Policija je po nalogu Županijskog državnog odvjetništva uzela dokumentaciju vezanu za zagrebački pročistač otpadnih voda i posljednje dodatne radove vrijedne 20 milijuna eura koje je Milan Bandić odobrio u kolovozu prošle godine. U Županijskom državnom odvjetništvu su nam odgovorili da razloge zbog kojih ispituju najveću zagrebačku investiciju ne mogu otkriti jer ih u tome priječi zakon, ali poznato je da je državna revizija već ranijih godina upozorila da se u ugovaranju radova krši zakon. Pročistač je inače prije 11 godina ugovoren po cijeni od 180 milijuna eura i dodatnih radova nije bilo u osnovnom ugovoru. Cijena je dosad porasla na barem 285 milijuna eura. I to po službenim podacima uprave Milana Bandića, dok je primjerice prije dvije godine EBRD u svom odgovoru međunarodnoj mreži Bankwatch rekao da je cijena zagrebačkog pročistača koji sufinanciraju – 326 milijuna eura. U međuvremenu su prihvaćene dodatne “varijacije”. Cijena, način ugovaranja novih radova i uvjeti plaćanja najsporniji su dijelovi ovog javno privatnog partnerstva na koje državna revizija godinama upozorava.

Prekršeni zakoni
Privatni partner je tvrtka Zagrebačke otpadne vode koju čine njemački RWE i austrijski Wasssertechnik. Revizija tvrdi da je pri ugovaranju novih radova, prekršen i Zakon o javnoj nabavi i Zakon o komunalnom gospodarstvu. Ukratko, osnovnim ugovorom je dogovorena izgradnja pročistača koji će iz naknade za pročišćavanje plaćati građani. Međutim, onda je zagrebačko Poglavarstvo odobrilo varijacije, tj. nove radove koji su digli ukupnu cijenu za 60 posto. Od Domovinskog mosta, cesta, povećavanja kapaciteta i raznih drugih radova, na teret platiša naknade je povećavan osnovni ugovor, a koncesionar je sam birao izvođače. U poslu s pročistačem radove su odradili Tehnika, Industrogradnja i IGH. Cijena pročišćavanja je konstantno rasla, pa sada zbog nje kubik vode gospodarstvu u Zagrebu stoji 28,7 kuna. I HUP se pobunio da nema nikakve logike da se iz naknade za pročišćavanje vode gradi most. Revizija je od 2005. svake godine upozoravala na nezakonitosti i netransparentnost u takvom ugovaranju radova, međutim, praksa je nastavljena. Jesenas je Milan Bandić opet odobrio dodatne radove od 20 milijuna eura.

Opet se traži dokumentacija
Druga stvar je nepovoljni osnovni ugovor kojeg je potpisala Marina Matulović Dropulić kad je bila gradonačelnica. Njegova nepovoljnost je u tome da ZOV dobiva istu naknadu bez obzira koliko vode pročistio. Ako se novac ne prikupi od građana, dužan ga je platiti iz proračuna Zagreb. Sada, zbog dodatnih radova, mjesečno na račun ZOV-a sjeda oko 35 milijuna kuna, a tek više od polovice se i prikupi od građana. Proračun grada godišnje u prosjeku izdvaja zato 150 milijuna kuna. Inače, osnovna ulaganja u pročistač su već vraćena koncesionaru kroz naknadu, a on će je dobivati u istom iznosu do 2028. godine, kada se pročistač vraća Zagrebu. Ladislava Prežigala, pročelnika za gospodarstvo Zagreba preko koji odobrava dodatni radovi, uopće nije uznemirila policijska istraga. “Opet smo im poslali svu dokumentaciju koju su tražili. Ovo je već četvrta godina da traže dokumentaciju. Ne vidim u tome ništa loše. Međutim, u ugovoru nema ništa spornoga, svi radovi su bili potrebni i odobreni od Građevinskog fakulteta”, tvrdi on.