Završila je još jedna uspješna godina za Blitz Cinestar. Nakon što su 2013. nadmašili 150 milijuna kuna prihoda, u toj se kompaniji nadaju da će i, 2014. biti barem podjednako uspješna.

Kao najveće hitove ističu filmove Vuk s Wall Streata, Preglup i pregluplji, Kako izdresirati zmaja 2, Interstellar i Rio 2. "CineStar svake godine nastoji otvoriti nove kinodvorane i uvesti nove usluge, proširiti ponudu na svojim prodajnim mjestima i na taj način svakako povećati prihode. Brojku od 150 milijuna kuna nastojimo premašiti", rekla nam je Irena Jelić, PR menadžerica Blitz Cinestara. Ta kompanija u Hrvatskoj ima 12 multiplexa te još dva u BiH, nakon onog mostarskog, lani su i u Bihaću otvorili multiplex sa šest kinodvorana, a najavljuju i nova širenja u regiji. "U 2015. godinu ulazimo s ambicioznim planovima. Planiramo otvorenje CineStara u Karlovcu te megaplexa u Splitu, čime ćemo zaokružili investicijski ciklus u Hrvatskoj. Također, imamo velike planove za cijelu regiju, objekti su u fazi realizacije. Nakon IMAX-a, Gold Classa, Real D 3D-a, Extremea i Auro 3D zvuka uveli smo najnoviju svjetsku tehnologiju 4DX u naše multiplexe", kažu u Blitz Cinestaru.

Unatoč višekratnim pokušajima, ni ovaj put nismo uspjeli dobiti podatke o poslovanju zagrebačkog Cineplexxa, koji je prethodno tri godine zaredom poslovao s višemilijunskim gubitkom. Za razgovor su zato bili raspoloženi mali kinoprikazivači. Iako se u jednom trenutku činilo da će kina u malim mjestima zamrijeti, jer su sve teže dolazila do novih filmova na 35- milimetatrskoj traci, HAVC je 2013. uz pomoć Ministarstva kulture digitalizirao 28 nezavisnih kinoprikazivača. Taj 12,5 milijuna kuna težak projekt značio je spas za kina u malim mjestima, kojih je ne tako davno bilo više od stotinu. Oni koji su dočekali digitalizaciju, poput Korčule, Preloga i Novske, sada puštaju premijerne filmove istodobno i jednako kvalitetno kad to čine njihovi kolege u multiplexima velikih gradova. Zauzvrat, morali su prihvatiti HAVC-ove programske smjernice: u njihovu kinoprogramu sada 35 posto naslova moraju biti europski, hrvatski i svjetski nezavisni filmovi, a ostalih 65 posto naslova biraju sami. Nakon digitalizacije počelo je i umrežavanje, pa je u studenome 2014. osnovana Hrvatska mreža neovisnih kinoprikazivača (Kino mreža).

Prilikom izbora čelništva najviše je glasova dobio Josip Nakić Alfirević, agilni ravnatelj Pučkog otvorenog učilišta iz Koprivnice. Tamošnje kino Velebit, koje ima i 3D projekcije, posluje uzorno: lani su imali 550.000 kuna prihoda, što je teško dostižan uzor mnogim drugim malim kinoprikazivačima. "Naše kino nikad u posljednjih 30 godina nije bolje poslovalo! Dok su drugi zatvarali kina, ja sam povećavao broj prikazivanja, uveo matineje u subotu i nedjelju. Izradio sam šarolik cjenik, u nekim terminima ulaznica je puno jeftinija, tako da svatko ima priliku otići u kino. Organiziramo predstave za škole, posjetiteljima dijelimo nagrade, prikazujemo filmove i po manjim mjestima… Imam odličan tim od petero ljudi od kojih tražim i dobivam maksimum", otkrio nam je tajnu uspjeha Nakić Alfirević. Kino Velebit se uglavnom samofinancira, a od Grada dobivaju 20.000 kuna za promidžbu. Mala kina obično su u vlasništvu lokalne samouprave i ovise o njihovu novcu. Zato se u nekim mjestima događa da gradonačelnici, primjerice, samovoljno određuju najvišu cijenu ulaznice, čime poslovanje kina postaje još teže. Pogotovo jer kino mora ispuniti i obveze prema HAVC-u, odnosno prikazati 35 posto manje atraktivnog programa, domaćih ili europskih nezavisnih filmova.

"Digitalizacija je odlična stvar, no trebalo bi biti malo fleksibilniji i dopustiti veću automoniju svakom kinu. Ne može se bezuvjetno prihvatiti određeni broj nezavisnih filmova, a to je posebno opasno u malim mjestima, gdje je propisane uvjete teško pomiriti sa zaradom, nužnom da kino preživi. Zna se od kojih filmova živimo, evo Hobbita je u Koprivnici gledalo 1600 ljudi, tu smo imali prihod od 60,000 kuna", kaže požeški ravnatelj. "Mi imamo više od 1200 projekcija godišnje, pa nam nije toliki problem poštovati obveze prema HAVC-u. Međutim, neka kina imaju manje projekcija jer dio atraktivnih termina moraju dati drugim korisnicima dvorane, kazalištu ili političkim strankama, i zato im je puno teže poslovati", zaključuje Nakić Alfirević. Jedno od kina u problemima je i ono sinjsko, koje već desetljećima vodi uporni Ivan Šentija. Prije desetak godna uveo je tehnologiju Dolby digital, sve poslove u kinu obavlja sam, a iako mu je digitalizacija olakšala posao, i dalje vodi borbu za preživljavanje. "Kad puštamo nezavisni europski film, kino nam je prazno, bude po dvoje ljudi… Tu stvaramo minus koji je teško nadoknaditi jer smo do kraja studenoga ukupno imali samo 100.000 kuna prihoda", ispričao nam je Šentija.
 

Sinj ima nefunkcionalnu dvoranu sa 521 mjesta, široku 14 metara, visoku 15 metara i s razmakom između projektora i ekrana čak 28 metara. Teško ju je ugrijati, a Grad sve manje može pomoći. Sinjsko kino radilo je i u ratu, pa čak i kad su se pozatvarala kina u Trilju, Makarskoj, Kaštelima, ali sada treba pod hitno 70.000 kuna da stare radijatore zamijene podnim grijanjem. Sinjsko kino nema ni kafić, koji pruža dodatni prihod kinima u drugim gradovima. "Kafić je bio u najmu, ali svi su propali, jer u kinu nema publike tako da se vrtimo u krug", kaže Šentija. Uz sve blagodati, digitalizacija je kinoprikazivačima donijela i neke nove troškove. Tako sada sva oprema mora biti stalno uključena, što znači i veće račune za struju. Uvedeno je i pet posto poreza na kinoulaznice, uvedene su fiskalne blagajne, kupljeni laptopi preko kojih se puštaju filmovi, a uz novu opremu ide i lampa koja košta oko 10.000 kuna, a traje oko godinu dana… Uz programsku obvezu prema HAVC-u, male kinoprikazivače zabrinjava i što su distibuteri povećali cijene svojih usluga, pa ih tako najjeftiniji film košta 300 kuna plus PDV, a kod onih uspješnijih 45 posto prihoda daju distributeru.

Ipak, zahvaljujući digitalizaciji mnogi od njih počeli su uspješnije poslovati.  Marijana Bošnjak, direktorica privatne tvrtke Kinematogtrafi Osijek, kaže da bi se bez digitalizacije kina Urania trajno ugasila kinoprikazivačka djelatnost u tom gradu, no time nisu riješeni svi problemi. "Poslovni rezultati u 2014. nisu dostatni da iz vlastitih prihoda osiguramo opstojnost kinoprikazivačke djelatnosti, iako smo lani od HAVC-a za provedbu dvaju programa dobili 145.000 kuna, a od Grada Osijeka dobili smo 40.000 kuna", kaže Marijana Bošnjak. Digitalizacija je dala nov zamah i rječkom Art-kinu. "Naše je poslovanje tijekom 2014. bilo pozitivno, imamo rast publike od gotovo 20 posto. Upravo je lanjska godina imala najviše filmskih programa, održano je više od 850 projekcija", rekla nam je Slobodanka Mišković, ravnateljica kina koje djeluje u sastavu javne ustanove Art-kino, čiji je vlasnik i osnivač Grad Rijeka. Uz prodaju ulaznica, kino se financira novcem dobivenim od Grada, HAVC-a, mreže Europa Cinemas i sponzora Zagrebačke banke.  

Ekran pozitivan

Splitska kina uspješno vode privatnici 

Među malim kinoprikazivačima gotovo i nema privatnih. Jedan od rijetkih je splitski Ekran, koji u kinima Central i Karaman, te u ljetnom kinu Bačvice, ima do 2000 predstava godišnje. Posluju pozitivno, a dio prihoda ostvaruju najmom prostora. "Nadamo se da će poslovni rezultati za 2014. biti pozitivni. Digitalizacija je značila opstanak neovisne kinomreže na tržištu, no ne zaboravite da smo dio novca za nabavu digitalne opreme morali dati mi prikazivači", napominje Snježana Kuzmanić, direktorica Ekrana.