Danas, 11.10.2008 možemo sa sigurnošću ustvrditi dvije činjenice:
– Globalno gledano, cijeli svijet je u bankrotu.
– Novac koji isparava je prevara.
Sav novac koji isparava je kreiran iz ničega.
Sav novac koji isparava je posuđen sa kamatama.
U cirkulaciji skoro da i nema pravog novca, sistem se gotovo u cijelosti bazira na osnovi novca koji isparava.
Kreditor posjeduje i pravi novac, i novac koji isparava, i kamate.
Iznos ukupnih kamata je veći od iznosa pravog novca i iznosa novca koji isparava, zajedno.
Dug je nemoguće isplatiti.
Jednostavno, čisto, kristalno i jasno, riječ je o prevari.
I sam je Sveti Otac, Papa Ratzinger, neki dan, usred globalnog finacijskog kolapsa, proglasio postojeći bankarski sustav kulom od pijeska i izjavio da je novac ništa, vrijednost koja isparava.
Evo kako je naš Dudek, običan, prosječan čovjek bez poznavanja svemirske matematike, shvatio Papino oficijalno obraćanje cijelom svijetu:
U robovlasničkom društvu, rob po cijeli dan izvršava volju i naredbe svog gospodara.
U robovlasničkom društvu, rob za svoj rad ne prima nikakvu naknadu, plaću, osobni dohodak ili nagradu.
Bankarski sustav – kula od pijeska i novac koji ne vrijedi i ne znači ništa, mene Dudeka drže u ropstvu čitavih dvadeset stoljeća.
Krivica za postojeće stanje leži na imenima ljudi i institucija.
Krivci su bankari, političari, bankarske institucije i političke ustanove.
Vjerovatno ste primjetili da je najjači glas, glas koji kroz medije svih vrsta i tipova razara bubnjiće:”spasimo banke pod svaku cijenu”.
Dopir i izvire iz vrsti globalnih, svjetskih političkih ustiju, ustanova i institucija.
Kako i otkuda ta konspiracija političara i bankara?
Kako to da ništa o toj konspiraciji nema u našim medijima?
Zašto se ta konspiracija skriva od očiju i ušiju javnosti?
Činjenica je da su osim ogromnog bogatstva, važni ljudi sebi priksrbili i skoro neograničenu, a koja upravo prerasta u potpuno neograničenu moć.
Političari su jedini ljudi na svijetu koji kreiraju probleme, i onda se prividno pred očima javnosti bore za riješavanje tih problema.
Jeste li se ikada zapitali, ako su svi političari svijeta protiv inflacije i visokih poreza, zašto onda imamo inflaciju i visoke poreze?
Ezra Pound je još davno to objasnio na jednostavan, svima lako shvatljivi način:
“Dokle god ne znaš tko je kome dužan, ne znaš ništa o politici, ne znaš ništa o povijesti, ne znaš ništa o međunarodnim problemima.
Političari su samo sluge bankarima”.
Opisat ćemo trenutno stanje na jednostavan način:
Panika u kojoj bankrotirane države spašavaju bankrotirane banke, ne predstavlja spašavanje.
Kako države nemaju novaca, novim dugovima su porobile nove generacije.
Konsolidira se i centralizira moć.
Sve postaje nacionalno i državno.
U procvatu demokracije, jedino centralna banka ostaje u privatnim rukama.
A države duguju, robuju centralnim bankama.
Naših ušteđevina nema, nikada nisu niti postojale.
Bili su to sami obični brojevi na ekranima, u koje smo uložili cijeli naš radni vijek.
Ukrali su ti život, i ti tu ne možeš ama baš ništa.
U ovakvom sistemu, mi smo već mrtvi i više ne postojimo.
Kako je moguće da smo sebe doveli u ovakvu situaciju?
U svijetu sljepih, palili smo reflektore, u svijetu gluhih, urlali smo na sav glas.
Naravno da ništa nije pomoglo…
Još prije sto godina, bilo je potpuno jasno: izdavanjem duga umjesto vrijednosti, netko može zadobiti i uspostaviti potpunu kontrolu i dominaciju nad globalnim političkim i ekonomskim sistemom upravljanja.
Svjetsko bogatstvo i nije toliko mali zalogaj.
Čini se da smo između ostalih poboljšanja i napredaka kao što su globalni bankrot, ratna razaranja, siromaštvo i ekološke krize, iza nas ostali pravu pustoš.
Dakle, naša je trenutna situacija više nego 100% siguran dokaz:
ne možeš u isto vrijeme štititi građanstvo i služiti pučanstvu, te ujedno poštivati zakon…