Problem gradnje škole i vrtića na Kajzerici postoji već 15 godina, a zbog toga je na današnjem radnom sastanku zagrebački gradonačelnik Milan Bandić izrazio žaljenje te obećao da će sljedeće godine rješavanje tog problema biti jedan od prioriteta.

– Ispričavam se, uvijek ću se ispričati za grešku koju netko od mojih suradnika napravi. Ja nisam savršen, ali sam još uvijek najbolji – rekao je Bandić.

Predsjednik Gradske skupštine Davor Bernardić složio se s okupljenima da je gradnja vrtića i škole od iznimne važnosti.

– Svi smo za gradnju škole i vrtića, kao i centra za URIHO. U rebalansu će biti ostavljeno 14 milijuna kuna za vrtić i školu te pet milijuna za URIHO – kazao je Bernardić.

Bandić u proljeće predstavlja financiranje projekta

Ravnatelj udruge URIHO, Josip Držaić, istaknuo je potrebnu što hitnije gradnje centra za njegovu udrugu.

– U prostorima smo koji su neadekvatni za invalide. Još 2000. godine dobili smo dozvolu, kad smo shvatili da bi tu trebala biti škola, iznenadili smo se pa sam intervenirao sam kod gradonačelnika. Trebamo i URIHO i školu, to treba biti na vrhu prioriteta – rekao je Držaić.

Bandić je najavio da će u petak u Gradskom poglavarstvu biti predstavljen projekt gradnje vrtića i škole na Kajzerici, a na proljeće se planira donijeti i plan financiranja projekta. Ako Grad Zagreb ne bude mogao financirati projekt, rješenje bi moglo doći u obliku javno-privatnog partnerstva.

Već su puno puta čuli obećanje "dogodine"

Iz građanske inicijative "Zakaj? Za Kajzericu!" i dalje su skeptični prema obećanjima iz grada. Ognjen Golubić već je puno puta čuo obećanje "dogodine".

– Ne postoji škola, ali ni centar za invalide. Glavni problem je zemljište. Svi bi bili presretni da se pokrene gradnja dogodine, ali čisto sumnjam da će se nešto tako dogoditi. Bit će super ako se dogodi. Interesantno je što postoji dobra volja sa svih strana, barem deklarativno. Hoće li to tako biti, vidjet ćemo. Ja nemam školske djece, klince razvozimo po okolnim kvartovima u vrtiće, ali teško je kad dođe vrijeme za školu. Djeca trebaju prolaziti nemogućim putevima. Roditeljima je teško razmišljati gdje su im djeca. Nevjerojatno za 21. stoljeće – zaključio je Golubić.