Netom završeni splitski 13. Croatia Boat Show pokazao je svojom veličinom koliko je cijela nautička industrija u dubokoj krizi. Sajam koji je do prije koju godinu zauzimao golemu površinu sveden je na višestruko manje dimenzije, ali njegov organizator, direktor Profectusa Vicenco Blagaić, i dalje vjeruje u potencijal manifestacije. No, kad je u pitanju budućnost nautičke industrije, nije toliko optimističan, bar ne ako se ne promijeni državna politika prema tom sektoru.

S obzirom na loše trendove, smanjivanje sajma i druge minuse, otkud volja za organizacijom sajma?
Imam obvezu i prema svome timu i prema samom sebi, da ne dopustim da se brend koji sam stvarao 13 godina zbog okolnosti na tržištu zaboravi i nestane. Nije to samo stvar toga da bi teško bilo preokrenuti trend kad bi se jedna godina preskočila, nego je i puno naše imovine – od betonskih blokova preko lanaca do pontona i šatora – uključeno u sve ovo. Imam obvezu i prema izlagačima koji se stalno tu pojavljuju. To je realnost koja nije samo naš problem – 60 posto tvrtki u nautičkom sektoru je od 2008. do danas ili propalo ili su im blokirani računi.

Otvaranje sajma se pretvorilo u tribinu o potezima države prema nautičkoj industriji, s dosta kritičkih tonova prema Vladi.
Istupio sam i kao potpredsjednik nautičkog sektora Hrvatske udruge poslodavaca. Željeli smo poslati poruku onima koji su doveli do propasti nautički sektor.

Izrijekom ste zakone vezane uz nautičku industriju nazvali “glupima”. Koji su to?
Prije svega zakon o uvođenju trošarina, koji je došao demagoški zajedno s kriznim porezom 2008., da bi se pokazalo da Vlada udara i na bogate. Za taj zakon je i Vlada shvatila da je glup pa ga je povukla, ali nažalost prekasno. Prije toga su doslovno uništili naše proizvođače i trgovce. To je najbanalniji primjer, ali ima i puno drugih nelogičnih zakona. Primjerice, kod nas se uopće više ne grade nove marine, za razliku od svih konkurentskih zemalja. Mi imamo planove i studije, o kojima Ministarstvo turizma govori već godinama, ali onda se pojavi Ministarstvo graditeljstva sa svojim propisima, birokracijom i brojnim zamkama koje investitora pretvaraju u kriminalca. Dalje, u Hrvatskoj strana posada ne smije boraviti više od tri mjeseca bez prijave boravka, čega nema nigdje. Dakle, ako netko želi držati brod kod nas cijelu godinu, posada tu smije boraviti samo tri mjeseca, i time smo ih otjerali u Italiju i Crnu Goru gdje mogu boraviti stalno. Navodno se to sad mijenja, na inicijativu naše udruge. Dalje, jedino u Hrvatskoj nema duty free točenja goriva, što je Crna Gora odlično iskoristila.

Koliko je kriza u nautici posljedica globalne krize, a koliko poteza države?
Definitivno da je globalna kriza glavni razlog pada tržišta, ali nije jedini krivac za propast šezdeset posto tvrtki ili za to što nitko više ne kupuje brodove u Hrvatskoj. Tu su prvenstveno krivi zakoni ali i leasing kuće koje su sasvim prestale financirati kupnju brodova zbog toga što imaju problema u naplati svojih potraživanja, ali i zbog smanjenja budžeta. Novi plasmani se dogovore samo s potpuno urednim tvrtkama koje mogu uplatiti 50 posto učešća, a takvih je jako malo. Jedan od krivaca za krizu je i Porezna uprava, čiju torturu i iživljavanje su doživjeli doslovno svi koji su u Hrvatskoj kupili brod i registrirali ga pod hrvatskom zastavom. Ima, naravno, onih koji su prekršili zakone, ali u većini slučajeva je riječ o čistom iživljavanju.

Govorimo li i o onima koji su kupili jahte na ime tvrtke, a koriste ih u privatne svrhe, poput Željka Keruma?
Što je privatna upotreba? Brod je kupljen na firmu i ako Kerum njime obilazi svoje trgovine i poslovnice ili ponekad počasti poslovne partnere, to je sve biznis ako je platio uredno PDV i trošarinu, a sigurno je platio. Kerum je ispao metafora zbog svoje medijske eksponiranosti, ali problem je opći. Kad čovjeka udarite nekom glupom kaznom on će ili brod prodati ili ga vratiti leasingu, nema više potrošnje, 15 tisuća zaposlenih više nema od čega živjeti i nautički sektor više neće biti posao s prihodom od milijardu eura kao danas. U Hrvatskoj su porezi na jahte veći nego i u jednoj konkurentskoj zemlji. Kad je Italija shvatila da dolazi kriza, PDV na jahte su sveli na šest posto, jer su shvatili da je njihova nautička industrija ugrožena, ali i da ne smiju dozvoliti da jahte iz Italije idu u druge zemlje poput Malte. Danas stranci drže jahte kod nas jer smo izvan EU, čim uđemo – ako ne promijenimo propise – svi će pobjeći u Crnu Goru i zemlje s nižim porezima.

Je li situacija u nautičkom turizmu bolja nego u ovom proizvodno-prodajnom sektoru?
Nešto jest bolja, ali ne zato što je netko nešto pametno osmislio, nego zato što nam je Bog dao ovo što imamo. Imamo tradiciju, otoke, nautičku kulturu, sjajno more bez oluja, bez pirata, dakle Bog nam je dao nešto što ne znamo iskoristiti. Svi naši rezultati nisu niti petina onoga što bi mogli napraviti da se izgradi još marina, da se ulaže u nautički turizam i izbjegavaju glupi zakoni.

Što zapravo tražite i očekujete, ali i što nudite?
Tražimo ono što imaju konkurentske zemlje u Europi i svijetu. Neka netko odgovoran tko piše zakone samo uzme primjere kako je nešto napravila Grčka, Turska, Malta, Italija. Recimo, priče o tome kako smo mi iskorijenili crni čarter svim ovim propisima su gluposti, ni jedna zemlja na svijetu nema te vinjete, a mi se još i hvalimo time. Sve te zakone ćemo morati mijenjati kad uđemo u EU, ali u međuvremeno ćemo njima ubiti branšu. Naša udruga je Vladi uputila Memorandum s vrlo konkretnim prijedlozima kako sve svoje probleme možemo riješiti doslovce u deset dana. Nismo dobili niti odgovor. Nekih potpora ima, ali to je zanemarivo prema potencijalu naše branše. Neću govoriti ni protiv škverova ni protiv poljoprivrede, ali pogledajmo koliko su oni konkurentni i kolike prihode ostvaruju, a koliko je to nautički sektor.

Vaš projekt velikog resorta u općini Dubrovačko primorje nedavno je promijenio ime – Hrvatski san je postao Dubrovački biser. Zašto?
Hrvatski san je sve ove godine bio radni naziv, a od nekoliko agencija za brendiranje smo u međuvremenu dobili više od sto prijedloga. Kako smo ove godine nastupali s velikim štandom na jednom od najvećih sajmova nekretnina u Cannesu, shvatili smo da se moramo napokon odlučiti. Htjeli smo da ime bude prepoznatljivo, a Dubrovnik je ipak naš najvažniji svjetski brand.

U kojoj je sada fazi taj projekt? Ima li još problema s državom?
Od prošlih izmjena Županijskog prostornog plana više nemamo nikakvih problema s državom. Dobili smo jednoglasnu podršku županijskih vijećnika i sada nas više nitko ne koči, osim pojedinih zakona. To se mijenja, predložene su neke dobre izmjene zakona poput etažiranja u turističkim zonama ili ubrzavanja procedura, no sve bi to trebalo biti brže pa se ne bi dogodilo da danas nemamo realiziranu nijednu turističku zonu predviđenu u prostornim planovima.

Spomenuli ste da ste bili u Cannesu. Je li bilo kakvih konkretnih kontakata i interesa za ulaganje?
Iznad svih očekivanja. Međutim, bolje je još uvijek ništa na spominjati. Imamo ozbiljne potencijalne partnere, vodimo pregovore i nadam se da će oni ući u projekt čim bude gotov urbanistički plan uređenja jer ne žele prolaziti kroz sve probleme kroz koje su prošli drugi.

Kad očekujemo prvu lopatu?
Nadam se da će do kraja godine biti gotov i UPU i općinski plan. Sve ovisi o tome, ali prva lopata će biti iskopana mjesec dana nakon toga, bar na nekim segmentima za koje već imamo projekte, poput cesta. Nažalost, ne ovisi o nama. Neki nam se ponekad i rugaju, smatraju megalomanima, ali u posljednjih pet godina to je jedini takav projekt koji ide naprijed, koji raste i miče se prema realizaciji. Uostalom, dokaz je i to što smo uspjeli riješiti financiranje zemljišta, što smo sasvim očistili imovinsko pravne odnose, a izmjenama Županijskog prostornog plana postali smo legalni.

Česte su polemike jesu li Hrvatskoj potrebni resorti takvog tipa, koje se obično smatra suprotnošću onoga što je doista naše i autohtono?
Proputovao sam cijeli svijet i vidio i loše i dobre primjere. Dubai ima katastrofalnih projekata, ali isto tako i sjajnih. Ne trebaju nam resorti s neboderima kakve je nekad gradila Španjolska, ali zašto ne bismo imali sve najvažnije hotelske brandove? Na Jadranu ih imamo dva-tri, a na Bora Bori više od dvadeset.

Maltretirani izlagači

Žalili ste se na propise vezane i uz održavanje sajma. O čemu se radi?
Suočili smo se s problemom koji postoji samo u Hrvatskoj – strani izlagači moraju od MUP-a ishoditi privremenu radnu dozvolu! Izlagao sam u Cannesu, Londonu, Munchenu, nikad me to nitko nije pitao. Samo se mi pravimo pametni. Ove godine su nam izmaltretirali dva izlagača koji su nam već rekli da više nikad neće doći na sajam. Provjerio sam, to se ne događa na drugim sajmovima, samo nama.