Dobro je da je Tihomir Orešković otišao u Kitzbuehl. Time je otvoreno pokazao da mu je jasno da će voditi računa o tome da je bitno to što misle naši kreditori, a ne obični ljudi, “raja”. Za taj prvi potez mu svaka čast.

No, šteta da na to odmah nije “prikopčao” nužnost ostvarenja primarnog budžetskog suficita. Taj mrski termin je spomenuo i Nilssen, glavni ekonomist Uni Cerdita ali kao 1,5% BDP-a a ne samo 1% o kojem je govorio Vujčić kao “kočnici” za zaustavljanje grude snijega (rastućeg duga). Neupućenima to može izgledati praktički beznačajno ali jasno ukazuje da je suficit od 1% BDP-a magla. Nilssena naravno puno više brine itakako izgleni “haircut” njegove banka od primarnog budžetskog suficita – što bude veći postotak tog budućeg suficta, to će biti veći i “haircut” Uni Credita da ga uopće omogući – barem u teoriji .

Podsjetimo, Uni Credit i Banca Intesa same drže više od 50% cjelokupne bankarske aktive u Hrvatskoj (vidi analize Funding risks in Eastern Europe) Fitch Ratings-a. Također, cross border claims u Hrvatskoj prelaze 50% BDP-a.

Po tim pokazateljima Hrvatska je na dnu među “balkanskom četvorkom” (Hrvatska, Srbija, Bugarska, Rumunjska).

U navedenim studijama Fitch Ratings ističe da je to gore nego da ima izloženost prema Grčkoj koju ostala trojica imaju, a Hrvatska nema.

No, postoji nešto još gore čak i od toga: Hrvatska je po tzv. “ideksu beznačajnosti” – izvozu industrijskih proizvoda u Njemačku kao postotku BDP-a – prva u Evropi, iza nje su samo Estonija i Srbija. To bi trebao biti najvažniji pokazatelj da Hrvatska više nikada neće imati industriju i da može živjeti samo od turizma i poljoprivrede.

Mene je posebno zabrinula fotografija Oreškovića i Vujčića na naslovnici “Jutarnjeg lista” na kojoj obojica drže ruke prekrižene na prsima i gledaju u pod. Kakva li su im to pitanja postavili naši kreditori da je to kod njih izazvalo takvu reakciju?

Marx..ti si vrlo bistar i obrazovan čovjek…možemo puno naučiti, čitajući tvoje zaključke….piši više i češće-.

Miami, hvala na komplimentu. Trudit ću se i dalje. Međutim, cijena pisanja takvih postova je da ljude okrećete protiv sebe. Kako kaže August Šenoa u “Kanarinčevoj ljubovci”, “Ljudi nikoga i ništa ne mrze toliko kao one koji im razbijaju iluzije”. Tu se radi o borbi protiv vlastite podsvjesti – čim pročitaš nešto što si intuitivno slutio ali si odbijao povjerovati “pada” tvoja obrana. Crni pakosni mali vražičak u tvojoj podsvjesti odmah skoči i počne te bockasti svojim trozupcem pitajući: “Pa sada kad znaš – zašto ništa ne poduzimaš!?”

Mnogo, mnogo bolje je slijediti ne Šenou nago Shakespeare-a: “The show must go on!”. Naravno sjedeći gledalištu.

Ok za znanje , ali muči me jedna stvar ? Kako to da prije niste pisali i upozoravali na neke stvari nego baš sad ? Zar ovo sve nije postojalo i egzistiralo i prije a ne od jučer ?

zm1

Nemam kamo nego Vam reći da pogledate moje postove koliko god možete dalje unatrag – na neke stvari upozoravam već godinama.

No mene više brine da Vi očito niste čuli za strah od objavljivanja . Autor sam niza neobjavljenih tekstova (u 2013 nisam uspio objaviti čak četiri za redom i tada sam definitivno digao ruke) i dviju neobjavljenih knjiga. Na primjer, prije dvije godine sam tražio neku instituciju koja bi mi omogućila izlaganje “Paralele između Hrvatske i Grčke – identičnosti, sličnosti i razlike” – dakle stavila na raspolaganje dvoranu i elektroniku. Ne biste vjerovali koliko su naši ljudi prestrašeni i koliko se boje konfrontacija sa neugodnim istinama.

Jedino što može donekle utješiti jest to da niti sam ja nešto posebno, a niti je strah od objavljivanja u Hrvatskoj nešto što ne postoji i drugdje. Na primjer itekako u EU gleda pozicije Njemačke i posljedica toga da ona samo dominira ali za sada još ne vodi; a što je rezultiralo trima greškama koje je EU napravila u svom razvoju (uvođenje eura; prevelik broj država članica – barem dvije-tri previše; kao i to da nikada nije otvoreno uzela na nišan nacionalizam i šovinizam u državama članicama ili državama aspirantima).

Ni Jean Claude Juncker niti Donald Tusk nisu nimalo oduševljeni kada ih netko prisili da malo progovore i tim neugodnim temama – o običnim europarlamentarcima da i ne govorimo. Posebno o temi vječitih sukoba Njemačke sa svim ostalim članicama i sve češće i agresivnije dijeljenje “packi” i lekcija.

No, čelnici EU si mogu dozvoliti da te teme izbjegavaju, hrvatski ne.

Što se tiče objave knjiga…morate naći sredstva , kako god znate….a najbolje u dogovoru sa izdavačem .
Naša Tiskara Zrinski, može Vam , izvršiti tisak …a vjerujem da možete još bolju ponudu dobiti
i u Srbiji , gdje su cijene niže, a lektorirani tekst na hrvatskom , pošaljite u hrvatsku tiskaru …..xy.
/ na p.p./ u Beograd. Rade za najveće i neće Vas razočarati. Pokušajte bar zatražiti ponudu .

Vaš tekst, mi je zapao za oko…imate ono- što čitatelji vole..jednostavan i slikovit izražaj, čak i kad su teme
složene.
Kome je knjiga namijenjena ? ..kojoj publici?

Miami, hvala Vam na podršci. I, kako kažu Amerikanci: “Ako se probijem na vrh, neću Vas zaboraviti”.

tko čeka, taj i dočeka, sada je Zoki na putu prema Pravom putu, a taj je gubitak izbora unutar SDP-a i to je njegov Pravi put
p.s. očekujem nastup na Pravnom fakultetu, da se malo pohvali studentima, kako je eto konačno uspio propasti i kao političar