Ravnopravnost spolova mora biti prioritet, prvenstveno društva pa tek onda politike, ali ne na štetu slobode tržišta i modusa operandi realnog i javnog sektora što se ponekad pokušava postići raznim kvotama.

Same kvote su diskriminirajuće prema ljudima, bez obzira na spol, a razlog je jednostavan ; Kvote se odnose samo na ciljana zanimanja i pozicije, jednostavnije rečeno, nema kvota na osnovu spola u područjima fizičkog rada kao što su građevinari, dijelu javnog sektora kao što su smetlari,medicinske sestre itd. Svi spolovi su ravnopravni, ali nisu isti. Različitost nije inferiornost, nego različitost.

Naime, dosta curica zanimaju igre koje se bave njegom, lutke,bebe, kolica itd. te je logično da će više razvijati socijalne vještine, odnosno da će ih takva vrsta posla više zanimati u budućnosti ( Medicinske sestre, njegovateljice, tete u vrtiću, profesorice itd ).

S druge strane, dečke više zanimaju mehaničke stvari pa se igraju bagerima, kamionima itd. te je logično da će više razvijati motoričke vještine koje će ih na kraju odvesti do inženjera itd… Također, dečki su više natjecateljski raspoloženi pa će ih ta karakteristika prije dovesti do direktora itd.

Sve te biološke činjenice ne znače da će pojedinac jednog spola biti bolji u obavljanju posla od pojedinca drugog spola, ali sigurno znače da će količina prijavljenih na natječaj za medicinske sestre u većini biti žene, dok će većina na natječaj za posao vozaža kamiona biti muškaraci. Da, primjera radi, uvedemo kvote na posao medicinskih tehničara, došlo bi do pada kvalitete sektora pošto je izbor muškaraca puno manji od žena, a zakonom velikih brojeva dolazimo do toga da je više žena sposobnije za taj posao. Dakle, ne postotak, nego realni broj.

Spomenuo sam modus operandi realnog sektora ; činjenica je da muškarci rade više radnih sati od žena zbog samih bioloških razlika i potreba ( Porodiljni itd. ) . Nerealno je očekivati da će kompanija X izdvajati ista sredstva za radnika koji radi 100 radnih sati i za radnika koji radi 70 radnih sati ; Osnivanje obitelji i raspoređivanje obveza u istoj nije pravo, nego izbor svakog pojedinca ili zajednice ta dva pojedinca, nikako poslodavca.

Ne kažem da diskriminacija definitivno ne postoji. Postoji i dužnost je svih nas da je eliminiramo,
ali gospođo Vera,
kada davate statistike visokog obrazovnja i kvalifikacije, i općenito statistike, davajte konkretne podatke o vrsti kvalifikacije,obrazovanja i vremena kojeg osoba može uložiti u posao ; jer temperatura nije ugodna ako vam je desna noga u vatri, a lijeva u hladnjaku ; Ona je samo statistički ugodna osobi koja je računa.

Od..jebite svi skupa s tom temom..samo nam doljevate ulje na vatru…