Forum

Naslovnica Forum Komentari članaka Donosimo priče troje Slavonaca koji su otišli trbuhom za kruhom
Pretraživanje
Dionička društva
Večernji list donosi priče troje Slavonaca koji su trbuhom za kruhom napustili Hrvatsku.
hasenfefer 4.10.2014.
Dugotrajni korisnik
Veliki krug prijatelja
50%

fantom


hasenfefer

Vi ne shvaćate. Ekipa je vani i dobro im je.
Nema tko provesti reforme, a da se i provedu nema nitkog tko zna raditi.


Haso, vi ne shvaćate ili imate agendu za trkeljanje gluposti. Reforme su drugi naziv za pljačku, i pretvaranje nečega što je nekad bilo državno, u korporaciju (ili njene podružnice) kojom upravlja Vatikan (policija i vojska su pod direktnom ingerencijom Vatikana, što ste mogli vidjeti u ugovoru sa svetom stolicom nedavno, kad policija nije smjela ući u crkvu) i cionisti. MUP je korporacija od prije 2000., sudovi su korporacije, osnovne škole, jedinice lokalne samouprave su firme, lani je porezna postala korporacija, katastar je korporacija, itd. Koliko vidim po službenim dokumentima, još jedino Hrvatske vode nisu otete, al i to će slijediti nakon HEPa i autocesta.

Gospon Fantom tu samo Vama nije jasno. Hrvatska je “država” koja ne funkcionira. Umjesto da štiti svoje građane ona štiti kriminalci i mafiju koja se uvukla u sve pore “države”. To nije posao države.
U hrvatskoj nema nikakve sigurnosti, a svaki pokušaj da se ova zemlja izvuče iz 18. stoljeća i rodbinskih i kumovskih veza odmah se sprečava.

Ono što Vi ne shvaćate je da me baš briga više za to.

Hrvatska nije više moj problem.

hasenfefer 4.10.2014.
Dugotrajni korisnik
Veliki krug prijatelja
75%

Pero7



dirljivo-pismo

hrvatska-nije-zemlja-za-kukavice

nikada-necu-otici


Gdje god da odeš ti si stranac i uvijek ćeš biti stranac.
Hrvatska je tvoja jedina Domovina, jedino si tu svoj na svome.

jedno emotivno pismo
Pismo danas postaje aktualnije više no ikad, jer govori o iseljavanju iz Lijepe naše.
Helena je jedna od rijetkih koja ne želi otići iz svoje domovine…
Pismo još jednom prenosimo u cijelosti:

Tu sagradi dom, tu je stari temelj, tu, na kršu tom….

Ponukana konstantnim lošim vijestima i raznoraznim crnim statistikama o nama, mladima i školovanima u Hrvatskoj, naprosto sam bila primorana ovo napisati….

”Ostani tu,
tu je tvoja mati,
ostani tu,
još će sunce sjati,
ostani tu,
snove čuvaj samo za Nju,
ostani tu……”,

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/dirljivo-pismo-mlade-hrvatice-koje-morate-procitati-hrvatska-nije-zemlja-za-kukavice-nikada-necu-otici-136896-772408 [dnevno.hr]

Evo ovo pismo je tipičan primjer Karamarkovih seljačina.

Hrvati bi sada trebali biti sretni jer su se vratili u 18. stoljeće, jer su svoj na svome.

Ili da povučem usporedbu koja je gospodična navela, da se svi vozimo na kolima koji vuku konji i svi ćemo biti sretni.
Makar neki javni službenici baš i ne reklamiraju tu epsku sreću, već dok se njihovi sretni Hrvati voze po autobusima naručuju mercedese i BMW s dodatnom opremom.

E pa gospođe i gospodo ja želim svojoj djeci osigurati bolje uvjete živote nego što su meni osigurali moji roditelji.
A nisu bili loši.

Ja recimo i nisam imao lošu plaću u Hrvatskoj (9.000 kn neto), ali što mi to znači, kao što je i kolega na forumu napomenuo, ta plaća je za preživljavanje kada imate obitelj.

Vani imam plaću 4 puta veću i zadovoljstvo. Troškovi života manji nego u Hrvatskoj (koja ako je u 18. stoljeću i cijene bi trebale biti takve).

Vani se dobar radnik uvažava, nagrađuje, a ne da se minira na svakom koraku od seljačina koji ne znaju posao.

Evo tipičan primjer je gradonačelnik Bandić.
On je danas bar 50 puta izjavio da je on gospodin. Valjda misli da će stalnim ponavljanjem to postati istina i da će mu netko povjerovati.

Bandiću gospodina daju odgoj, kultura a najviše njegova djela.
Po djelima se čovjek ocjenjuje, a ne po jeftinom samoreklamiranju.

Hrvati odlaze van jer im u Hrvatskoj nije dobro.
Od 1991. se čeka da se nešto promijeni.

Ljudima je dosadilo čekati, život ne čeka.
Rezultat ovoga su radovi hrvatskih Vlada od 1991 do danas.

hasenfefer 4.10.2014.
Dugotrajni korisnik
Veliki krug prijatelja
50%

Evo da dam i jedan prijedlog.

kako je puno Hrvata otišlo, a otići će ih još više (bar 100.000 u sljedeće dvije godine), a postoje ogromni nenaseljeni područja Hrvatske mislim da bi Hrvatska trebala primiti sve izbjeglice iz Sirije i ostalih afričkih zemalja.

Imamo iskustva s izbjeglicama i možemo tim jadnim ljudima pomoći ovdje da osnuju svoj dom i život. Novi početak.

Naravno od Europske unije treba tražiti naknadu (novčanu, godišnje visine jednog HR proračuna) koja će se trošiti namjenski.

Polovica za otplatu dugova (glavnice), a ostatak za podizanje industrije i poljoprivrede gdje će ti ljudi raditi.

Ok. Dio može i na ove uhljebe (ja ih zovem seljačinama) koji ostaju u Hrvatskoj.

I oni će morati od nečeg živjeti. Sve te općine, sela i gradovi.

čekamo inicijativu od naše Vlade i ministarstva vanjskih poslova.

Zadnja izmjena: hasenfefer (18.6.2015. 12:37)
Moller 20.8.2008.
Dugotrajni korisnik
Veliki krug prijatelja
100%

fantom


U Slavoniji je uvijek bilo kruha, znači da nisu otišli za kruhom.

ne živi čovjek samo o kruhu
Pero7 4.2.2011.
Dugotrajni korisnik
Veliki krug prijatelja
-

hasanfafer :

Bajka o liscu i kokošima

Jednom davno, u jednom gradu, koji bijaše smješten ispod velikog brda živjeli su sretni ljudi. Bio je to miran i marljiv narod koji je puno radio i zaradio.
Da lijepo i sretno živi.
Brdo je bilo veliko i šumovito. Davalo je kisik gradu, a ljeti hladovinu.
Zimi kad su magle počele igrati skrivača sa Suncem ljudi bi išli na vrh brda da ih obasja Sunce.
Nije im trebalo puno za sreću.

No nakon nekog vremena u grad se doselio Vlastelin koji se naselio na brdu.
Nije mu se sviđala sreća ljudi u gradu, pa je odlučio da naplati svoje brdo.

Stavio je rampu na dnu brda i tražio 200 zlatnika za prolaz na vrh brda.
Ljudi su se bunili, ali zrake Sunca su im bile važnije od zlatnika jer teško je bilo živjeti u sivilu i mraku.

No to vlastelinu HRkljanu nije bilo dovoljno.
Zbog čega bi građani besplatno živjeli u sjeni brda?

I tako vlastelin HRkljan zatraži da svaki građanin koji radi plati 300 zlatnika za hladovinu.

Sad građanima nije već bilo svejedno, jer nisu svi to mogli plaćati.
Ali sreća se zlatom ne može kupiti.
Zbog toga su građani našli novi posao, da bi mogli platiti svoju sreću što žive u tom gradu.

Uzgoj podbrdskih kokoši. Uskoro sretni grad pod brdom dobio je naziv “Kokošarski grad”.

Da bi mogli uzgajati kokoši ljudi su trebali drvo da izgrade kokošinjce.
Već pogađate. Drvo je raslo na brdu, koje je bilo obraslo gustom šumom.

I tako su građani počeli kupovati drvo da stave svoje kokoši pod krov, od jedinog proizvođača vlastelina HRkljana.
Neki građani su se pobunili i smatrali su da ako već plaćaju korištenje brda, da bi drvo trebalo biti besplatno.

Ali njihovi glasovi ubrzo su nestali u kokodakanju kokoši koje su bile neispavane.

Naravno,zlo nikad ne dolazi samo.

Ubrzo se je pojavio Lisac.

.

hasenfefer 4.10.2014.
Dugotrajni korisnik
Veliki krug prijatelja
50%

Dolazak Hrvata 2

Vaš link … [24sata.hr]