,144.618 kuna, koliko su ukupno bili vrijedni  ugovori o koncesiji za zahvaćanje pitke vode radi prodaje u bocama i drugoj ambalaži u 2014., Agrokorova kompanija plaća 8,574.120 kuna, odnosno više od dvije trećine. Zauzvrat su dobili pravo u svojim pogonima Jana (u Svetoj Jani) i Jamnica (Pisarovina) iskoristiti 546.000 kubika, odnosno 546 milijuna litara vode. Jamnica je tako najbolje iskoristila nezaustavljivu volju potrošača da plate nekoliko kuna za litru vode koja koncesionara košta nekoliko lipa. Zbog tako dobrih rezultata, lako su podnijeli kronične gubitke Jane na američkom tržištu.

I dok Jamnica ima dobit kao Exxon Mobile, Jana North America posluje poput nekadašnje tvornice glinice u Obrovcu - prema konsolidiranom izvješću Agrokora, u SAD-u je Jana 2012. izgubila 19 milijuna, 2013. još 12,8 milijuna te 2014. dodatnih 11,4 milijuna kuna. Na naš upit o poslovanju Jamnice, u Agrokoru nam je rečeno da su prošle godine iscrpili za proizvodnju i prodaju na domaćem i stranom tržištu 314,5 milijuna litara mineralne vode, a za to je  plaćeno 9,435.000 kuna koncesije. "Na domaćem tržištu plasirali smo oko 207 milijuna litara mineralnih voda Jamnica i Jana, dok je na inozemno tržište plasirano oko 66,5 milijuna litara. Ukupna koncesija za crpljenje mineralnih voda u Jamnici d.d. je 280 milijuna litara za Jamnicu i 200 milijuna litara za Janu. "Jamnica d.d. nije iskoristila maksimalno dopuštene količine crpljenja vode u prošloj godini", tvrde u Agrokoru.

Druga na listi koncesionara je Podravka, koja je 2014. za pravo na crpljenje 330.000 kubika vode u Lipiku i okolici (brendovi Studenac i Studena) trebala platiti 1,673.361 kunu. Treća je Cedevita. Atlantic grupa je do brendova Kala i Kalnička došla kupivši tvrtku Kalničke vode Bionatura od Badela 1862., dobivši pravo na crpljenje 43.800 kubika u Apatovcu, a za što su 2014. platili 520.520 kuna koncesije.  Za razliku od Jamnice i nekih drugih, manjih proizvođača Podravka i Cedevita nemaju posebnu tvrtku za proizvodnju vode tako da ne možemo znati koliko su uprihodili ili pak zaradili u tom biznisu, a odgovor na poslane upite nismo dobili. Čevrti po visini koncesije je spomenuti Robićev Naturalis.
 

Za razliku od velikih, koji eksploatiraju vodu iz kontinentalnog dijela Hrvatske, Naturalis svojih 30.000 kubika crpi u Dalmatinskoj zagori, u mjestu Civljane, pokraj izvora rijeke Cetina, a što je iskorišteno pri brendiranju te vode. Gotovo istu cijenu koncesije, ali sa znatno manjom pravom korištenja (10.000 kubika) ima tvrtka Kustura iz Zagreba u vlasništvu istoimene obitelji - oni pak koriste vodu iz Ličkog Lešća. Nadalje, s izvora rječice Ljute u Konavlima, vodu crpi tvrtka Viva u vlasništvu Frane Luetića, dok boce s vodom Santa tvrtka Cedar puni na granici Like i Dalmacije. Tvrtka u vlasništvu Siniše Colića lani je poslovala loše, sa 13 milijuna kuna minusa.

Ostali koncesionari su šaroliko društvo, od zaštitarske tvrtke 007 Miletić i braniteljske zadruge Domaćin pa sve do Coca-Cola Beverages Hrvatska koja doduše ne koristi koncesiju za izvor u Gotalovcu jer svoju vodu pod imenom Bistra radije uvoze iz Mađarske. Iako su zarade u biznisu s vodom u nekim slučajevima goleme, neki su ipak propali, a među onima koji su morali odustati nalazi se i jedan poznati brend: tvrtka Sveti Rok iz Lovinca, koja je plaćala najveću koncesijsku naknadu nakon velikog trojca, odnosno 396.720 kuna godišnje i zapošljavala 24 djelatnika.  Projekt Željka Grbića na kraju je propao zbog duga od 43,9 milijuna kuna. Puno prije isteka koncesije za crpljenje vode, u stečaj su otišle i tvrtke Zvir iz Rijeke, Cetina Pavić iz Trilja, kao i Trento Promet iz Brestovca. 

Komentari (4)
  • jgalt
    jgalt 13:42 12.7.2016.

    Koncesija na vodu za 3 lipe po litri… Za odabrane i podobne, naravno.

  • Lukica1
    Lukica1 13:16 12.7.2016.

    Šteta za Sv Rok. Ova voda je definitivno bila najkvalitetnija!

  • Lukica1
    Lukica1 13:16 12.7.2016.

    Šteta za Sv Rok. Ova voda je definitivno bila najkvalitetnija!

Pogledaj ostale komentare na temu
Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!