Kod usporedbe mirovinskih i investicijskih fondova osiguranici često ne razmišljaju da država
u trećem mirovinskom stupu 'dodaje' 25 posto na ulog do 5000 kuna
Moram li doista štedjeti u mirovinskom fondu?, pitao nas je čitalac Vjesnika, uz napomenu kako je »ogorčen, jer štedi u mirovinskim fondovima koji su ostvarili tri puta manji prinos od prosječne zarade u investicijskim fondovima i nije mu jasno zašto novac ne može prebaciti u unosniju branšu«.
Prema važećim propisima to nije moguće i većina zaposlenih građana Hrvatske (kao i veliki dio onih koji ostvaruju prihode preko ugovora o djelu) danas obvezno izdvaja pet posto mirovinskog doprinosa za drugi stup i obvezno će to činiti do stjecanja uvjeta za mirovinu.
Kad je riječ o dobrovoljnoj mirovinskoj štednji, osiguranik koji ima račun u fondu može prilagoditi visinu i dinamiku uplata svojim mogućnostima ili prekinuti s plaćanjem doprinosa (odnosno odustati od štednje), no novac ostaje u fondu do stjecanja uvjeta za mirovinu iz trećeg stupa. No, s obzirom na to da država potiče taj oblik štednje, u mnogo je slučajeva podjednako isplativ i svakako sigurniji nego ulaganje u investicijske fondove pa prije donošenja takve odluke treba dobro razmisliti. Naime, pri usporedbi dobrovoljne mirovinske štednje i ulaganja u investicijske fondove osiguranici često ne razmišljaju o tome kako država u trećem mirovinskom stupu 'dodaje' 25 posto na godišnji ulog do 5000 kuna. Uz tih 25 posto, prosječan ostvareni prinos mirovinskih fondova koji iznosi između pet i 15 posto povećava se na 30 do 45 posto, što je 'blizu' prinosima koje u posljednje vrijeme ostvaruju investicijski fondovi. No, dok prinose investicijskih fondova nitko ne jamči, u mirovinskoj štednji je barem spomenutih 25 posto državnoga poticaja sigurno. Osim toga, limiti ulaganja u dobrovoljnoj mirovinskoj štednji tek su malo blaži od onih u drugome stupu pa nema velikih oscilacija u vrijednosti imovine ili mogućnosti gubitka, s kojom su suočeni ulagači u investicijske fondove, posebno one dioničke. Pojednostavljeno, to znači da je sigurnost uloga u mirovinski fond veća.
Za razliku od uloga u investicijski fond, koji može povući kad želi, osiguranik u trećem stupu pravo na mirovinu može ostvariti s 50 godina. Mirovina se može koristiti i u vrijeme zaposlenosti pa može biti izvor dodatnih sredstava u slučaju bolesti ili invalidnosti, kao i eventualnog smanjenja plaće. Može ju se aktivirati i u slučaju ostanka bez posla, za razdoblje do stjecanja uvjeta za mirovinu iz prvog i drugog stupa. Zanimljivo je i to da se do 30 posto ušteđenih sredstava u dobrovoljnom fondu može podići jednokratno, dok ostatak mora biti isplaćen kroz rentu i to najkraće na pet godina.
Slično kao i u životnom osiguranju, dobrovoljna mirovinska štednja ugovara se direktno s mirovinskim društvom koje je osnivač fonda u kojemu želimo štedjeti. Svi fondovi imaju internetske stranice i besplatne telefone putem kojih je moguće kontaktirati agente prodaje ili čak poštom dobiti prospekte s informacijama i predugovorom koji potpisan vraćamo fondu. Neki fondovi prodajnu mrežu organizirali su i preko banaka osnivača, a u neke se osiguranici mogu upisati čak i na šalteru Fine.
Trenutačno na tržištu postoji šest otvorenih dobrovoljnih fondova u kojima mogu štedjeti svi građani Hrvatske te desetak zatvorenih, čiji članovi mogu postati isključivo zaposlenici tvrtke ili članovi sindikata, odnosno udruge koja je osnivač fonda. U takvim fondovima poslodavac ili udruga koja je pokrovitelj fonda obvezuje se na dodatne uplate na račun osiguranika pa je ukupan povrat na uplaćena sredstva veći. U izboru fonda najbolje se, pak, voditi stupnjem povjerenja u osnivače mirovinskog fonda, kao i prinosima koje je fond ostvarivao u proteklom razdoblju.
Vijesnik 30. travnja
"Čate" su najveći problem s kojim je Lijepa Naša suočena.