Moram priznati da sam teško pronašao naslov za ovu temu. Neki dan sam raspravljao s vipyem pa je on spomenuo jedno zanimljivo pitanje: što je zapravo kriza. Nije mi želja odgovoriti na to pitanje, neka to svatko učiniza sebe, ali bih volio na jednom mjestu pričati o ekonomiji RH. O HNBu, Vladi, tržištu kapitala .. ali onako makroekonomski.
"Da podsjetim: 4,5 milijardi kuna vrijedi projekt gradnje kanala Dunav-Sava, 4,4 milijarde kuna vrijedi projekt gradnje autoceste Zagreb-Sisak, 1,9 milijardi kuna vrijedi projekt gradnje Pelješkog mosta. Što Hrvatska ovoga trenutka ima od gradnje kanala Dunav - Sava? Navodnjavanje? Glupost, danas postoje puno jeftiniji i brži sustavi navodnjavanja nego ovaj mega projekt čija će izgradnja trajati bar 10 godina", navela je.(Ožboltica)
Čitam ovu baljezgariju od Ožboltice i slušam sinoć na dnevniku izvjesiteljicu iz Londona. Ona kaže da će se Velika Britanija upravo velikim infrastrukturnim projektima boriti kako bi suzbila krizu.
Ja osobno u ovom trenutku ne bih odustao od ovakvih projekata. Možda bi ih malo smanjio, ali nikako ne bi odustao.
Na potezu je vlada. HNB se dokazao u ovoj situaciji: malo priče, a puno dobrih djela. Kod Vlade je obrnuto: puno priča, a ništa ne radi, tj. samo se svađa. Deficit za sljedeću godinu treba biti nula, ili čak mali suficit.
HNB je upumpao 6 mlrd na repu, i još 8 mrld smanjivanjem pričuve. Ide aukcija trezorskih zapisa u iznosu od 2 mlrd. kn.
Kad bih ja savjetovao vladu što da radi to bi bilo sljedeće: smanjiti deficit na nulu, tj. ne imati ga. To znači poprilično velike rezove u Proračunu za sljedeću godinu. Ovo se ne može prebiti samo preko plaća, već se realno trebaju sagledati mogućnosti i udariti po onim aktivnostima koje nisu investicijske. Dakle, po meni treba dogovoriti manji rast plaća, djelomično smanjiti razvojne i infrastrukturne projekte i najveći dio oduzeti od nedohodvnih aktivnosti kao što su sport, kultura, pa čak dijelom i znanost (ovdje treba biti izuzetno oprezan).
Opet ću ponoviti: država treba prodati sve što može od trgovačkih društava: od brodogradnje do hotela. Sve treba privatizirati, jer država je loš gospodar.
Na kraju, dao bih otvorene ruke Čobankoviću. Poljoprivreda je po meni naš strateški resurs i ja bih igrao na tu kartu. Ovo bi trebalo biti razvojno razmišljanje, dakle pogled unaprijed, za vrijeme i nakon krize. Ljudi ipak trebaju jesti. Sviđa mi se model Belja, (iako nije rađen po propisima), ali Todorić je napravio čudo od Baranje.
Nemojte da vas zavara podataka da se država manje zadužuje, a firme više. Nije tome baš tako. Npr. ako HŽ digne veliki kredit, a za njega jamči vlada, to je po meni nešto sasvim drugo nego da kredit digne ERNT ili ATGR. Sinoć na dnevniku kuknjava tko će vratiti dugove brodogradilišta koji stižu na naplatu.
I love the Smell of Profits in the Morning