Kao i još neke vodeće banke, i Raiffeisenbanka Austria, koju već 12 godina vodi Zdenko Adrović, malo je uranila s devetomjesečnim rezultatima. Zajedničko im je i da te brojke sugeriraju kontinuitet vrlo solidna poslovanja. U godinu dana RBA je aktivu uvećala 12 posto, na gotovo 40 milijardi kuna, a u tri tromjesečja 2008. ostvareno je više od pola milijarde kuna bruto dobiti. Kreditni se portfelj u godinu dana povećao za 13 posto, a depoziti gotovo za petinu, na 25 milijardi. Kako je istodobno banka povećala i kapital, i to sa 3,5 na 5,3 milijarde, inozemnu je zaduženost smanjila za 14 posto. Naravno da se brojke mogu stavljati u različite odnose i uvijek se može postaviti pitanje selekcije pokazatelja. Kao što su banke još donedavno poticale analitiku koja pokazuje da usporedo s rastom profita profitabilnost banaka u Hrvatskoj već duže vrijeme ima trend pada, tako sad pod naletom priča o svjetskoj financijskoj krizi naglašavaju zdravlje i stabilnost. Kritična faza je, čini se, prošla.

Je li se s rezultatima požurilo kako bi se štedišama pružili dodatni argumenti sigurnosti?
Hrvatska bankarska industrija je zajedno s HNB-om i Vladom poslala umirujuće poruke utemeljene na podacima o zanemarivoj izloženosti tržištima i financijskim proizvodima koji su prouzročili krizu povjerenja u industriju, kao i o vrlo visokim stopama adekvatnosti kapitala i likvidnosti banaka u usporedbi s prosjekom EU. No ti su se argumenti više odnosili na kvalitetu stanja u sektoru, a u javnosti su se nedovoljno davale pozitivne poruke o perspektivi odnosa klijenata i banaka. Zato smo odlučili nešto prije objaviti rezultate, ali i dio poslovnih planova za iduću godinu.

Kod nemalog broja ljudi u kritičnim danima listopada prevladavao je strah. Koliko je on RBA-u odnio štednje?
Unatoč bombastičnom medijskom pokrivanju događaja u Americi i EU te svakovrsnim interpretacijama, manje je od dva posto naših klijenata povuklo svoje štedne uloge u tih prvih desetak dana. Ali treba reći i da je od dana kada je Vlada povećala iznos osigurane štednje na 400.000 kuna i time obuhvatila više od 90 posto svih štednih uloga zamjetan trend vraćanja uloga. U prvih devet mjeseci štedni depoziti građana u RBA porasli su za 19 posto, a u jeku krize privremeno smo ih izgubili manje od dva posto. Evidentno je da se “odbjegla” štednja polako vraća na račune, kao i to da se drugi oblici financijske imovine u velikoj mjeri pretvaraju u štednju, što je pozitivna vijest za stabilnost i kreditnu potentnost bankarskog sustava. To nas veseli jer jasno pokazuje da smo kao banka, ali i svi zajedno kao zemlja, dobro podnijeli prvi ozbiljni “stres test”.

Ima mišljenja da je i Hrvatska trebala ići na neograničeno jamčenje depozita. Je li to baš jednostavna dvojba?
Činjenica da je mjera podizanja iznosa osiguranih depozita građana gotovo trenutačno stabilizirala tržište najbolje ocrtava njezinu primjerenost ovom trenutku. Bojazan da će se dio većih depozita hrvatskih štediša preliti u susjedne zemlje koje nisu ograničile visinu osiguranog iznosa, npr. Sloveniju, Italiju ili Mađarsku, nije se ostvarila i nije realna prijetnja.

Iako se tvrdi da će globalna zbivanja tek okrznuti naše banke, to ne umanjuje osjetljivost na vijesti o izloženosti njihovih vlasnika posrnulim financijskim institucijama. Je li vlasnik RBA, o čijoj se izloženosti na Islandu pisalo, u novije vrijeme povlačio depozite ili zatvarao neke kreditne linije?
Vlasnici RBA (Raiffeisen International i RZB koji je većinski vlasnik RI-a) nisu povlačili depozite iz RBA niti su zatvarali linije za financiranje naše banke. Inače, povlačenje depozita nije ni jednostavna transakcija jer propisi HNB-a ograničavaju izloženost i tijekove kapitala među povezanim pravnim osobama, pa tako i iznos sredstava koji se može deponirati kod povezanih pravnih osoba. Kriza je imala učinka na sve međunarodne banke, pa tako i na matične banke hrvatskih banaka. Međutim, očito je riječ o snažnim bankama koje djeluju unutar zdravih sustava na koje kriza nije ostavila znatnije posljedice. Naša matična banka RZB zajedno s regionalnim Raiffeisen bankama najveća je austrijska banka i svaki je četvrti stanovnik Austrije njezin klijent. Tako je ovih dana kroz grupaciju UNICO bila i protagonist prvog projekta prekogranične obnove narušenog europskog međubankarskog tržišta.

Lanjski pad inozemnog duga banaka sa 10,2 na 8,9 milijardi eura velikim je dijelom bio posljedica dokapitalizacija. Koliko je to slučaj s daljnjim padom u 2008., za više od pola milijarde eura u osam mjeseci?
Gotovo su sve ključne hrvatske banke nastavile proces smanjivanja inozemne zaduženosti u 2008. godini. RBA je ove godine bila vodeća u tom procesu jer je izvršila dokapitalizaciju od 200 milijuna eura u prvom polugodištu. Inače, proces inozemnog razduživanja hrvatskih banaka traje još od 2006. godine, zahvaljujući mjerama HNB-a. Ovogodišnje smanjenje inoduga banaka počiva na tri paralelna procesa. Jedan od njih je dokapitalizacija banaka. Drugi je organski rast štednje. A treći je specifičan za ovu godinu i odnosi se na pretvaranje investicijske imovine u štednju. Upravo je odljev novca s tržišta kapitala u bankarske depozite najviše pridonio smanjenju zaduženosti banaka.

U devet mjeseci bankama je u odnosu na limite za rast kredita ostalo ‘neiskorištenih’ oko šest milijardi kuna. Hoće li se ta neiskorištena kvota do kraja godine još malo povećati? S kolikom stopom rasta kredita računate u RBA?
Posljednje tromjesečje u godini tradicionalno je snažno razdoblje korištenja kredita zbog sezonskog rasta potrošnje uoči blagdana, velikih rasprodaja i uplata turističkih aranžmana. Očekujemo sporiji rast nenamjenskih kredita, ali i brži rast depozitne štednje nego prošle godine u istom razdoblju.

Kojoj bi brzini odgovarala sadašnja kreditna aktivnost banaka s obzirom na to da neki poznavatelji situacije smatraju da je više-manje ‘u leru’?
Recimo, u drugoj. Ali i potražnja za kreditima je nakon podizanja kamatnih stopa prvo u zadnjem lanjskom tromjesečju, a onda i u prvom dijelu ove godine negdje s ljetom počela splašnjavati. Usto je svjetska kriza već potaknula zaoštravanje uvjeta pod kojima se odobravaju krediti, u prvom redu vezano uz procjene vrijednosti nekretnina u odnosu na iznos kredita.

Ni 2009. očito neće biti tijesno zbog kreditnih limita. Zapad je pred recesijom, svi računaju s teže dostupnim i skupljim izvorima financiranja?

O dostupnosti izvora novca u sljedećoj će godini umnogome ovisiti i daljnja dinamika kreditiranja. Osim toga dolazeća recesija u EU odrazit će se na smanjenje potražnje za kreditima i na domaćem tržištu preko nešto slabije iduće turističke sezone, što će pak imati povratno djelovanje na ostale domaće uslužne sektore.

Iz banaka se čuje da bi se krediti dogodine trebali više usmjeriti malim i srednjim poduzećima nego građanima. Može li se govoriti o znakovitim sektorskim promjenama?
Mijenjaju se propulzivne grane u hrvatskom gospodarstvu. Građevinarstvo i trgovina godinama su “vukli” rast BDP-a, ali u dolazećim godinama moramo pronaći nove razvojne lokomotive. O strukturnom je usmjerenju u pojedine sektore teško govoriti kad su oni jako mali i zato se prije može govoriti o sporadičnom izboru tržišnih niša. RBA će nastojati što više kreditnog potencijala usmjeriti u proizvodnju i izvoz, i to ponajprije kod malih poduzetnika, koji su znatno fleksibilniji u prilagodbi promjenama na tržištu i potražnji za svojim proizvodima. Sektorski potencijal vidimo u razvoju organske poljoprivrede, prerađivačke industrije, eksploataciji obnovljivih izvora energije, a ne odričemo se ni održivog razvoja turizma. Ova kriza, čiji je drugi val iza nas, tako može postati nova razvojna prilika nacionalnog gospodarstva. To je prilika koju nemamo pravo propustiti.

U potrebama države za refinanciranjem dugova opet se oslonac traži u domaćem terenu. Je li ovotjedni sastanak u Vladi nagovijestio rješenja?
Ministarstvo financija može servisirati svoje dugove, ali s obzirom na situaciju na međunarodnom tržištu, razumljivo je da se preferira domaće. S premijerom i ministrom financija razgovarali smo o smanjenju deficita jer je to najbolji put da se dugoročno olakša servisiranje dugova. To prije što se kriza koja trese svijet polako iz financijskog sektora seli u realni. S tim treba računati. Kad se svemu dodaju već postojeći dugovi, odnosno potrebe za (re)financiranjem Hrvatskih cesta, HŽ-a i HBOR-a, bojim se da iduće godine neće biti izgledno započinjati velike investicije. Za velike projekte jednostavno će biti teško osigurati izvore financiranja.

Kako bi se danas u nekom pokušaju banke da se financira vani manifestirale teze o zamrznutim ili zakrčenim kreditnim tržištima i je li već vidljivo postepeno odmrzavanje?
U ovom trenutku nitko ozbiljan nikom ne daje srednjoročni neosigurani kredit. S kratkoročnim izvorima po današnjim uvjetima ne može se financirati ozbiljan projekt jer oni impliciraju kamatnu stopu od 10-ak posto, a nju ne može iznijeti normalan projekt. No i dogodine izvori financiranja neće biti ni dugoročni kao dosad ni atraktivni poput prijašnjih u smislu cijene. Sve to znači manju investicijsku potrošnju, manji priljev u proračun.

Na kojim procjenama gospodarskog rasta počivaju ta očekivanja?
U aktualnim uvjetima nestabilnosti vodećih svjetskih gospodarstava procjene rasta danas se korigiraju gotovo svakodnevno. Konsenzus analitičara je za 2009. na oko tri posto i moglo bi se reći da to za Hrvatsku zvuči relativno dobro u perspektivi iduće godine.

Kako bi u svemu moglo proći stanovništvo?
I tu će se vjerojatno osjetiti pogoršanje, a nije isključeno ni dizanje kamatnih stopa premda se nadam da se to neće dogoditi, ili barem ne znatno. U tom smislu najosjetljivija su kategorija stambeni krediti. Oni će biti nešto teže dostupni, dok bi druge vrste kredita u prvom redu mogle biti malo skuplje.

Naplate kredita

Očekujete li s obzirom na sve pogoršanje naplate kredita?
Hrvatska je dosad ukupno bila vrlo visoko u disciplini otplate kredita, i kod stanovništva i kod poduzeća. Ali i dosad se kvaliteta portfelja razlikovala od banke do banke. Racionalno je pretpostaviti da će zbog porasta kamatnih stopa i zbog objektivne nemogućnosti da se primanja ljudi povećavaju kao dosad doći do laganog pada pokazatelja naplate. Ali tu je realno pretpostaviti da će to biti za manje od jednog postotnog boda, što za naše banke neće predstavljati strukturni problem.