poznato je da su hrvati financijski pismen narod

Žao mi je pročitat ovakvu glupost. Dotični stručnjak je očito opsjednut novcem i zato mu je jedini cilj imati novaca pod svaku cjenu. Siguran sam da nije podstanar i da nije imao iskustva poput: problemi sa stanodavcem, prisiljno iseljavanje jer stanodavac prodaje nekretninu, ne javljanje stanodavca zbog nemara u slučaju problema sa stanom, problemi sa stanom jer je stanoprimac rješio problem kojeg stanodavac nije htjeo rješiti … list ide dalje. Kupnja vlastitog doma može biti grozna investicija, ali nije UVIJEK grozna investicija. “U stvarnosti, to je obično grozna investicija” -> u njegovoj stvarnosti… dolje objašnjene činjenice troška vlastite nekrentnine su pozitivne činjenice koje pomažu u osvještavanju dobre kupovine nekretnine.

naravno da je to loša investicija, ako kupuješ samo za sebe i stanovanje. ako usput dio rentaš ili držiš turiste i sl. onda je to druga priča

Prije 3 godine supruga i ja smo živjeli kao podstanari, pa kad smo planirali obitelj tražili smo veći stan. Najam cca 60 kvadrata u Zagrebu je bio 3-3,500 kuna. Pa smo za te novce radije odlučili kupiti svoj stan. I kupili smo veći stan u istom kvartu za istu ratu. Ove nebuloze o troškovima održavanja, osiguranja itd. pa to je i tako najmodavac uračunao u cijenu najma. Tako plaćaš i pričuvu iako nisi vlasnik. Sad je pitanje hoćeš li je plaćati sam ili će biti uračunata u cijenu najma, ali ti je u konačnici svejedno.

Matematika ne štima !
U kupnju stana ili ulaganje u fondove uvijek generira isti početni kapital, a povrat od 7% na uloženi kapital jednaki je besplatnom stanovanju, istom onom kao kod kupnje nekretnine.
Američka pita !

gluposti na kvadrat. Za stan u kojem živim u Novom zagrebu rata na 15 godina je 2,5t kn. Najam takvog stana je prije 5 godina (kada sma kupovao stan) bio oko 2t kn. Danas je najam viši od moje rate.
Za malu razliku ne isplati se bacati novce u vjetar svaki mjesec. Na kraju kada se sve zbroji, taj stan je za 15 godina moj i troškovi režija su kao i kod najma. Ostatak života mogu štedjeti.
Alternativa je biti u najmu cijeli život, no postavlja se pitanje što kada dođeš u zasluženu mirovinu od 3t kn mjesečno. Od čega plaćati najam i režije i hranu?
Da je kod nas sustav za najam uređen, i da su razlike u kupnji i najmu veće, računica bi bila drukčija. Brojke iz ovog članka su bezveze nabacane bez ikakvog istraživanja.

da, bolje unajmiti stan, skrasiš se, i onda ti gazda švrlja po stanu, ili u boljem slučaju dođe i kaže: “Sorry, sin mi se ženi, molim vas tražite drugi stan”, i slično. Pa opet jovo-nanovo, traži stan. A ti se navikao, djeca se navikla… Ma koje sam gluposti ovdje pročitao!!! Kudikamo je bolje kupiti svoj stan, plaćati ratu kredita makar i nešto veću od cijene najma (makar i ne mora biti veća). U krajnjoj liniji, stan ti ostaje djeci. Pa ne bih kćeri mogao pogledati u oči, da meni i ženi dovede doma dečka da nas upozna, a on da skuži da su joj starci ustvari… podstanari. Ovu matametiku, nek ovi napišu na list papira A4 i nek njime obrišu…

Ni crno ni bijelo. Imao sam stan u Njemačko a kasnije i kuću. Kad sam stan prodavao, bilo je dosta nekretnina u ponudi tako da sam na njemu izzgubio cca. 10% vrijednosti. Pošto sam u sito vrijeme kupio kuću u rohbau fazi, tu sam od te zasićensoti profitirao. Naprvio sam grešku, što sam pro unutrašnjim radovima ugrađivao dosta kvaliteten materijale (mramor, granit, egzotični parket, top kuhinju kao i Villerey Boch kupatilo i wc-e). Da skratim, pri prodaji kuće mi to uopće nije bilo honorirano, tako da sam u principu oba puta nešto novca izgubio. Vidim ovjed ljudi vele da za ratu od 3,5 tisuća kuna financiraju stan od recimo 100 tisuća eura. Do prije godinu dana je kamata na dugoročne kredite iznosila cca. 4%, tako da je samo za kamate potrebno godišnje 4 tisuće eura. Tom dinanimkom otplate, stan se ne može otpaltiti za 30 godina. Osim toga u tom vremenu otplate, imaš osiguranje za stan, pričuve, popravke… a ako nakon 30 godina stan eventualno i otplatiš možeš ga komotno renovirati. Drugi problem je taj, što si vezan za sredinu, nisi fleksibilan, pri odabiru posla i propuštaš možda šanse doći do dobrih pozicija i zarada.

To možda vrijedi na Zapadu gdje pojedinac, osim nekretnina, ima na raspolaganju još cijeli niz opcija za kratkoročna i dugoročna ulaganja. U Hrvatskoj se možete eventualno kockati na ZSE i biti opelješeni kad na vidjelo iznenada ispliva nekakav kriminal koji je politika godinama skrivala.

viewer, u tome i jest poanta. Hrvatska je jedno, Njemačka je drugo. Mi smo inertni, ne seljaka nam se previše. Ja živim u Rijeci, i neznam da li bih za neznam koliko veću plaću išao živjeti u, npr. Pulu (koja je, btw. blizu Rijeke), kamoli u Osijek, a teško da bih išao i u Zagreb. Dok vani je to mnogo učestalije, posebno u SAD. Njima je, valjda, još u krvi onaj “pionirski gen”, pa on, ako živi, npr. u Bostonu, i dobije bolji i bolje plaćen posao u npr. New Orleansu, on bez problema potrpa ženu, djecu, psa, nešto od namještaja, u karavana, i – pravac New Orleans. Čak ne i u neki grad, on će odseliti i u provinciju, ako je bolji posao i veća plaća. Oni su naprosto takav mentalitet. Tamo ima fluktuacije stanovništva, i jasno da se tamo onda manje kupuju vlastite kuće ili stanovi, jer ni on sam ne zna koliko će se dugo tu zadržati. Vjerujem da je tako (ne u tolikoj mjeri) i u Njemačkoj. Što se tiče stana koji si ti opremao najskupljim materijalima….valja i sam znaš da cijenu nekretnine određuju uvijek i jedino samo tri stvari:
1. lokacija
2. lokacija
3. lokacija,
… i kao četvrto: lokacija.
Sve možeš sagraditi, Taj Mahal ili kokošinjac. Možeš sagraditi, pa ako ti se ne sviđa, sruši i gradi ponovo. Ali lokaciju ne možeš “sagraditi” pa da si i Bill Gates. Tako da, naravno, da će ti kupac doći u stan i reći: “Imate mramor? Ma vadi ga, ne zanima me. Tikovinu? Nosi je sa sobom!” On će ti, u cilju smanjenja cijene, vikati. “Ama zašto mramor? Zašto tikovina? Ja više volim kamen i hrastovinu! Zašto Villerey Boch kupaonica? Meni se to ne sviđa, ja volim “to-i-to!” Plaća se samo i jedino – lokacija.
A za ovo ostalo, ostajem pri onome sšto sam napisao. Naravno da stan treba održavati, ali (bar kod nas) gazda ti ga neće ofarbati ili promijeniti stolariju, to će tek eventualno učiniti kad odu stari podstanari, pa prije nego dođu novi.
Ja sam osobno kupio stan na kredit, jest, guši me kredit, ali bi me gušio i najam stana. I, na kraju krajeva, ostat će djeci, bolje nego da kad ja crknem da ih gazda tjera is stana, tri dana nakon što su mene ispratili u Vječna lovišta.

Dobro jer ste svi vi primjetili da je ovaj ‘ne’novinar samo preveo americki clanak i da nije primjeren Hrvatskoj? U Americi je to tako, kupite stan/kucu na kredit i ovisno o tome gdje kupite godisnji porez na nekretnine moze biti i do 70% godisnje rate hipoteke. Jer nema poreza na benzin, PDV je fleksibilan i uglavnom i ako postoji krece se od 5-8%sto iskljucuje hranu, od necega se mora financirati vlada i javni radovi. Isto tako, uglavnom je iznajmljivanje jeftinije od kupnje i stanari su zasticeni zakonom protiv gluposti koje Hrvatski najmodavci izvode. Pa si sada razmislite.

100t eura uz kamatu 3,95% na 30 godina dobijete ratu od 3700 kn. Prije 3 godine je tako bilo. A ako je najam 3500, onda mislim da najam nema smisla. Najam mora biti za barem trećinu povoljniji da bi imao smisla.

Kod nas je kupnja kuće/stana vid štednje jer bi tu neku razliku između najma i kupnje stana od cca 1000 kn ionako potrošili. Ovako nakon 15-20-30 godina stvorite određenu vrijednost od cca 100.000 Eura.
Baš me zanima da li ti bogataši žive kao podstanari i bacaju svaki mjesec u vjetar 3000 kuna dok stanodavac otplaćuje kredit za taj stan sa najamninom koju istima naplaćuju.

Bravo! To sam i ja htio pitat. AKo je to tako loša investicija, kako to da bogati nikad nisu podstanari?