Ne zarađuje se između 60% i 80%, tijekom naukovanja, nego puno manje. Ali to nije tema. Moj primjer: došao sam u Njemačku, 1970, bez osnovnog poznavanja jezika. Išao sam na zanat strojarskog smjera, firma koja me je uposlila imala je dvadesetak radnika. U školu sam išao jednom tjedno a četiri dana sam, tada kao petnaestogodišnjak, radio. Uvečer sam išao u školu za jezik, tri puta tjedno. U školskim ferjima radio sam sve dane u tjednu a odmor sam imao kao i ostali radnici (tada je godišnji odmor trajao pet tjedana). Bio sam zdrastveno osiguran a išao mi je i staž. Primanja su mi bila sljedeća: u prvoj godini 100,00 DEM mjesečno, u drugoj 130,00 DEM, u trećoj 160,00 DEM, au u polovici četvrte godine 200,00 DEM (izobrazba je trajala 3,5 godina). Plaća izučenog, kvalificiranog radnika je tada bila u netto iznosu od cca. 800,00 DEM. Svake godine smo osim školskih ocjena imali i ispite pri obrtničkoj komori (Hadwerkskammer), a kod njih smo polagali i ispit na kraju naukovanja. Završni ispit se sastojao od teorije (50%) i prakse (50%). Cijelo vrijeme naukovanja, morali smo voditi tkz. Berichtshefte (neka vrsta dnevnika o tome što radimo).Praktični dio završnog rada se radio u firmi, obično bi bio za potrebe firme i trajao bi do šest mjeseci. Ja sam već u trećoj godini naukovanja, preuzimao poslove, koje su radili kvalificirani personal s više godina iskustva. Tako da sam po završetku naukovanja, bio preuzet od firma a mogao sam birati poslodavca, jer su ti smjerovi tada bili jako traženi. I još nešto pozitivnio kod ovog sustava: nakon dvije godine prakse i završene stručne mature, možeš studirati na poljima, koja su pokrivena stručnom maturom (Fachabitur), do stupnja bachelor, za master studij ti treba opća matura. Tu šansu za studij sam iskoristio i u svom radnom vijeku niti dana nisam bio bez dobro plaćenog posla. Naravno da sam bio na nadogradnji i proširenju svojih znanja , svake godine po nekoliko tjedana, jedanput mi je nadogradnja znanja trajala dvije godine. Ali to je u sastavu cjeloživotnog učenja sasvim normalno.
odlično da je ovaj sustav prepoznat!! moja susjeda u njemačkoj cijelu srednju školu radi i školuje se i zarađuje pri tom….sama je sebi platila daljnje obrazovanje jer je htjela ići dalje…pri tom si je mogla i auto i ljetovanje priuštiti bez da je pitala roditelja kao mi do 30-e
Sve je to lijepo zamišljeno samo kod nas ne može funkcionirati, djeca će tegliti a naši “poduzetnici” će ih prevariti i za plaću i za doprinose, sve isto kao što sada rade sa radnicima.
Sve je to lijepo zamišljeno samo kod nas ne može funkcionirati, djeca će tegliti a naši “poduzetnici” će ih prevariti i za plaću i za doprinose, sve isto kao što sada rade sa radnicima.
Odličan model koji se uspješno primjenjuje u mnogim zapadnoeuropskim zemljama.
Pitanje je kontrola njegove provedbe.
Imali smo mi nešto slično u ‘šuvarici’… četvrti srednje je bio formiran tako da si tri tjedna u školi a jedan tjedan na praksi. I kako to obično biva kod nas balkanaca sve se pretvorilo u farsu…oni koji su imali bolje veze nisu taj tjedan nigdje ni bili, ja sam primjerice bio u Krašu sa još trojcom.
Glavna obveza nam je bila da ujutro odnesemo kavu sa duplim šlagom nadležnom inženjeru, nakon toga ga ne bi vidjeli ni čuli. Na samoj praksi nismo dobivali nikakve zadatke niti smo išta radili
Glavna fora nam je bila da igramo poker u čokoladne napolitanke…tko izgubi taj dobiva :-))… pa kad ‘zaradiš’ par kutija čokoladnih treba ih pojesti
Kako je kod nas sve “ubrzano”, dok ta reforma stigne ostat će mop samo na stanovništvu iznad 60 godina.
“reforma” na hr način je samo kupovanje vremena da bi uhljebi stvarali privid da rade nešto i održali se što duže na vlasti
u ovakvim okolnostima nikakva “reforma” neće spriječiti demografsko, ekonomsko i svako drugo propadanje hrvatske nego samo RESET!
Učite vi djeco engleski i njemački. To će vam i dalje sigurno trebati.
Jedina reforma potrebna ovoj zemlji je drastično smanjenje poreza i ostalih para-fiskalnih nameta uz istovremeno otpuštanje stotina tisuća birokrata i uhljeba koji neproduktivno, nezasluženo i krajnje nemoralno žive na tuđoj grbači te kojima je jedini smisao u životu osmišljavanje novih načina otimanja novaca ugroženoj vrsti porezni obveznik. Međutim pošto taj film sigurno ne budemo nikad gledali jedino rješenje mladima, kako reče Romel, je učenje engleskog i njemačkog jezika.
Učite vi djeco engleski i njemački. To će vam i dalje sigurno trebati.
Nije ni čudo što su škole stranih jezika zakrcane djecom.
Treba ih od malih nogu učiti da bježe na vrijeme.
Nije više Njemačka što je nekada bila a 500.000 Hrvata se u njoj pati :
“ Dok sam radio u Njemačkoj, bio sam dužan svima
“Nisam imao za autobusnu kartu.
Ja, koji radim od svoje 17. godine i nikada u životu ni od koga nisam uzeo ni marku, morao sam pitati prijatelje novac kako bih mogao doći kući.
To mi je bio najgori Božić ikada”
“Evo, ide Božić, a mnogo je onih koji ga ove godine neće moći dočekati .
Ne žele o tome govoriti, ali malo je onih koji su uspjeli uštedjeti da mogu doći i provesti božićne blagdane s obitelji u rodnoj kući”, pričaju nam koji su i sami iskusili život izvan , dok stojimo pred spomenikom gastarbajterima na Autobusnom kolodvoru .“
Umjesto ogromnih plaća i lagodnoga života, Njemačka mu je ostavila gorak okus.