ništa nisam shvatio,
idem pročitati još jednom

Bravo Tomislave, već sam se uplašio da ste izgubio vodeću nit… Tržište kapitala ili bolje rečeno tržište imovine treba lucidne kolumniste i znalce koji imaju hrabrosti uzburkati ovu žabokrečinu i razotkrivati uzroke i posljedice, i to pisati na razumljiv način jer ćemo svi trpjeti posljedice (većina nije toga svjesna) zbog zalizanih, važnih, bogatih i nedodirljivih tipova,koji vode tu prevažnu industriju u krivom smjeru.
Prije nekoliko godina su bile sramežljive naznake popisa i oporezivanja nekretnina (pozdravljam!), oporezivanja kapitalne dobiti (pozdravljam!)…., ali so interesi lobija očito prejaki… jer im odgovaraju ogromne špekulativne zarade, a ne pravedna država jednaka za sve.

Kada bi kojim slučajem unutar političke elite postojao neovisan i stručan kadar, jako brzo bi uočio PAT-POZICIJU (šah) unutar koje zamrnuti kapital stoji u tisućama izgrađenih i neprodanih stanova. Gro nelikvidnosti potekao je upravo iz tog segmenta i prelio se na ostatak privrede (mahom maloprodaje) i kreće u pravcu zatvaranja pozamašnog broja radnih mjesta. Pravilnim odabirom porezne politike, moglo se davno prije, ali i sada nije kasno, pokrenuti prodaja nekretnina i pretvoriti tu vrijednost u realni obrtni kapital koji pokreće nove djelatnosti. Naša stvarnost koja je godinama figurirala pretežito preko građevinskog sektora morati će okrenuti se stvarima gdje se kapital stvara (realni proizvodni sektor) i plsmanom preko državnih granica doći do sredstava nužnih za održivost bilo kakvog napretka. U suprotnom, naša će djeca bez vlastite perspektive odlučiti prekinuti reproduktivni ciklus i tom revolucijom ugasiti lijepu nam našu!!!

Ima jedno mjerilo. Što je kvadrat stana veći to je gluplji kupac. Da izvinu mi svi kojima je bila sila pa su morali to kupiti. Znači pamet nacije se ogledava u cijenu koštanja kvadrata stana. Naravno komunizam je bio pametan, pa je djelio pravo na stanove. Ljudi su imali više novaca za opću potrošnju i priuštili su si veći broj kvalitetnih proizvoda koji su proizvodili većinom domaći radnici. Po meni, najbolji biznis na svijetu je trgovina iz Kine. Pazi Vamo prijatelju birtijašu, otvoriš tvrtku u Kini za sitne novce, radnik komercijalist te košta mjesečno 100 dolara. Njegovo je da nađe proizvođača, stavi maržu od 20% i pošalje je brodom. Čist elegantan posao. Kupac iz Hrvatske recimo PEVEC ili bilo tko, mora Kinezu 100% potvrđeno pravilo, uplatiti 100% unaprijed. Znači na tuđi kapital zarađuješ fantastičnih 20%. Troškovi mjesečno, radnik 100 dolara, šupa ili kontenjer 20$, pristup internetu 2$. Zarada neograničena, profit ispod 20% ne manji od 19%. O ćemi ljudi mi više imamo razgovarati? Kakve dionice, kakve obveznice? Kakve proizvodne linije? Kinezi gospoda kraljevi, mi sitni zemljoradnici. To nam je sudbina.

cijene stanova moraju pasti, ali baš da će toliko kako birtić kaže sumnjam. vjerojatno će se ispuhati tako da ćeš u centru zagreba naći stan po 1800 eura za m2, a na periferiji za 800 eura , a ovo između će se već rasporediti. to bi bile realne cijene. neće biti u centru stanova po 1000 eura. to zaboravite. većina ljudi ipak nema kredite, premda se čini drukčije.

Hmm, ne bi htio opet coprat 🙂
Ali čini mi se da statistike neplaćenih kredita ne uračunavaju samo neplaćene rate nego kompletne kredite.
Logika je u tome da banka ima pravo naplatiti cijeli kredit čim dođe u probleme sa otplatom.
Npr. ako kreditu nisu plaćene 3 rate (što je negdje utvrđeni kriterij za kredite koji su ušli u probleme) onda se cijeli iznos kredita prebacuje u rizična i nenaplaćena dugovanja i banke moraju podizati rezervacije.
Ah ti bankari… nikad s njima na zelenu granu.