F) MJESEC DOBROGA PASTIRA
Dno dna. Tamo je bio kraj. Kraj ljudskoga roda. Kraj onoga Zagreba kojeg volim od prvih dana svoga života. Kraj finoće, kraj ljepote, kraj mirisa, kraj onoga damskoga što je taj grad nudio i budio meni svaki put, kraj profinjene smirenosti… mislila sam da zagrepčani nikada ne bi bili u stanju odabrati takav profil gradskih otaca. Fiumani da. Oni su oduvijek bili crveni pa nema iznenađenja… ali Vi?!!!
Da li je tko gledao emisiju Otvoreno neki dan kada su gostovali Kojić, Jelušić, Čićin-Šain na themu proračuna grada Zagreba…?
Naravno, da sam očekivala g.Bandića u studiju Mislava Bage, u najmanju ruku njega… s obzirom na problematiku i na to koliko se je prašine diglo oko svega. No, uludo sam pripremila svoje maaalooo pitanjce za emisiju, uludo sam držala u stavu „na gotovs“ telefon u ruci… Bago nije otvorio liniju za gledatelje, a Bandić nije došao… ajme zla…
Stoga, za sve one koji su propustili „ispriku“ našega miloga Milana, evo još jednom samo za vas… ne vrijedi ju propustiti.
Dakle, Milan je poručio Bagi, da ne može doći u studio HTV-a, jer „…je njemu počelo adventsko vrijeme, a on je vjernik pa ide NA DUHOVNE VJEŽBE i želi se posvetiti DUHOVNIM POTREBAMA svojih građana…“
Na to je Bago zaključio „…kako Mons.Bozanić može biti ponosan i zadovoljan sa činjenicom da je Milan toliko dobar pastir svoga naroda…“.
Nakon tog prvog šoka, uslijedio je drugi pa treći.
Drugi je šok bio Kojićev „stand up nastup“ on the air u studiju Hrvatske nacionalne radio-televizije (ne pretjerujem, tako je doslovce bilo).
On se je stalno cerekao na svako Bagino pitanje i pričao je „u prispodobama“ vjerovatno, misleći pri tome da su to vicevi i misleći kako će on svojom „istančanim smislom za humor“ dokazati svoju „inteligenciju“, jer je vjerovatno negdje u kakvom hodniku prolazeći načuo da se inteligentni ljudi znaju šaliti.
Meni dođe da pitam kakvog dekana ekonomskog fakulteta: „Ma Vi se šalite.? Kažete…dobio je diplomu, ha?!!“
Treći šok je bio Jelušić.
Mila majko… bolje da je otišao put estrade. Garantiram, garantiram svim svojim dionicama, da bi svojim „lijepim“, „stručnim“, „školovanim“ izražavanjem, izričajem, znanjem i u društvu dvojice sposobnih managera (Kojića i Milana) daleko dogurao na Mostar festivalu.
Zamislite Jelušića (ima čak i prigodno ime za estradu) kako po „daskama koji kruh znače“ lupeta peticom svojih čižmica u „ritmu muzike za ples“… magazin melosa…
Kažem vam… svijet bi bio ljepši da Jelušić nije dogradonačelnik, već da ima svoj „album“ na policama Croatia Recordsa… svijet bi bio ljepši da je Kojić stand up komičar, a ne „financijski stručnjak“ u Gradu Zagrebu koji na svako novinarsko pitanje odgovara: „Na ovo pitanje Vam ne mogu sada odgovoriti, g.Bago…“.
I napokon… svijet bi svakako bio ljepši da je naš Milan (nomen est omen) pravi „dobri pastir naroda svoga“.
Nažalost, on je… samo pastir. Ništa više.
..."Postoji samo matematička i dijalektička logika, sve ostalo je....... ženska. :))"...