Jedan od najbogatijih hrvatskih poduzetnika Danko Končar, koji se u Hrvatsku vratio iz anonimnosti nakon što je bogatstvo stekao u Rusiji i Južnoafričkoj Republici, zbog čega je prozvan i "kraljem kroma", pokušao je preuzeti sva hrvatska brodogradilišta. Uspio je dobiti samo Brodotrogir, a osim toga kupio je i niz nekretnina u Istri, te se u Zagrebu upustio u nekretninske projekte s partnerima Antom Nobilom, Mićom Carićem i Petrom Pripuzom. U kratkom vremenu od povratka uspio je biti i prevaren od bliskih suradnika – obitelji Cetinski, a koketirao je i s preuzimanjem projekata Željka Keruma. No, o svim njegovim poslovima izvan Hrvatske i nekretninama koje posjeduje ili ih je kratko posjedovao za svoje ili tuđe ime hrvatska javnost zna vrlo malo, i to uglavnom ono što je sam rekao u medijima.

Obiteljski partneri

Iz hrvatske perspektive milijunaš i vlasnik nekretnina na prestižnim svjetskim lokacijama, Danko Končar stanovnik je "sasvim obične" maksimirske Šeferove ulice u Zagrebu. Na toj je adresi prijavljen u hrvatskim trgovačkim sudovima te registru birača. Na adresi – Šeferova 6 – sjedište je i više Končarovih tvrtki koje u imenu sadrže naziv Kermas. U nekoliko njih, Kermas vod 1 pa sve redom do Kermas vod 5, pojavljuje se i Končareva britanska adresa na prestižnom i skupom Kensigtonu. Doduše adresa: St. Mary's Place, London upisana je uz ime njegove supruge Jelene Manojlović. Inače, potraga za Končarevim tvrtkama i nekretninama diljem svijeta zahtijeva "forenzičke" vještine. Trenutačno najkrupniji preuzimatelj niza hrvatskih tvrtki i nekretninski mešetar posluje na više kontinenata te nizu zemalja, od Finske, Luksemburga, Južnoafričke Republike, Velike Britanije, Malte, Britanskih Djevičanskih otoka, Francuske, Rusije pa sve do Dalekog istoka. Njegovim privatnim nekretninama uspjela sam izvan Hrvatske ući u trag na Floridi, Azurnoj obali, u francuskim Alpama i Velikoj Britaniji. U Hrvatskoj Končar poslove mjerljive milijardama kuna vodi preko niza tvrtki čiji su tvrtke osnivači smješteni u dvjema poreznim oazama: Malti i Britanskim Djevičanskim otocima. Končareve prve investicije u domovinu tekle su preko njegova malteškog Kermasa. U studenome 2007. njegova malteška tvrtka Kermas Holding Limited osnovala je prvu zagrebačku tvrtku Kermas ulaganja.  Direktorice su postale Končareva sestrična Danica Žagmeštar i njegova bivša partnerica Vinka Cetinski, koja je, kako je poznato, uhićena nakon njegove optužbe za prijevaru i krađu. Ta je tvrtka osnovana na kućnoj adresi Žagmeštarove u zagrebačkoj ulici Krijesnice. U listopadu 2010. obje su u upravi naslijedili Danko i njegov sin Nenad Končar. Danas je u upravi te tvrtke uz oca i sina još i Žagmeštar, a tvrtka i dalje ima malteški Kermas kao osnivača.

No, ostali hrvatski Kermasi, poput "vodova" 1 i 4 te tvrtki Kermas energija, Kermas Istra imaju za osnivača Končarev Kermas s Britanskih Djevičanskih otoka.Zanimljivo je da je Kermas vod 2 Končar u rujnu 2012. prodao Rusu Leonidu Rogotovskiju, odnosno njegovoj istarskoj tvrtki R. L. vina. Ime toga Rusa možemo pronaći u panamskom trgovačkom registru, i to kao direktora tvrtke Zumaya Enterprises. Inače Rogotovski, rođen 1953., direktor je londonske tvtrke Chrome Chemical Limited, u kojoj su gotovo dva desetljeća direktori bili i Danko Končar, njegov pokojni brat Lazo Končar te rođak Milan Radman. Inače, budući da se formalna vlasnica londonskog Kermasa Danica Žagmeštar djevojački prezivala Radman, vjerojatno su Milan i ona brat i sestra. Končareva rođakinja i direktorica inače je bila udana za nekad slavnog rukometaša Zlatka Žagmeštara Žagu, a prije nekoliko godina osvanuli su čak zbog fizičkog obračuna i u crnoj kronici dnevnih novina. Žagmeštar je neuspješno na sudu pokušao 2011. osporiti Danici upis jedne nekretnine u zagrebačkoj ulici Krijesnice. Dodajmo i to da je nakon smrti Laze Končara rođak Milan osnovao humanitarnu zakladu Lazo Koncar M.B.E. Foundation s još neaktivnom web stranicom Lazo.org na londonskoj adresi, također u otmjenom Kensingtonu. Povjerenici fondacije su uz Milanovu suprugu Fionu Radman i Dankova supruga Jelena Manojlović. Pokojni brat Končar inače se spominjao u Globusovu tekstu "Od robijaša do brodara", u kojem je opisano zašto je Danka 1977. Okružni sud u Zagrebu osudio je na 12 godina zatvora zbog privrednog kriminala i "pljačke društvene imovine". Među ostalim, osuđen je "jer je dio provizije koju je naplatio od nizozemske tvrtke uplatio na račun poduzeća Radkon sa sjedištem u Londonu, kojem je vlasnik bio njegov brat Lazo Končar", a ne na račun karlovačke Jugoturbine Commerce, čiji je bio direktor. Iz samog naziva jasno je kako se spomenuta tvrtka Radkon zvala po kratici dvaju prezimena Rad(man)Kon(čar).

Bez britanskog državljanstva

Dvije godine prije nego što će nakon poduzetničkog izbivanja osvanuti s Kermasom u Hrvatskoj Končar je sa suprugom Jelenom kupio posljednji u nizu svojih luksuznih floridskih apartmana. Kod nas je taj dio njegova nekretninskog biznisa posve nepoznat, premda su posrijedi bile transakcije vrijedne desetke milijuna dolara. U floridskom su registru oba supružnika Končar upisana s londonskom adresom te s dvije varijante prezimena: Koncar i Konchar. No, iz dokumenata je jasno da je riječ o istoj obitelji. U nekim je javnobilježničkim ovjerama iz Londona, a koje su pridodane uz kupoprodajne ugovore na Floridi, naveden broj hrvatske putovnice Danka Končara. Prema podacima iz britanskog registra, Danko, za razliku od supruge Jelene, kćeri Lene te pokćerke Simone Sikimić, nema britansko državljanstvo. Pretragom floridskoga registra po kriteriju Konchar možemo pronaći čak 36 Dankovih transakcija, a 14 je onih pretražimo li po prezimenu Koncar. No, nije riječ o kupnji tolikog broja apartmana nego su neke kupnje pratili i krediti te kasnije preprodaje. U SAD-u, za razliku od Hrvatske, stranci mogu kupovati nekretnine i na privatno ime. Dapače, mogu i podići kredit kod tamošnjih banaka za njihovu otplatu.

Prema podacima iz floridskoga zemljišnog registra, Jelena i Danko Končar preprodali su niz luksuznih apartmana, sada tržišno vrijednih u pravilu više od milijun dolara. Sada je u njihovu posjedu ostao samo jedan, kupljen u kondominium kompleksu Veracruz na Marco Islandu. Supružnici su ga kupili 13. prosinca 2005. i platili 2,32 milijuna dolara. No, i taj posljednji kupljeni luksuzni apartman oglasili su na prodaju još 2010. godine. No, prodaja očito ne ide glatko jer su cijene nekretnina na Floridi inače pale, a Končarevi za njega, sudeći po oglasu, traže 2,995 milijuna dolara. Ta je nekretnina porezno procijenjena na 1,7 milijuna dolara, tako da su Končarevi za nju 2011. platili više od 20.000 dolara godišnjeg poreza. Apartman je na 19 katu luksuznog stambenog tornja sa 24 kata. S velike terase pruža se spektakularan pogled na Meksički zaljev. Marco Island turističko je mjesto na istoimenom otoku u blizini otmjenoga floridskog gradića Naplesa. Veracruz Cape Marco luskuzni je stambeni kompleks, što se zorno vidi i po cijeni apartmana. Većina prelazi višemilijunske iznose, a najjeftiniji apartman koji se tamo prodaje stoji više od 1,5 milijuna dolara. Apartman Končarevih veličine je oko 437 kvadrata, ima četiri spavaće sobe sa zasebnim kupaonicama. Opremljen je modernom kuhinjom, s dva garažna mjesta, ugrađenim kaminima… Da u njemu nikad nisu živjeli, može se zaključiti po tome što je većina prostorija potpuno nenamještena. Na visoku cijenu apartmana utječe i činjenica da svaki vlasnik apartmana ima pravo korištenja i niza zajedničkih luksuznih sadržaja.

Isti potpisi supružnika

Kad je riječ o Veracruzu, to su unutarnji i vanjski bazeni, raskošne zajedničke dvorane poput recepcije, dvorane za sastanke, večere, fitness i spa dvorane… Kompleks se nalazi na obali uz pješčanu plažu. Floridske investicije bogatih supružnika nisu počele financijski tako spektakularno. U zemljišnom je registru ostala zabilježena prva kupnja kreditom. Riječ je bila o kupnji dvaju apartmana, br. 1608 i 1301, na adresi 980 Cape Marco Drive. Zbog njih su se u rujnu 1996. Končarevi zadužili kod floridske SunTrust banke. Za prvi su se zadužili u iznosu 325.850 dolara, a za drugi 314.200 dolara. Rok vraćanja u oba slučaja bio je listopad 2026. Ti se apartmani, premda se nalaze u neposrednoj blizini Veracruza (koji je na broju 940 na istoj adresi), nazivaju Monterrey kondominium. Prvi apartman koji su Končarevi kasnije preprodali vrijedi više od milijun dolara, a drugi blizu 840 tisuća dolara. Pri kupnji prvog apartmana, kao i svih kasnijih, upisana je Kensington adresa Končarevih. Sljedeći apartman br. 1301 u istom kompleksu kupili su također kreditom. U siječnju 2008. Končarevi su u istom danu investirali u četiri nova luksuzna floridska apartmana u susjednom luksuznom kondominiumu Cozumel, na adresi 960 Cape Marco, Marco Island. Apartmane br. 1601, 1901,1701 i 2001 te kasnije 2105 financirali su također kreditima kod više američkih banaka, World Savings Bank, Citizens Community bank, Skylake State Bank…

Svi su apartmani, sudeći po iznosima kredita, stajali tada od nekoliko stotina tisuća dolara do pola milijuna, da bi danas bili vrijedni od milijun pa do više od 1,5 milijuna dolara. U lipnju 1998. preprodali su apartman 1301 u Monterreyu. Zanimljivo je vidjeti da je na svim ugovorima potpis kupaca/prodavatelja inače isti. Grafolog bi lako zaključio kako se Danko potpisuje kao Jelena, odnosno obratno. No, tko zna, možda supružnici i potpisima počinju nalikovati jedno drugom. Inače, druga gospođa Končar klinička je psihologinja s paralelnom karijerom menadžerice u obiteljskim tvtrkama, uključujući i finski Ruuki, u njihovoj luksemburškoj tvrtki Nogentil Immo te nekoliko francuskih tvrtki za nekretnine. U jesen 1999. Končarevi su preprodali i drugi Monterrey apartman. Sudeći po tome da se u svim kupoprodajnim ugovorima pojavljuje dokument ovjeren kod javnog bilježnika iz Londona, lako se može zaključiti kako Končarevi nisu morali ni putovati iz britanske prijestolnice da obave kupoprodajne transakcije u Americi. Sudeći po epilogu biznisa u SAD-u, možemo se zapitati jesu li Končareve nakane sa stotinama hektara zemljišta koje je pokupovao u Istri, na hrvatskim otocima i Zagrebu isključivo preprodajne.

© Irena Divković/Milanović/Poslovni dnevnik; U slučaju prenošenja teksta obvezno navesti autora teksta i originalni link na tekst na www.poslovni.hr