O poduzetništu u Hrvatskoj ali i Jugoslaviji: “… tada ilegalnim putovima, ZX Spectrum stiže na njegov stol.”
Svi javno govore o tome da su morali kršiti zakone da bi nešto pokrenuli. Politika i dan danas gura svoje i koči poduzetništvo.
sve si mislim kako je sve bilo baš tako. Što uopće znači ova bajka i kome je namijenjena.
Koja je svrha ovog clanka? Ego trip? Ako je to onda je OK. Inace je bedastoca.
…opet kocka,fliperi,virtuala…nikako da se pojavi onaj pravi,normalan…pa u čemu je problem?
…ovo ispada…hvalite me usta moja…a zašto ni pošto …ne zna se… [tongue]
…uostalom nađite nam nekoga koji sada započinje i ovako mu cvatu ruže…a ne nekog pred dvadeset godina… [lol] [lol] i nek cijepa drva da si kupi laptop… [rolleyes] [tongue]
Kol’ko je samo majstor pozubljao para naivcima koje je navuk’o na telefonske usluge s dodanom vrijednošću poput stixi-a i drugih. SMS s linkom na neku pizdariju od sadržaja naplati 15-ak kuna, 4 takva na mjesec i iznos već naraste na 60 kuna pa se ti buraz misli. Jednom kad aktiviraš uslugu, ne možeš je više deaktivirati a da ne dobiješ slom živaca probajući kontaktirati njihovu “službu za korisnike”. Za šišanje ovaca, to je poduzetnik bez premca.
Od svih Vas volio bih čuti Vašu priču , da li ste nešto sami pokušali pokrenuti i napraviti.
Vjerujte , ovo što je čovjek napisao u jednu ruku je bajka za naše prilike , ali ja mu od srca čestitam na uspjehu.
Ja sam isto jedan sa ” ZX Spektrumom” , krenuo sam rano, ali na žalost u pogrešne “vode”. Naime , radi se o građevini.
Čestitam na uspijehu! Nastavite tako dalje!
…
Zgodna priča. A zašto nam je kako nam je otkrivaju "pljuc" komentari čitatelja. Napravite nešto svoje pa nam pričajte o tome. Pljuc sa sigurne udaljenosti nije nešto ni pametno ni hrabro ni zanimljivo.
I ja sam isto mami objašnjavao da s lovom koju mi daje ne kupujem drogu [shocked]
…meni je žao ali ja sam ljubomorna…jer ja sam nesposobna…prvo ne cijepam drva,nisam radila 2-3 posla za vrijeme faksa,nisam zaposlila mamu u svojoj firmi,nisam prodala Atlantiku ljekarne…
…mene pak ništa posebno ni ne veseli…jer vidim da je svaki dan sve teže,i uopće na to ne gledam kao na izazov,već me još više strah…
…što je najgore,mislim da je i ova ispovijest jedna velika šarena laža,jer dotični gospodin je isto u strahu svaki dan,pa njegov optimizam ne prelazi na mene…
…a prilog je napisan kao da je iz iste kuhinje u kojoj kuha naš kolumnista…( prepisan iz kakvog američkog priručnika…kako uspjeti …)
…imam i jedan plus,mislim da sam ja bar iskrena a i nisam morala mami objašnjavati da sa drogom nemam ama baš ništa…
[wink]
………..sudjelovao nam na osnivanju Udruge ljekarnika u HUP-u ! …………..I ja, dragi Saša,koliko nas je bilo..6 ili 8
… a sad pogodi ….
Pozdrav sa sjevera.
Svaka čast. Da nas je barem više ovakvih kao Saša, a manje ovakvih koji uvijek pljuju (komentari iznad). Ovakvi ljudi su zlatni rudnici za jedno društvo.