Ako se konkretnije aktualizira najava o isplati ratne odštete Hrvatskoj od strane Crne Gore, umjesto u novcu putem dodjela portfelja vlasništva u pojedinim crnogorskim tvrtkama te krene u razradu toga modela, dio odštete Hrvatskoj mogao bi biti isplaćen i vlasničkim udjelom u Jadranskom remonotnom brodogradilištu Bijela iz Boke Kotorske. Iako se nakon najava o isplati ratne odštete Hrvatskoj politički establišmenti obiju zemalja među vlastitim biračkim korpusima sada u fazi hoda na tankom ledu, ekonomski aspekt situacije na političkoj sceni ne miruje i domaći je interes za remontnim škverom na jugu Jadrana oživljen. Jadransko remonotno brodogradilište Bijela, točnije tamošnja Agencija za prestrukturiranje privrede, u prvoj je polovici prošle godine raspisala natječaj za prodaju državnog udjela (62,7 posto) u vlasništvu Bijele. No kako se datum isteka natječaja poklapao s datumom raspisivanja referenduma o odcjepljenju Crne Gore iz ondašnje državne zajednice sa Srbijom, tender je produljen do konca lipnja. Po njegovu isteku nitko se nije javio na natječaj za kupnju vlasničkog paketa Bijele. Novi natječaj u međuvremenu, iako se njego raspis najavljivao, još nije raspisan, a iz Bijele neslužbeno ističu kako se ponovljeni raspis očekuje upravo ovih dana. Više stručnih izvora iz Hrvatske slaže se kako bi udio u crnogorskom remontnom brodogradilištu Bijela korespondirao s potrebama hrvatske flote, ali i zaokružio sustavno brodograđevne punktove u bazenu – s remonotnim brodogradilištem Viktor Lenac na sjeveru Jadrana, te remontnim škverom Bijela na jugostoku iste obale, diljem koje je raspoređeno i pet velikih hrvatskih brodogradilišta, kao i nekoliko velikih hrvatskih brodarskih kompanija. Udio vlasništva u škveru u Bijeloj opravdan je tržišnim uvjetima. Kapaciteti Lenca, i po njegovu izlasku iz stečaja, neće biti dovoljni za zadovoljavanje potreba raznih, ne samo domaćih, flota koje trebaju remont u Jadranu. I do sada su kapaciteti Bijele bili više manje puni, ali ne i do kraja iskorišteni jer su mnogi brodari, kako tumače izvori godinama upućeni u pomorstvo, zazirali od remonta u Bijeloj najviše zbog kašnjenja u izvođenju radova.

Sada brodovi što plove jadranskim, mediteranskimmorem koji moraju na remont za južnu točku biraju udaljenije, malteško remontno brodogradilište. No dani plovidbe do Malte kao i ostali troškovi koji se tamo pojavljuju bitno poskupljuju ukupne troškove samog remonta. Kada je raspisan natječaj za prodaju državnog udjela u remontnom brodogradilištu u Bijeloj, jači interes je prije nešto manje od godinu dana pokazala Atlantska plovidba, kako neslužbeno doznajemo, ali se zainteresirao i pulski Uljanik, odnosno Uljanik plovidba. Hrvatska je stručna javnost ocijenila Bijelu zanimljivim tržištem u koje bi valjalo ući, no s obzirom na goleme gubitke što ih gomila brodograđevni hrvatski korpus, ali i na nezaobilazne političke konotacije koje opterećuju ove prostore, nikako nije bilo opravdano da hrvatska brodogradnja pokaže interes za kupnju udjela u Bijeloj. To je brodogradilište etablirano i zbog kvalificirane radne snage, ali s tehnološkog aspekta gledano. No u sklopu Bijele postoje ogromne parcele zemljišta koje neće služiti potrebama brodogradilišta već tamo planiraju prenamjenu u turističke svrhe – kratko je komentirao potencijal Bijele Ante Jerković, direktor Atlantske plovidbe, koja svoju flotu zbog plovidbenih ruta na kojoj se brodovi Atlantske kreću reparira u Kini i Turskoj. Nakon isteka natječajnog roka, crnogorski su mediji početkom jeseni prošle godine javljali kako je interes za kupnju udjela škvera u Bijeloj pokazao i ruski gigant OMZ. Riječ je o ruskoj naftnoj kompaniji, iza koje stoji nekoliko ruskih banaka. U pokušaju rješavanja stečaja Viktora Lenca, prije dvije godine OMZ je intezivno pokušavao kupiti i remontono brodogradilište Viktor Lenac, nudeći u poboljšanoj varijanti oko 15 milijuna eura. Nakon opetovanih ponuda, Lenac je odbio OMZ-ovu ponudu jer je procijenjena preniskom s obzirom na potencijal škvera.

Prodani državni udjeli

Na posljednjem natječaju Jadransko remontno brodogradilište Bijela prodavalo je 62,7 posto vlasništva. Riječ je isključivo o udjelu državnih institucija u tom škveru: 32 posto vlasništvo je Fonda za razvoj, 23 vlasništvo je Fonda za mirovinsko i invalidsko osiguranje, a 7,6 posto u vlasništvu je Zavoda za zapošljavanje.