zašto bi prodavali zamljište ako im nije sila kadu đemo u EU bit će sigurno veča cijena.

Ma da, kada uđemo u EU biti će nam med i mlijeko kao u Rumunjskoj i Bugarskoj…

Neće biti med i mlijeko a i m nismo Rumunjska I Bugarska kako geografski tako i prirodnim bogatstvima i kulturom.

Trebalo bi otvoriti oči i promatrati nekretnine u puno širem aspektu osim kroz klimatsko-geografsko područje. Nekretnina u grubom smislu zanči da ostaje na istom mjestu u funkciji vremena. U drugom djelu, nekretnina predstavlja vrijednost ukoliko u okruženju te iste postoje preduvjeti za rad, prosperitet, i zadovoljenje ostalih potreba nužnih za život. Budemo li polagali sve nade na ulazak Hrvatske u EU i preko tog segmenta na prodaju djedovine djedama i bakama iz Velike Britanije, znači li to da deklariramo otvaranje države – staračkog doma za EU. Hoće li naša djeca biti sretni činjenicom da za njih nije ostalo ničeg osim poslova spremačica, čistača bazena i doživotnog podstanarstva u nekretninama u vlasništvu stranaca. A hoće li i stranci dolaziti u sredinu gdje se socijalne tenzije iz dana u dan sve više produbljuju i otvaraju prostor osobnoj i inoj nesigurnosti.
Zaboravljamo da EU sakim danom ima sve manje stanovnika koji si mogu priuštiti luksuz, a prirodni prirast nadomješta se uvozom iz siromašnijih sredina. Koliko će vremena proći do slijedeće krize koja je neminovna. Sva ova pitanja, razumu bi nametnula alternativu i originalnost. Preko državnih i lokalnih regulativa potrebna je orjentacija prema mladima. Oni su jedini koji mogu pokrenuti prirodni i održivi razvoj, a prema tome treba se napraviti sve moguće da oni dobiju šansu da te nekretnine jednog dana posjeduju.
Naša najveća pogreška je upravo u previsokim cjenama zemljišta koja blokiraju bilo kakvu mogućnost madog pojedinca da započne od nečega, jasno davajući time eksluzivu samo građevinskom lobiju da profitira. Dobar gospodar (lokalna zajednica) mora se takmičiti sa drugim zajednicama u privlačenju budućih poreznih obveznika, ali istovremeno i glasača na način da pokloni , odnosno vrstom koncesie da mogućnost gradnje na svojem zemljištu a za uzvrat ubire cijelu paletu poreza koji u konačnici nadmaše vrijednost kvadrata zemljišta. Time bi se privatna zemljišta vrlo brzo prilagodila stanju na tržištu i dala poticaj jednom ekonomskom zamahu. Gradnja radi potrebe stanovanja ima svoje tržište, a gradnja preko građevinskog lobija isisala je likvidna sredstva iz banaka i zbog nespremnosti na korekcije cijena stoji zaleđeni kapital u nekorištenim zidovima.

A jel ti znaš kad ćemo u Europu? Možda 2015/u paketu sa Bosnom. Veće cijene? Čega? Za što??
Problem je taj što smo se ipak malo precijenili, a biser zvan Jadran nije zaslužio takvog vlasnika.
Tu ne može biti sunca. Read my lips…

Dobar post Olive.