Detaljan pregled energetske strategije ako Kukuriku dođe na vlast

Autor: Poslovni.hr , 02. prosinac 2011. u 12:00

Pomno sam analizirao svaku činjenicu Plana21 i izgovorenu riječ Kukuriku koalicije ne bi li dobio potpuni odgovor na pitanje – što će biti s energetikom ako Kukuriku koalicija dođe na vlast, piše predsjednik Saveza za energetiku Tomislav Marjanović. Ovdje nije riječ o proklamiranju političke stranke već sveobuhvatnoj analizi programskog plana.



PXL

Kukuriku koalicija neće podržati izgradnju nove nuklearne elektrane, poboljšati će korištenje obnovljivih izvora energije, a dotaknuli smo se i tema poput prodaje HEP-a, TE Ploče, TE Plomin, HE Ombla i drugih. Kako i što planiraju, ako dođu na vlast, pogledajte u nastavku.

Zakon o obnovljivim izvorima energije otvoriti će investicijsko tržište
Daljnji razvoj obnovljivih izvora energije (OIE), udio OIE u ukupnoj energetskoj bilanci, izrazita “birokratska” procedura stjecanja povlaštenog proizvođača električne energije, subvencioniranje investicija u OIE, subvencioniranje ugradnje solarnih kolektora i fotonaponskih ćelija na privatnim stambenim objektima, rekonstrukcija prijenosne i distribucijske mreže za priključenje planiranih kapaciteta OIE, omjer podrške OIE na temelju vrste izvora, uvjetovanje korištenja povlaštene otkupne cijene električne energije proizvedene iz OIE minimalnim udjelom domaće isporuke i radova, poticanje razvoja elektrana na biomasu, otpad i bioplin, implementacija solarnih kolektora na novosagrađene i postojeće objekte i otkupna cijena za proizvodnju električne energije iz OIE samo su neki od ključnih izazova iz domene obnovljivih izvora energije s kojima će se buduća vlast susresti. Istražili smo koje odgovore na sva ova pitanja daje Kukuriku koalicija te koje će zakonske odredbe biti promijenjene ako dođu na vlast.

Ova koalicija temi obnovljivih izvora energije pristupila je najavom radikalnih promjena. U prvom planu nalazi se izmjena Strategije energetskog razvitka Hrvatske. U tom smislu istaknuli su: “Umjesto centralističkog pristupa i forsiranja mega energetskih projekata Kukuriku koalicija se zalaže za decentralizaciju i regionalizaciju energetike uz pomoć većeg broja manjih OIE projekata. Umjesto energetske rastrošnosti energetska učinkovitost i ušteda energije. Povećanje OIE u energetskoj strategiji do 2020. umjesto predviđenih 84 PJ na 120 PJ, umjesto 35% udjela OIE u potrošnji električne energije, uključivo velike hidroelektrane, na 50%.”.

Osim izmjene Strategije, Kukuriku koalicija najavila je donošenje kvalitetnog Zakona o OIE. Naime, trenutno postoji niz zakona poput Zakona o energiji, Zakona o tržištu električnom energijom, Zakona o tržištu prirodnim plinom, Zakonom o toplinskoj energiji i podzakonskih propisa (pravilnika i uredbi) kojima su regulirani OIE što usporava i otežava implementaciju istih. Zbog nepostojanja jedinstvenog Zakona o OIE, investitori se suočavaju s čitavim nizom ograničenja proizašlih iz važećih energetskih zakona. Ovakvo stanje rezultiralo je slabom primjenom OIE te se njihova primjena svodi na rijetke i sporadične primjere. Veća financijska potpora novim tehnologijama, odnosno financiranje razvoja u domaćim tvrtkama kao odgovor na doprinos razvoju nacionalnog, a ne stranog gospodarstva čini se logičnim sastavnim dijelom najavljenog Zakona o OIE.

Kukuriku koalicija svoje je težište u energetici stavila na implementaciji Trećeg EU energetskog paketa što posebno uključuje izdvajanje prijenosa i distribucije iz HEP-a u posebne tvrtke u 100% državnom vlasništvu bez mogućnosti privatizacije. Istaknuto je i jačanje uloge neovisne regulatorne agencije HERA-e te postepena liberalizacija tržišta električne energije, odnosno kada se steknu ekonomsko-socijalni uvjeti za isto.

Ovdje je važno istaknuti još jedan veliki problem realizacije OIE koje se odnosi na tzv. “kartu OIE Hrvatske”. Projekti OIE nisu ucrtani u prostorne planove (PP) županija te gradova i općina čime se otežava njihova implementacija. Takva bi karta skratila postupke ishođenja lokacijskih i građevinskih dozvola, privukla investitore i smanjila “birokratske” prepreke. Nužno je da država ima strateški pristup OIE jer se u suprotnom mogu događati nelogični i neracionalni projekti poput velikih elektrana na biomasu u područjima u kojima tog energenta nema u blizini.

Posebnu sâm pažnju obratio na planove o kvoti solarne energije u ukupnoj kvoti za poticanje OIE. Koalicija namjerava, osim promjene Strategije energetskog razvoja, povećati navedenu kvotu. U tom su smislu istaknuli: “Slijedit ćemo tehnološke trendove koji se primjenjuju u EU. Nakon procjene ukupnog energetskog potencijala za fotonaponske elektrane odredit će se godišnja kvota koja će se izgraditi i priključiti na elektroenergetski sustav. Kvota će se odrediti na temelju godišnjih sredstava prikupljenim za poticanje OIE, a možemo pretpostaviti da će se ta kvota iz godine u godinu povećavati zbog pada cijena tehnologije što predviđaju sve relevantne institucije u EU i svijetu.”

Za vjerovati je kako će donošenje Zakona o obnovljivim izvorima energije te promjena podzakonskih propisa (Pravilnik o korištenju OIE i kogeneracije i Tarifni sustav za poticanje OIE i kogeneracije) znatno pojednostaviti, ubrzati i olakšati proceduru stjecanja statusa povlaštenog proizvođača električne energije, odnosno realizaciju ovakvih projekata. Temelj za izradu ovih dokumenata biti će njemačko zakonodavstvo i praksa. Strategija energetskog razvoja s izrazitom komponentom OIE ne temelji se samo na ekološkim ili energetskim, veći i na ekonomsko-socijalnim razlozima. Zaključujemo kako kratkoročna i dugoročna korist za nacionalno gospodarstvo ne proizlazi isključivo iz integracije OIE u elektroenergetski sustav već i iz aspekta rasta građevinske, metaloprerađivačke i brodograđevne industrije i rasta broja zaposlenih. Najavljeni Zakon o OIE predviđa i rješavanje problema ugradnje solarnih kolektora i fotonaponskih ćelija na privatnim stambenim objektima čime će se olakšati procedura priključenja na elektroenergetsku mrežu radi prodaje vlastito proizvedene električne energije. Osim toga, u planu je uvođenje obveze postavljanja solarnih kolektora na novosagrađene javne i sve druge objekte dok se u sljedećem koraku takva obveza planira proširiti i na već sagrađene objekte i u ovisnosti o ekonomskim mogućnostima sustava.

Rekonstrukcija prijenosne i distribucijske mreže za priključenje planiranih kapaciteta OIE od velike je važnosti za nacionalni energetski sustav. U tom smislu koalicija je istaknula: “Kukuriku koalicija planira financirati spomenutu rekonstrukciju i izgradnju uz pomoć sredstava kohezijskih i strukturnih fondova EU, kredita Europske investicijske banke te Europske banke za restrukturiranje i razvoj. Spomenute banke imaju namjenske kredite s niskim kamatama za svrhu pojačanja mreže te realizaciju projekata OIE.”

Upitani o planovima poticanja obnovljivih izvora energije na temelju vrste izvora istaknuli su kako planiraju ravnomjerno i uravnoteženo poticati sve oblike OIE u ovisnosti s njihovom regionalnom logikom i dostupnošću, a s aspekta novih radnih mjesta kako glavno težište ne treba dati samo hidro projektima već i svim drugim oblicima OIE. U smislu zaštite domaćih proizvođača opreme za potrebe realizacije projekata OIE istaknuli su kako direktive Europske unije o tržišnom natjecanju na dopuštaju da država kroz subvencije potiče domaću proizvodnju opreme kroz povlaštenu cijenu električne energije dobivene iz OIE.

Kukuriku koalicija dala je i pozitivni odgovor na uvođenje prigušenja otkupnih cijena za proizvodnju električne energije iz OIE sukladno kretanju cijena na investicijskom tržištu određene tehnologije što proizlazi iz činjenice kako su otkupne cijene 2011. godine porasle za 13% u odnosu na 2007. godinu unatoč padu cijena tehnologija radi ne samo tehnološkog napretka već i povećane potražnje.

Zaključujemo kako je težište i olakšani razvoj obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj, sa stajališta Kukuriku koalicije, u izmjeni Strategije energetskog razvitka, donošenju Zakona o obnovljivim izvorima energije, implementaciji Trećeg energetskog paketa i izradi karte obnovljivih izvora energije Republike Hrvatske. Ako će Zakon o obnovljivim izvorima energije na pravi način objediniti sve dosadašnje zakonske propise i u konačnici pojednostaviti proceduru razvoja ovih projekata, mišljenja sam kako će Hrvatska postati potpuno i otvoreno eko-energetsko tržište.

Nema zatvaranja NE Krško, ali nema i novih nuklearki
Njemačke studije pokazale su da je u krugu od 50 kilometara oko svake nuklearne elektrane znatno povećano oboljenje od leukemije kod djece i mladih. U primjeru NE Krško javnosti je manje poznat smrtni slučaj radnika uzrokovan izlaganju visokim dozama radijacije i ozbiljan incident iz 2008. godine. Paralelno sa zakonskom odlukom njemačke vlade o postupnom odricanju nuklearne energije čemu se prije nekoliko dana pridružila i Belgija, Slovenci tajno planiraju proširenje – izgradnju novog bloka NE Krško. Kukuriku koalicija ne planira gradnju novih nuklearnih elektrana u Hrvatskoj, ali se ne odriče Krškog iako postoje sumnje u njezinu potpunu sigurnosnu i ekološku ispravnost.

“U Kukuriku koaliciji ne planiramo graditi novu nuklearku kako zbog ekoloških, tako i zbog ekonomskih razloga, ali isto tako ne planiramo tražiti zatvaranje NE Krško prije isteka životnog vijeka elektrane koja se, naglašavamo, nalazi u zajedničkom vlasništvu Republike Slovenije i Republike Hrvatske. Prema informacijama s kojima raspolažemo za to ne postoji zakonsko uporište jer je NE Krško u svim dosadašnjim inspekcijskim pregledima i kontrolama zadovoljavala sve sigurnosne i ekološke standarde.”, stoji u odgovoru Kukuriku koalicije. Tome su dodali kako bi zatvaranje NE Krško dovelo do teške situacije hrvatskog elektroenergetskog sustava koji je već sada opterećen nedovoljnom domaćom proizvodnjom električne energije, a zadovoljavanje energetskih potreba je, ističu, osnovni preduvjet za “bilo kakav gospodarski oporavak zemlje”.

Prema tvrdnjama energetskih stručnjaka, nuklearna energija u Hrvatskoj je upitna, osim iz sigurnosnih i razloga zaštite okoliša, zdravlja ljudi i životinja i zbog tehničko-ekonomskih razloga. Naime, zbog relativno malog hrvatskog elektroenergetskog sustava, nije optimalno graditi elektrane ekonomski najisplativije veličine. Iskustva razvijenih zemalja pokazala su da ekonomska isplativost ne ovisi o broju elektrana koji će se graditi u sustavu. Za nacionalnu ekonomiju je isplativo ulaziti u nuklearni program (radi visoke cijene sigurnosti, obrazovanja, monitoringa, rukovanja radioaktivnim materijalom i otpadom) tek kada se predviđa instalacija oko 10000 MW, dakle nekoliko puta više od sadašnjeg hrvatskog elektroenergetskog sustava. Osim toga, nuklearna energija otvara relativno mali broj visoko kvalitetnih radnih mjesta i izuzetno je kapitalno intenzivna. Troškovi gradnje NE uvijek su 2 i više puta veći od predviđenih. U svijetu se trenutno gradi nekoliko nuklearnih elektrana (posebice Kina i Indija) pa je za dvadesetak, tridesetak godina moguća kriza dobave uranove rudače kao energenta. Osim toga, država treba insistirati na tome da investitor mora nužno predvidjeti financiranje cjelokupnog životnog ciklusa elektrane, čime bi u sadašnjim uvjetima takva elektrana bila neisplativa.

Da ne biste pomislili kako sâm glavno težište dao samo na pitanja obnovljivih izvora energije i nuklearne energije, istražio sâm i njihove planove o ukapljenom naftnom plinu, primarnim izvorima energije i načinima smanjenja nacionalne ovisnosti o istima, rješenjima za smanjenje gubitaka električne energije u distribucijskim mrežama te konačno prodaji HEP-a i izgradnji HE Ombla, TE Plomin i TE Ploče.

Od UNP/LPG-a prihvatljiviji je bioplin
Ukapljeni naftni plin (UNP/LPG), suprotno rasprostranjenom vjerovanju, nije ekološki prihvatljiv energent jer emitira veće količine stakleničkih plinova od benzina novije generacije. Do korištenja UNP-a kao pogonskog plina za cestovna vozila došlo je jer se radilo u plinu koji nastaje kao nusprodukt rafiniranja nafte u proizvodnji cestovnih goriva, pa su industrije nafte u prodaji ovog goriva pronašle svoj interes. Upitani od strane građana o većoj eksploataciji i korištenju UNP-a kratko su istaknuli: “Korištenje UNP-a treba razlikovati od korištenja bioplina ili prirodnog komprimiranog plina kao ekološki prihvatljivijih goriva.”

Primarni izvori energije: Što učiniti kako bi se smanjila ovisnost?
Kriza na naftnom i plinskom tržištu dovodi do tektonskih potresa nacionalnih ekonomija jer su plin i nafta najčešći oblici primarne energije. Zbog toga je potreba za promjenom primarnih energetskih izvora u bliskoj budućnosti najveća dilema globalne energetske sigurnosti, pa tako i hrvatske energetske sigurnosti. Najvažnije mjere za jačanje energetske sigurnosti su: smanjenje ovisnosti o samo jednom izvoru uvezene energije, povećanje broja dobavljača, iskorištavanje domaćih fosilnih izvora energije ili pak obnovljivih izvora energije te smanjenje ukupnih zahtjeva za energijom uvođenjem različitih mjera štednje i učinkovite potrošnje energije. Kukuriku koalicija planira smanjivati ovisnost Hrvatske o nafti i plinu kroz povećanje korištenja obnovljivih izvora energije u proizvodnji električne i toplinske energije, ali i u smislu povećanja udio biogoriva u prometu. U tom smislu izjavili su sljedeće: “To planiramo postići izmjenom Energetske strategije RH, donošenjem Zakona o obnovljivim izvorima energije, donošenjem Karte OIE Hrvatske te implementacijom Trećeg EU energetskog paketa.”.

Smanjenje gubitaka električne energije u distribucijskim mrežama
U Europskoj uniji gubici u električnim mrežama i vlastita potrošnja električne energije u elektranama toliki su da se za njihovo godišnje namirenje mora utrošti električna energija srazmjerna proizvodnji električne energije u Njemačkoj. Kada bi se u Europi gubici pokrivali samo iz njemačke proizvodnje, čitava godišnja proizvodnja išla bi na pokriće tih gubitaka! Za svijet u cjelini, trebala bi proizvodnja čitave Europske unije, da pokrije gubitke u svim svjetskim mrežama i vlastitu potrošnju svih svjetskih elektrana. To je nepovoljno, ali neizbježno, svojstvo električnih mreža i elektrana. Po pitanju te problematike istaknuli su sljedeće: “Hrvatski prijenos električne energije u smislu gubitaka energije ima približne gubitke onima u EU. Gubitke u distribucijskim mrežama ćemo smanjiti izgradnjom distribuirane proizvodnje električne energije i primjenom tehnologije naprednih elektroenergetskih mreža (SMART GRID).”

Prodaja HEP-a te pitanje HE Ombla, TE Plomin i TE Ploče
Kukuriku koalicija ne planira prodaju HEP-a, ali planira izdvojiti prijenos i distribuciju iz HEP-a u tvrtku u 100% vlasništvu države bez mogućnosti privatizacije jer se ovdje radi o ‘prirodnom’ državnom monopolu. “Smatramo da upravo obnovljivi izvori energije (OIE) pružaju velike prilike za gospodarski oporavak Hrvatske jer u realizaciji OIE projekata naša industrija ima veliku priliku za veću aktivaciju i sudjelovanje, znatno veću no prilikom realizacije tradicionalnih elektroenergetskih projekata. Osim koristi za okoliš te veće energetske samodostatnosti države, OIE imaju veliki ekonomski potencijal upravo zbog angažmana domaće industrije, znanja i tehnologije, ali i veliki socijalni potencijal jer dovode do zapošljavanja većeg broja ljudi. O svim ovim pozitivnim efektima OIE za razvoj države i društva u cjelini već smo govorili mnogo puta i upravu su zbog toga OIE u samoj ‘špici’ gospodarskog programa koalicije. U Kukuriku koaliciji računamo i na aktivno uključivanje HEP-a u projekte ‘zelene energetike’ te da HEP bude jedan od predvodnika gospodarskog oporavka države.”, detaljno objašnjavaju.

Na goruće pitanje izgradnje HE Ombla odgovorili su sljedeće: “Naglašavamo da su studija ekonomske isplativosti, kao i studija utjecaja na okoliš za ovaj projekt nedavno pokazale da projekt nije ni ekonomski racionalan, a ni ekološki prihvatljiv. Nedavne najave HDZ-ovih dužnosnika o prodaji tzv. tehničke vode iz HE Ombla arapskim zemljama tumačimo kao želju vladajućih stranaka da projekt HE Omble pokažu ekonomski isplativim. Stranke Kukuriku koalicije ne podržavaju projekte koji su upitni iz ekonomskih i ekoloških stajališta.”

Nedano je Kukuriku koalciji postavljeno pitanje je li podržavaju ugljen kao energent u budućoj TE Plomin blok 3 i hoće li, ako preuzmu vlast, veću pažnju dati na primjerice plin“?. O ovoj temi detaljno su se izjasnili istaknuvši: ”Kukuriku koalicija zbog diverzifikacije energetskih izvora planira realizirati jednu TE na ugljen. Postoji mogućnost da će lokacija takve TE biti upravo Plomin. Naglašavamo da važnijim od energenta buduće TE na ugljen smatramo tehnologiju koja će se koristiti u toj elektrani. Kukuriku koalicija podržava modernizaciju postojećih termoelektrana, ali na način podizanja standarda zaštite okoliša. Aktualnom studijom utjecaja na okoliš za TE Plomin 3 se, prema informacijama s kojima raspolažemo, predviđa korištenje zastarjele tehnologije sagorijevanja ugljena, koja je za investitora jeftinija, ali je štetna za okoliš te zdravlje ljudi i životinja. S obzirom na činjenicu da Hrvatska 2013. godine ulazi u ETS sustav (trgovina emisijama CO2) cijena struje proizvedena ovako zastarjelom tehnologijom izjednačit će se sa cijenom struje iz plina, uz znatno gore posljedice po okoliš. Zbog toga, ukoliko investitor insistira na ugljenu kao energentu, nužno je studijom utjecaja na okoliš obvezati investitora na ugradnju okolišno prihvatljivijih tehnologija ugljena poput IGCC-a (Integrated Gasification Combined Cycle), odnosno tehnologije kombiniranog procesa s integriranim uplinjavanjem kojom se ugljen pretvara u sintetski plin iz kojeg se odstranjuju nečistoće prije izgaranja te se sve štetne emisije nastoji pretvoriti u koristan nusprodukt. Kod IGCC-a se toplina iz primarnog izgaranja odvodi u generator pare, što rezultira i većom učinkovitošću u odnosu na konvencionalne termoelektrane na ugljen.“

Nedavna izjava Branka Grčića, ekonomskog stratega Kukuriku koalicije, kojom je najavio izgradnju TE u Pločama izazvala je burnu reakciju u medijima. Tom prigodom izjavili su sljedeće: ”Plan21 je otvoreni program što znači da Kukuriku koalicija prezentira građanima i građankama Hrvatske okvirna rješenja u 21. području u nadi da ćemo kroz dijalog doći do boljih rješenja. Došlo je dosta primjedbi na segment programa koji se tiče energetskih projekata pa će Plan21 zasigurno biti korigiran u ovom dijelu. U Kukuriku koaliciji planiramo realizaciju dvije TE na plin u Dalmaciji jer se dolaskom plinovoda stvaraju mogućnosti za realizaciju takvih projekata. Jedna od spomenutih elektrana mogla bi se graditi u blizini Splita, a druga u blizini Sinja jer su te lokacije optimalnije zbog plinovoda, no što su Ploče. Kukuriku koalicija ne planira graditi TE na ugljen u Pločama.”

Je li puna podrška obnovljivim izvorima energije ključni energetski aspekt za sve nas?
U ovoj opširnoj kolumni analizirao sâm gotovo cjelovitu strategiju energetskog razvoja, zamišljenu od strane energetskih stručnjaka i stratega Kukuriku koalicije. Posebnu sâm pažnju obratio na obnovljive izvore energije obzirom na izrazitu kompleksnost razvoja tih projekata u Hrvatskoj pa se logičnim smatra što se energetska strategija ove koalicije bazira na tom aspektu. Izrazita podrška obnovljivim izvorima energije, ne pridavanje važnosti nuklearnoj energiji i djelomično pridavanje važnosti fosilnoj energiji znatan su iskorak u jačanju nacionalnog gospodarstva i konkurentnosti, razbijanju predrasuda o važnosti obnovljivih izvora energije, temeljitom dokazivanju buduće cjenovne nekonkurentnosti nuklearne energije i otvaranju nacionalnog eko-tržišta. Sve ovo, neovisno o vlasti koja će biti aktualna u narednom periodu, treba biti težištem budućeg gospodarskog razvoja u cijelosti. Obnovljivi izvori energije definitivno će preuzeti značajnu ulogu na energetskoj sceni dok će nuklearna i fosilna energija biti sve manje zastupljeni.

Nafte i plina ima sve manje, Njemačka i Belgija svoje nuklearne elektrane ne gase isključivo radi opće sigurnosti već razloga nezaustavljivog rasta cijene urana na svjetskim tržištima… Nije li puna podrška obnovljivim izvorima energije ključni energetski aspekt za sve nas?

OVDJE MOŽETE PROČITATI DETALJAN PREGLED ENERGETSKE STRATEGIJE HDZ-a
Tomislav Marjanović, Croenergo.eu

Komentari (19)
Pogledajte sve

Po pitanju uvozne tehnologije i opreme, zanima me po čemu su projekti OIE toliko pogodniji za Hrvatsku u odnosu na druge izvore enegije? Koliki je zapravo postotni udio strane tehnologije u npr. jednoj VE/HE u odnosu na TE/NE? Znam da imamo vlastiti razvoj i proizvodnju vjetroturbina, ali što je sa svim ostalim komponentama jedne elektrane (građevinski aspekt, sustavi upravljanja, zaštite, regulacije…)? Nisam energetičar pa bih volio čuti mišljenje o tom dijelu priopćenja koalicije.

Također, kakva je situacija po pitanju vođenja elektroenergetskog sustava s povećanjem udjela OIE u proizvodnji? S obzirom da je implementacija SMART GRID tehnologija još uvijek nepoznanica, zanima me postoji li gornja granica udjela vjetroelektrana i solarnih elektrana u EES-u s postojećim sustavom vođenja? Mogu li OIE pokrivati baznu potrošnju u sustavu?

Poštovani,

mislim da je profesor Šimić dovoljno detaljno opisao tehničku stranu NE. Međutim, govoreći iz iskustva, siguran sam da ljudima koji su i do sada imali snažan iracionalan strah od takvog načina dobivanja energije ni to neće biti dovoljno. Stručnjaci se svakako moraju truditi da ljudima što bolje i što objektivnije prezentiraju činjenice, ali dok su god mediji okrenuti senzacionalističkim reportažama o velikim katastrofama kojima se vrlo velik broj ljudi fascinia teško će se promijeniti klima u našem društvu.

Ja bih samo ukratko komentirao kratko priopćenje Kukuriku koalicije o NE koje nam je prenio gospodin Marijanović.
Njihov navod o problemu otpada je već demantirao profesor Šimić, a što se tiče uvoza strane tehnologije, to bih komentirao protupitanjem.
Što je bolje za državu: jednokratan uvoz tehnologije i znanja koje se može oploditi i na kojemu mnogi mali kooperanti mogu naučiti posao koji će dalje prodavati po svijetu ili konstantan uvoz energenata (plina, ugljena, nafte) koji će na koncu višestruko premašiti početni uvoz tehnologije za NE?

Dopustite mi i još jednu špekulaciju koja isto tako nije samo moja. U budućnosti će doći do velike nestašice energije, kako zbog rasta potražnje za energijom nekih velikih zemalja (npr. BRIC) tako i zbog nestašice tradicionalnih fosilnih energenata. Da bi naše i ostala zapadna društva zadržala standard MORATI će potražiti nove snažne izvore energije. A tu se NE sigurno profilira kao prvi izbor. Danas je vrijeme za izboriti poziciju u novom energetskom tržištu u budućnosti i Hrvatska je ne bi smjela prokockati zbog neznanja. Ako je propuštena prilika naš svjestan izbor, u redu. Ali ako to činimo zbog iracionalnih razloga, zabluda i neznanja onda je to druga stvar.
Mislite li da će za pokretanje vojske električnih automobila biti dovoljni obnovljivi izvori? Čak i ako tehnologija dosta napreduje.

S poštovanjem,
Jasminko Knežević, dipl. ing.

Radioaktivnost je svuda oko nas, posve prirodna i u trenutcima nastajanja života na Zemlji bila je i značajno intenzivnija. Čak su prije više milijardi godina u prirodi postojali nuklearni reaktori (Oklo, Gabon) od kojih je ostao nuklearni otpad i to nije problem. Možda strah od radioaktivnog otpada može umanjiti pojašnjenje koliko je toga otpada. Kada bi primjerice Hrvatska koristila nuklearke 100 % za električnu energiju i kada bi svatko trebao brinuti se za svoj dio nuklearnog otpada onda bi na kraju života morali zbrinuti jednu školsku torbu niskoaktivnog, pola litre srednjeaktivnog i pola deci visokoaktivnog radioaktivnog otpada. Kada bi onda netko nemaran odlučio to raširiti oko svoje kuće tada bi radioaktivnost bila otprilike koliko i prirodna (pretpostavka je da bi to napravio u dvorištu i da bi se koristilo tlo do dubine 1 m za nisko i srednje aktivan otpad, a za visokoaktivni više desetina metara nakon nekoliko godina poslije korištenja u reaktoru). Dakle, to ne bi bilo opasno, a mi u stvari to stavljamo nakon desetina godina, u staklenu masu, oklopljeno slojevima metala i na dubinu od više stotina metara u granitne geološke formacije koje su suhe i nemaju tektonskih aktivnosti milijunima godina. Za daleko manje razvijenu civilizaciju nije tehnički niti bilo kakav drugi izazov ili neriješeno pitanje, ali strah i percepcija to jasno mogu vidjeti drugačije.
Osobno je pravo primarno se plašiti radioaktivnosti bez obzira što iskustvo i istraživanja koja pokazuju da se radi o malom riziku. Može se vjerovati i da jedva mjerljive razine radioaktivnosti oko nuklearnih elektrana ili male razine oko Černobilja i sada Fukushime predstavljaju ozbiljan rizik po zdravlje ljudi i okoliš. No, to je u suprotnosti s činjenicom da se ti rizici ne mogu izmjeriti i da istovremeno u prirodi imamo razine zračenja koje normalno variraju i preko desetak puta, a da to ne ostavlja nikakve posljedice po ljude. Koliko je to sve iracionalno može ilustrirati činjenica da jednake ili veće varijacije radioaktivnosti oko nas nikoga ne uznemiruju, ali istovremeno su nuklearke bauk, a Černobilj i Fukushima katastrofe i evakuiranim ljudima se brani povratak doma. Primjerice, u Hrvatskoj je prosjek primljene doze od prirodne radioaktivnosti nekoliko mSv, a oko 100 tisuća ljudi primi preko 10 mSv svake godine samo od radona iz zemlje jer žive u blizini značajnijih izvora (toplice i sl.). Ovakvih je mjesta na svijetu mnoštvo i to ne predstavlja nikakav mjerljiv rizik po ljude. Ekstreman je primjer područje Ramsar u Iranu gdje preko trideset tisuća ljudi svake godine prosječno prime dozu od preko 100 mSv i ništa im nije. Ovo je iznimno važno jer se radi o dozi koja je nekoliko puta iznad dopuštene za profesionalce, a stotinu puta iznad one za stanovništvo. Samo još jedna ilustracija koliko je strah od radijacije u raskoraku sa stvarnošću: oko 10000 ljudi je živjelo u stanovima u Taiwanu gdje su tijekom 20 godina primili kumulativno prosječnu dozu od 400 mSv iz čelične konstrukcije kontaminirane s Co60. Analiza utjecaja tog zračenja je pokazala da su ljudi zapravo imali smanjenje rizik raka. Mnoštvo je studija vezano za radon i ljude koji rade profesionalno sa zračenjem koje pokazuje da male doze (desetine i sto-dvjesto mSv) zapravo čine ljudima dobro. Ovo je u suprotnosti sa strogim propisima koji su doneseni s idejom da se treba štiti koliko je to izvedivo. Izvrstan pregled brojnih ovakvih istraživanja je sabrao CL Sanders u ‘Radiation Hormesis and the Linear-No-Treshold Assumption’, Springer 2009. On navodi da bi pušaćima smanjilo rizik od raka da rade CT pluća. Ovo je svakako iznenađenje i objašnjava se hormesom. Tko to ne prihvaća, unatoč studijama, mogao bi barem zaključiti da nije niti opasno biti izložen tim razinama doza zračenja.

@roberto888
Na žalost mi se ne razumijemo, ali pokušat ću još jednom pomoći u razjašnjavanju osnovnih elemenata.
Ne radi se o relativiziranju već naprotiv o pokušaju isticanja kako jedino mjerilo treba biti rizik, a ne naša percepcija ili strah. Jasno da političari i demokratsko društvo uvažava sve. No, upravo rizik od opasnih tvari se ne bi smio relativizirati. Svatko se ponaša prema onome u što vjeruje, ali to ne znači da je to stvarnost. Svi imaju pravo ignorirati rizik koji žele (npr. kadmij, teške metale ili kemikalije oslobođene trajno u okolišu) bez obzira na složenost detekcije i stvarni rizik. Isto tako svatko ima pravo višestruko više puta se plašiti radioaktivnosti bez obzira što za to nema razloga jer se između ostaloga lako detektira i s vremenom nestaje.
Tko o tome svemu nije educiran niti mu je to struka može birati kome želi vjerovati i za što misli da ima kredibilitet. Povijest je puna primjera straha ali i nedostatka straha od pogrešnih stvari. Premda vrijedi da je bolje biti oprezan zanemaruje se da rizik predstavlja i sam strah (po nekima je strah najgori).
Više o radioaktivnom otpadu i radioaktivnosti ne stane u jedan odgovor i u nastavku sam to posebno dotakao.
Za nuklearni program u Iranu treba znati da se on koristi kao paravan, ali je posve nepotrebna za visoko obogaćivanje u centrifugama koje koriste za bombu.
Poznato je da svaka nuklearka, kao i Krško, u svojoj cijeni rada ima izražene troškove dekomisije i zbrinjavanja otpada (http://www.fond-nek.hr/).
Zanimljiva je briga za to što će nuklearka morati raditi s nekoliko postotataka manjom snagom kada je suša, ali ne i za to što sada po zimi npr. u Njemačkoj sav silni instalirani fotonaponski kapacitet jedva proizvodi nekoliko postotaka nazivne snage i još ako vjetar ne puše onda nikakve koristi niti od silnih vjetroelektrana.
Ne bi trebalo biti nevažno ni što fotonaponske instalacije u zemljama koje nemaju dovoljno sunca u stvari sumarno za proizvedenu energiju emitiraju CO2 kao i plinske elektrane. Pravi bi pristup bio da je taj fotonapon i vjetar instaliran znatno južnije kod siromašnih u Africi i drugdje.
Poticanje svega novoga je uobičajeno u fazama razvoja i istraživanja, a danas za obnovljive svjedoci smo masivnog poticaja kod trgovine i to znači da je tržišni pobjednik izabran politički. Ovakav pristup rijetko završava dobro. Za Hrvatsku je posebno pitanje treba li time poticati ekonomiju u Njemačkoj i Kini.
Što je prava alternativa ne određuje uvjerenje, percepcija ili strah već tehničke karakteristike i dokazane performanse.
Isprika za dugi napis (uključivo i nastavak o otpadu), ali može barem posluži kao ilustracija da za ozbiljno upoznavanje s problemom treba vremena i truda.

New Report

Close