Sa SORTE 2008. Zakasnjeli vapaj... vidi kako su se inzinjeri odvazili pa prozivaju samog Sanadera
1. Već niz godina, još od 1995. godine s ovog Simpozija upoznavamo javnost i Vlade RH o njihovom nedovoljnom i često pogrešnom angažiranju oko rješavanja problema preustroja njezine strategijske industrije – brodogradnje, ali i o nedovoljnoj brizi Države kao vlasnika brodogradilišta, u smislu njihovog konkurentnog poslovanja, bez rezultata.
2. Godine 2000. načinili smo, na zahtjev Vlade RH, projekt „“predaju hrvatska brodogradilišta Hrvatska brodogradnja 21.stoljeća“, u kojem smo elaborirali stanje i dali prijedloge rješavanja, također bez rezultata.
3. U dva je navrata Vlada RH (1994. i 2006.godine), izvan našeg utjecaja, izabrala inozemne suradnike, koje je skupo platila, da joj izrade program preustroja - bez rezultata.
4. Sjednica koordinacije Vlade za brodogradnju, zakazana za 15.12.2004. godine, gdje se trebao prikazati program realizacije uspješnog stanja u ULJANIKU i budućeg preustroja ostalih brodogradilišta - nikad nije održana. Materijal pripremljen za tu sjednicu ( prezentacija ) dostavljen je predsjedniku Vlade, Ivi Sanaderu, u ožujku 2005. kojega je isti proslijedio tadašnjem ministru gospodarstva, Branku Vukeliću - bez rezultata.
5. Nakon završetka XVII simpozija „Teorija i praksa brodogradnje“, održanog u Opatiji 2006. godine, pismeno smo ponudili Vladi RH našu suradnju u rješavanju trenutne problematike preustroja hrvatske brodogradnje u ovim presudnim trenucima borbe za njezinu opstojnost, na što nismo nikad dobili odgovor. Na taj način je, u najvećem dijelu, hrvatska brodograđevna struka i znanost u potpunosti zaobiđena.
6. Programi preustroja koje su izradila brodogradilište nisu razmatrani od strane Agencije za tržišno natjecanje RH, a što je preduvjet da bi bili razmatrani od strane EU komisije, odnosno, Povjerenstva EU za pregovore s RH (Poglavlje 8), već je Vlada odlučila izraditi tender za prodaju brodogradilišta nekom tzv.“ strateškom partneru“, tj. kupcu (ako ga bude) koji će, kao vlasnik, odrediti i provesti program preustroja prema vlastitom nahođenju.
7. Protivimo se da se brodogradilišta daju „na bubanj - pa što bude“, a još se više protivimo i samoj pomisli da se nad brodogradilištima provede stečajni postupak, što bi uslijedilo ako se ne pojavi kupac, jer bi to značilo likvidaciju brodogradilišta , velike egzistencijalne probleme djelatnika i konačan nestanak brodogradnje s ovih prostora, što bi bila katastrofalna povijesna pogreška prema RH. Ovo tim više što je danas svjetska financijska situacija takva da ne vidimo realne pretpostavke pojave kupaca hrvatskih brodogradilišta, koji bi bili u stanju predočiti pouzdana jamstva da neće, već sutra, financijski propasti.
8. Pisanja u tisku, i to uglavnom u negativnom (obično neistinitom ) kontekstu, posebice o trošenju novca poreznih obveznika na subvencije i pokrivanje gubitaka brodogradilišta, a koja su u odnosu na ono što brodogradnja donosi Državi ( i pored višegodišnje, za izvoznike, neprihvatljive financijsko-monetarne politike Vlade), su netočna i tendenciozna, jer ti porezni obveznici žive i od našeg „izvoznog“ dolara. U našoj zemlji brodogradnja čini preko 12% izvoza, odnosno deviznog priliva, a što je jamstvo za mogućnost njezinog međunarodnog zaduživanja, osigurava godišnju potrošnju u zemlji u trostrukom iznosu godišnjeg prihoda (multiplikacijski faktor 3) iz koje se potrošnje osiguravaju sredstva za Državni proračun u znatno većem iznosu od gubitaka koje brodogradnja iskazuje.
9. Hrvatska brodograđevna znanost i struka znade što valja činiti, (primjer „Uljanika“), samo joj treba dati priliku i mogućnost da to što zna i uradi. Još jednom nudimo Vladi, kao brodograđevna zajednica respektirana u svijetu, vlastito znanje, iskustvo i stručnost u rješavanju problema preustroja – kao najkritičnijeg problema hrvatske brodogradnje danas, dok još nije kasno.
10. Poznate su
Ne dajte zlovencima more jer ode u 3pm: terminal, plinovod, petrokemija, janaf, polimeri, brodogradnja, poljoprivreda itd itd