Izgleda da ova dionica nema još svoju temu pa je red da je otvorimo. Izgleda da je današnji rast pri kraju povezan s ovom vijesti:
Graditeljski sektor su analitičari početkom godine isticali kao jedan od atraktivnijih pa se tim više čini izvjesno Tehnikino preuzimanje Tempa
Građevinski sektor burzovni su analitičari početkom godine uglavnom isticali kao jedan od atraktivnijih u 2006. godini. S jedne strane, infrastrukturni projekti još drže solidan tempo, a s druge, u dijelu privatnih investicija propulzivnošću se ističe stanogradnja koju nisu pokolebala ni smanjenja državnih poticaja ni niže porezne olakšice. Burzovni optimizam ponajprije se odnosi na nekoliko sektorskih perjanica, a u njihovim redovima, čini se, veoma je aktualno pitanje konsolidacije i okrupnjavanja. Ako je suditi prema novijim javnim istupima i glasinama u financijskim krugovima, vodećim kompanijama posebno su zanimljive tvrtke u pretežito državnom vlasništvu čija privatizacija uključuje najavljene otpise dugova. Nakon što je Dalekovod izrazio interes za sudjelovanjem u privatizaciji šibenskog TLM-a, ovih dana dobro upućeni neslužbeni izvori tvrde kako vodstvo zagrebačke Tehnike lobira u nadležnom ministarstvu radi preuzimanja mnogo manje uspješnog gradskog konkurenta u visokogradnji, tvrtku Tempo.
Uprava Tehnike jučer zbog sastanaka nije bila dostupna za komentar te informacije. Ostaju tako u zoni špekulacija i tvrdnje da je određeni vlasnički udio u Tempu prvotno bio planiran za iduću javnu dražbu za prava, da bi se potom isključio s liste upravo zato što su u tijeku preliminarni razgovori vodstva Tehnike i ministrice graditeljstva. Načelno, Tehnikine se ambicije čine prilično razumljivim, pogotovo u kombinaciji s pričom o otpisu dugova. U segmentu visokogradnje Tehnika je tržišni lider koji se već 2004. godine ukupnim prihodima približio klubu domaćih kompanija s milijardom kuna prometa (966 milijuna kuna). U devet lanjskih mjeseci ostvarila je približno tri četvrtine tog iznosa, a skorašnja će objava godišnjih rezultata pokazati je li joj do kraja godine uspjelo uprihoditi milijardu kuna.
Nasuprot toj uspješnoj tvrtki koju vlasnički kontroliraju menadžment i zaposlenici (dva kruga ESOP programa), Tempo je već godinama u agoniji i bez kapitala, a prije nekoliko godina Ministarstvo financija je na ime dugova poduzeća državi preuzelo njegovu upravnu zgradu u središtu Zagreba (u Boškovićevoj ulici). U devet lanjskih mjeseci Tempo je zabilježio tek nešto više od trećine prihoda ostvarenih u istom razdoblju godinu prije (82 prema 223 milijuna kuna), a višestruko se produbio i gubitak (sa dva na 15 milijuna kuna).
Za državu koja slovi kao većinski vlasnik (više od 95 posto) Tempo predstavlja samo teret (prema posljednjem kvartalnom izvješću još se u Tempu vode 682 zaposlena), a Tehnici je očito unutar 200-ak milijuna kuna Tempove aktive zanimljiv dio njegove imovine, pogotovo ako ga može preuzeti jeftino. S tim u vezi, treba reći da djelatost Tempa osim visokogradnje uključuje i niskogradnju, proizvodnju betonskih proizvoda za građevinarstvo te vađenje šljunka i pijeska. Od prodaje vlastitih proizvoda u devet je lanjskih mjeseci ostvario oko četvrtinu prihoda. Iz svega proizlazi da se, uz očišćenu bilancu, Tempo može solidno uklopiti u interese Tehnike, koja je u novije vrijeme pozornost medija najviše privukla velikim investicijskim projektom stambenog kompleksa u središtu Zagreba (Centar Zvonimir). Vodstvo Tehnike, poput još nekoliko vodećih igrača u građevinskom sektoru, općenito uživa reputaciju dobre umreženosti i veza s (političkim) strukturama odlučivanja, ali tek treba vidjeti hoće li se u konačnici posve galantno i pošteđena konkurencije domoći te imovine.
(17:07, Poslovni dnevnik, TO ONE)